Vijesti Najčitanije
HHO: 'Zatečeni smo, uslijed kršenja ljudskih prava Vidović Krišto '
HHO: 'Zatečeni smo, uslijed kršenja ljudskih prava Vidović Krišto, čelništvo HND-a šuti, a HRT je stavljen u funkciju 'crvene Hrvatske'!
Hrvatski helsinški odbor u svom priopćenju za medije traži da se u u dnevni red 16. sjednice Sabora uvrsti točka Izglasavanje odluke o razrješenju Gorana Radmana s dužnosti glavnoga ravnatelja HRT-a. Kako smatraju, uvođenjem izravnog izbora glavnog ravnatelja u Saboru, HRT je postao servis vladajućih političkih struktura. Njihove teze idu u prilog tome da je Karolina Vidović Krišto bila u pravu kad je ustvrdila da su Etički kodeks za novinare i kreativno osoblje i Opća pravila suprotna Ustavu RH i međunarodnim standardima ljudskih prava koja obuhvaćaju i pravo slobode govora, mišljenja i vjeroispovijesti. Priopćenje HHO-a prenosimo u cijelosti.
"Izvršni odbor Hrvatskoga helsinškoga odbora za ljudska prava (IO HHO) pridružuje se inicijativi saborskog zastupnika Branka Hrge da se u dnevni red 16. sjednice Sabora uvrsti točka Izglasavanje odluke o razrješenju Gorana Radmana s dužnosti glavnoga ravnatelja HRT-a.
IO HHO-a i ovom prilikom podsjeća da je u više navrata ukazivao na loša, neprivatljiva i nerazumna rješenja u sadašnjem Zakonu o HRT-u. HHO je Izjavom br. 7/2012. o HRT-u upozorio da će vlast, instaliranjem novog modela upravljanja HRT-om, „podržaviti" HRT. Umjesto da ta institucija ojača kao javni informativni servis građana, uvođenjem izravnog izbora glavnog ravnatelja u Saboru, HRT je postao servis vladajućih političkih struktura. Ovaj, 11. po redu, Zakon o HRT-u u novinarskim je krugovima s pravom ironično nazvan „Lex Lukašenko". Posljedice usvajanja ovog Zakona još su ozbiljnije, budući je njime na HRT-u suspendirano civilno društvo i vrijednosti koje ono predstavlja u suvremenim demokratskim društvima.
Izjavom broj 9/2013. o stanju na HRT-u i „slučaju Radman", upozorili smo da je dovođenje Radmana na čelo HRT-a projekt predsjednika Josipovića, čime je HRT stavljen u funkciju njegova političkog koncepta „crvene Hrvatske". O snazi manipulacijskog momenta tog koncepta svatko se mogao osvjedočiti praćenjem upravo završene predizborne kampanje.
HHO je tada u svojoj izjavi izrazio rezervu prema izboru Radmana, upozorivši da već „sama činjenica, da se na mjesto Glavnog ravnatelja HRT-a u jednom višestranačkom demokratskom društvu bira osoba koja je 90-ih godina obnašala visoke funkcije u komunističkom partijskom sustavu, pa je kao takav bio postavljen za čelnog čovjeka tadašnje Zagrebačke televizije, predstavlja svojevrsnu negaciju povijesne istine o totalitarnosti ondašnjeg komunističkog režima." (web: www.hho.hr)
Koliko smo bili u pravu svjedoči i Radmanova izjava od 12. siječnja 2013. kada je, predstavljajući svoj „revolucionarni program", otkrio i njegov sadržaj, najavljujući „povratak u budućnost i vraćanje one razine entuzijazma koja je vladala (na Zagrebačkoj televiziji) u 70-im godinama." Za one slabijeg pamćenja bile su to olovne godine postkarađorđevske represije i čistki u medijima, posebno u informativnom programu Televizije, ali i u drugim medijima, poznate kao 20-godišnje razdoblje „hrvatske šutnje". Sve ovo govori da je Karolina Vidović Krišto bila u pravu kad je ustvrdila da su Etički kodeks za novinare i kreativno osoblje i Opća pravila suprotna Ustavu RH i međunarodnim standardima ljudskih prava koja obuhvaćaju i pravo slobode govora, mišljenja i vjeroispovijesti.
U internoj e-mail raspravi, koja se, na njezinu inicijativu, unutar HRT-a vodila o Etičkom kodeksu i Općim pravilima, ona je izrazila svoje mišljenje i razloge neslaganja s dijelovima spomenutih dokumenata. Tom je prilikom izrazila i stav da G. Radman ne bi trebao obