Gospodo generali i ratni zapovjednici, gdje ste, što se ne javljate?
Ovih dana vode se žestoke borbe na hrvatskoj političkoj sceni. Nikome nije svejedno, a poglavito hrvatskim braniteljima i stradalnicima hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata, tko će na lokalnim i državnim razinama voditi Hrvatsku.
No, onako kako danas izgleda, Hrvatski sabor se pretvorio u pravi politički cirkus. Tužno je i jadno gledati one koje smo izabrali da nas predstavljaju na koji se način nadmeću sa svojim protivnicima. Kažemo – protivnicima, jer je očito da su „svi“ protiv – „svih“!
Jedino u čemu se manje-više slažu je to da nam ne trebaju novi izbori. Razlog tome je prema svemu sudeći taj što se većina zaljubila u svoje fotelje, a ako dođe do novih izbora za mnoge od njih bit će to i kraj njihove, najblaže rečeno, kontraverzne političke karijere, a sa time, što oni vrlo dobro znaju, otići će i, kao ptice na jug, sve njihove (ne)zaslužene privilegije.
I tako… Dok Hrvatska polako „tone“, najviše se nerviraju, a tko drugi, nego oni koji su je stvarali – hrvatski branitelji. (Već su im „ponestale“ tablete za smirenje!). Ne mogu vjerovati da su je takvima, kojima je najvažnije isključivo njihov probitak, (svaka čast iznimkama) prepustili u ruke.
Stječe se dojam da većina saborskih i inih zastupnika, ali i političara u cjelini, nema pojima kako narod živi, da ne znaju da ljudi sve više kopaju po kantama za smeće, čekaju „rasprodaju“ kruha, da bježe u inozemstvo i da im se naprosto bljuje od njihovih rasprava, koje su često na razini „školskih odbora“.
Međutim, od svega toga možda najviše boli što se ne čuje riječ istinskih branitelja, poglavito zapovjednika brigada i generala Hrvatske vojske i policije. Ne javljaju se ni teški stradalnici Domovinskoga rata. (Na televiziji uglavnom „komentiraju“ ekstremni ljevičari, bivše komunjare i bivši udbaši!).
Hrvatski generali (svaka čast iznimkama) već su odavno dobrim dijelom izgubili „kompas“, pa više ni sami, na žalost, ne znaju tko su oni s kojima su ratovali.
A da je to stvarno tako najbolji je dokaz da se ti ljudi vrlo rijetko pojavljuju na tribinama ili skupovima onih koji su stvarali državu. Jedan dio njih, (od navodno 150 generala koliko ih ima!), manje-više, jedne te iste jedino vidimo na skupovima kojima su nazočni najviši predstavnici države vlasti. Izgledaju, da oproste, kao da su se došli „slikati“. No, zaboravljaju da su im sva ta silna odlikovanja, kojima se „kite“, (svaka čast iznimkama), „zaslužili“ baš oni koji su nakon rata tj. danas u – zadnjim redovima, koji se ne guraju pred tv i druge kamere.
Kad ste, primjerice, čuli da je neki zapovjednik brigade ili general nešto konkretno govorio, isticao o nekom svojem vojniku? Tek samo neke od njih (ne, nismo to zaboravili) mogli smo svojedobno vidjeti i čuti na skupovima kad se branilo generale Gotovinu i Markača u Haagu. Inače, obično se od njih čuje „ja“, pa „ja“(svaka čast iznimkama).
Stoga, gospodo ratni zapovjednici – vrijeme je. Javno se oglasite, barem u ime onih kojima ste zapovijedali a koji na žalost nisu dočekali slobodu. Kažite, javno i glasno - da smo se mi tako borili u vrijeme rata, kao što vi sada pričate i kako se ponašate, u Saboru, ali i drugdje, Hrvatske sigurno ne bi bilo!
I još nešto: s obzirom da se na čelu Ministarstva obrane i Ministarstva hrvatskih branitelja trenutačno nalaze hrvatski generali (Krstičević, Medved), što ih sputava da još ove godine ne zapovjede da se u svim sredinama postroje pripadnici hrvatskih ratnih brigada, da vidimo koliko nas zapravo ima, ili bolje rečeno, da vidimo koliko nas je još ostalo živih nakon Domovinskoga rata?
Mladen Pavković,
predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskoga rata 91. (UHBDR91.)
