Građanska inicijativa „Istina o Istanbulskoj”: Tražimo od predsjednice da raspiše referendum!

Građanska inicijativa “Istina o Istanbulskoj” objavila je na tiskovnoj konferenciji u četvrtak da pokreće referendumsku inicijativu kako bi se hrvatski građani mogli izjasniti žele li da Hrvatski sabor donese odluku o otkazivanju Istanbulske konvencije. Poslali smo jutros otvoreno pismo predsjednici Kolindi Grabar-Kitarović s prijedlogom da ona, po svojoj ustavnoj ovlasti, predloži pokretanje referenduma, što bi omogućilo održavanje referenduma i prije saborskog glasovanja o ratifikaciji, kazala je koordinatorica Inicijative Kristina Pavlović, javlja Hina. Oni koji se protive ratifikaciji Istanbulske konvencije ne podržavaju nasilje nad ženama, već se protive zbog rodne ideologije koju ona sadrži. Iako pojam ‘roda’ već postoji u nekim hrvatskim zakonima, on je u Istanbulskoj konvenciji po prvi puta definiran, i to kao društveni konstrukt odvojen od biološkog spola, što je glavni postulat rodne ideologije, kazala je Kristina Pavlović. Ako smo suverena država trebali bismo sami moći donositi i provoditi kvalitetne zakone o sprečavanju nasilja, a ne pod krinkom borbe protiv nasilja uvoziti sporne i opasne, a i vrlo skupe ideologije, dodala je. Sudeći po rezultatima javne rasprave na Vladinoj stranici e-Savjetovanja u srpnju 2017. u kojoj je 80 posto sudionika bilo protiv Istanbulske konvencije, njezina ratifikacija u Saboru bila bi suprotna volji većine hrvatskih građana, rečeno je. Kristina Pavlović je ustvrdila da je rodna teorija u suprotnosti sa znanošću te da njezina promocija zbunjujuće i pogubno utječe na uravnotežen i cjelovit razvoj djece i mladih. Dodala je da se kao roditelji i građani protive ugrađivanju koncepta roda u obrazovni sustav i u medije, a što Istanbulska konvencija zahtijeva. S obzirom da se Konvencijom forsira koncept roda, za očekivati je da bi se provedba u Hrvatskoj prepustila lijevo-liberalnim udrugama iz Platforme 112, koje već ionako dobivaju nesrazmjerno velika sredstva i od države i od stranih vlada i fondova, rečeno je. Ivan Mihanović iz Udruge Vigilare kazao je da će Hrvatska za provedbu Konvencije godišnje morati izdvojiti više od milijardu kuna proračunskog novca. Ako Hrvatska ima taj novac, ona može i bez Istanbulske konvencije financirati skloništa za žene i sve ostalo što je potrebno za njihovu bolju zaštitu, a ostatak utrošiti radije za, primjerice, pronatalitetne mjere nego za financiranje rodno-feminističkih udruga, rečeno je. Hrvoje Zekanović iz Hrasta odvojeno se obratio nakon konferencije za tisak novinarima te iznio podršku inicijativi “Istina o Istanbulskoj” i pismu Predsjednici Hrvatske da hitno o toj temi raspiše referendum. Narod će kao i uvijek reći što je istina i u interesu domovine, kazao je Zekanović i pozvao vlast da napravi “hrvatski zakon kao suverena država” u koji će staviti “sve pozitivne odredbe iz Konvencije, a izbaciti mali dio koji se tiče rodne ideologije”. Otvoreno pismo predsjednici; [ Tražimo od predsjednice da raspiše referendum! ] Otvoreno pismo predsjednici Republike Hrvatske: Poštovana gđo Grabar-Kitarović Kao predsjednica RH pokazali ste razumijevanje važnosti zaštite žena od nasilja. Smatramo da Republici Hrvatskoj trebaju učinkoviti i općeprihvaćeni zakoni kako bi to nasilje spriječili. Kao što znate, trenutno se u javnosti raspravlja o ratifikaciji Istanbulske konvencije, u kojoj nažalost postoje odredbe koje su velikom broju hrvatskih građana neprihvatljive. U javnoj raspravi na Vladinoj stranici e-Savjetovanja 80% sudionika usprotivilo se ratifikaciji te konvencije upravo zbog tih spornih odredbi. Podsjećamo da su se i hrvatski biskupi, a i znanstveno vijeće Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, izjasnili da ne mogu podržati Istanbulsku konvenciju zbog rodne ideologije koju ona sadrži. Smatramo da tako sporan dokument koji neće biti dobro prihvaćen kod tako velikog broja naših građana ne može biti učinkovit. Što se tiče osude nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, postoji konsenzus u RH. Umjesto da to suglasje pretočimo u dokument oko kojeg će se svi slagati, ratifikacija Istanbulske konvencije sasvim će nepotrebno podijeliti građane RH i tako ugroziti potrebno suglasje oko ovako važne teme kao što je borba protiv nasilja nad ženama. Stoga je građanska inicijativa „Istina o Istanbulskoj“ odlučila pokrenuti referendum po tom pitanju, kako bi na najdemokratskiji način odlučili o dokumentu koji značajno vrijednosno određuje budućnost našeg naroda. S obzirom na veliku podršku koju doživljavamo na brojnim i iznimno dobro posjećenim tribinama diljem Hrvastke, uvjereni smo da ćemo u zadanom zakonskom roku skupiti potreban broj potpisa i tako osigurati provedbu referenduma. Vama se obraćamo budući da imate mogućnost skraćivanja cijele te procedure. Pozivamo Vas da, u skladu s Vašim ustavnim ovlastima pokrenete referendum o ratifikaciji Istanbulske konvencije i na taj način omogućite da narod odluči o ovoj temi za koju postoji velik interes u javnosti. Volju naroda će svi poštovati. Demokracija je jedini način da se spriječe podjele u javnosti. Vašom inicijativom referendum bi bilo moguće provesti i prije odluke o ratifikaciji u Hrvatskom saboru. Ako mi pokrećemo referendum, on će se održati poslije ratifikacije, te će se na njemu odlučivati o otkazivanju Istanbulske konvencije. U nastavku su razlozi zbog kojih smatramo da ratifikacija Istanbulske konvencije nije dobra. Gdje se u Istanbulskoj konvenciji „nalazi“ rodna ideologija? Svi se stručnjaci slažu – psiholozi, psihijatri, pedagozi, roditelji koji odgajaju svoju djecu – da je za cjeloviti razvoj i uravnoteženi život ljudske osobe potreban sklad između njenog tijela, psihe/osjećaja, razuma, volje, moralnih stavova, društvenog ponašanja itd. Kad kažemo da je netko „muškog ili ženskog spola“, podrazumijevamo taj sklad odnosno osobu u cjelini, mušku ili žensku. Također se može reći i da je osoba „muškog ili ženskog roda“, pri čemu se opet podrazumijeva postojanje dva spola tj. roda – muški i ženski – i sklad navedenih aspekata osobe. Iako se posljednjih godina ‘rod’ kao pojam pojavio u nekim hrvatskim zakonima ali bez njegove definicije, Istanbulska konvencija ga po prvi puta definira. Ta definicija oduzima pojmu rod njegovu cjelovitost i suzuje ga isključivo na društveni konstrukt, na uloge koje je društvo namijenilo određenom spolu: „’rod’ označava društveno oblikovane uloge, ponašanja, aktivnosti i osobine koje određeno društvo smatra prikladnima za žene i muškarce“ (čl. 3.c). Istovremeno, pojam spola pretvara u isključivo tjelesni, biološki konstrukt. Spol i rod prestaju biti inačice, postaju potpuno različiti. U dijelu Konvencije koji govori o temeljima nediskriminacije oni se navode kao dva odvojena i različita pojma: „Stranke će osigurati provedbu odredaba ove Konvencije,…, bez diskriminacije po bilo kojoj osnovi kao što su spol, rod, rasa, boja kože, jezik, vjera,… rođenje, seksualna orijentacija, rodni identitet, dob…“ (čl. 4.3) Da Istanbulska konvencija odvaja spol kao biološku kategoriju i rod kao društvenu kategoriju potvrđuje i Pojašnjavajuće izvješće (službeni dio Konvencije) u dijelu koji pojašnjava navedeni čl. 4.3: „Određene skupine pojedinaca mogu doživjeti diskriminaciju i na temelju rodnog identiteta, što jednostavno rečeno znači da rod s kojim se poistovjećuju nije u skladu sa spolom koji im je dodijeljen pri rođenju.“ (točka 53. Pojašnjavajućeg izvješća) Iz ovoga je jasno da se odvajaju aspekti osobe i njene spolnosti, onaj tjelesni i onaj društveni, koji prirodno teže skladu. Istanbulskom konvencijom bi se tako (s obzirom da je ona kao međunarodni ugovor pravno jača od nacionalnih zakona) ozakonila dogma rodne teorije prema kojoj naš ‘spol’ nema veze s našim ‘rodom’, odnosno netko tko je po spolu muškarac može slobodno odabrati da je po rodu žena i obrnuto. Rodnu teoriju zovemo rodnom ideologijom jer ona nije nikada bila znanstveno potvrđena, odnosno dokazana je kao neznanstvena tj. neistinita, a nameće se kao obvezujuća. Usput, sama Konvencija je u sebi kontradiktorna u definiciji roda: na jednom mjestu (u čl. 3 Konvencije) definira rod kao nešto što je osobi namijenilo tj. nametnulo društvo, a na drugom mjestu (u točki 53 Pojašnjavajućeg izvješća) kao nešto s čime se sama osoba poistovjećuje tj. bira. Ova konfuzna i neznanstvena teorija koja bi mogla opasno ugroziti uravnotežen i zdrav razvoj djece i mladih, trebala bi prema Istanbulskoj konvenciji ući ne samo u zakone već i u sve pore društva te mijenjati mentalitet. Ona zahtijeva da se rodna pitanja i nastavni materijali uključe „u redovni nastavni plan i program i na svim razinama obrazovanja“ (čl. 14.1), te da se promiču „u sportskim te kulturnim okruženjima i okruženjima za slobodno vrijeme te u medijima.” (čl. 14.2) Da je promocija rodne ideologije važan dio ove konvencije pokazuje i činjenica da je u samom tekstu konvencije eksplicitno navedeno da na spomenute sporne članke nije moguće uložiti rezervu, odnosno ratificirati konvenciju bez tih spornih članaka. Zbog svega navedenog Istanbulsku konvenciju u ovih 7 godina postojanja nije željelo ratificirati gotovo pola zemalja članica Vijeća Europe. Zaključno, smatramo da bismo sve nesporne članke Istanbulske konvencije koji se zaista bave zaštitom žena trebali, kao suverena država, ugraditi u naše zakone. Svi oni koji se protive tom prijedlogu i inzistiraju na ratifikaciji Istanbulske konvencije, samim time potvrđuju da to čine samo zbog promocije rodne ideologije. Srdačan pozdrav, Kristina Pavlović, prof. predsjednica udruge Glas roditelja za djecu – GROZD i koordinatorica građanske inicijative „Istina o Istanbulskoj“ Josipa S / Kamenjar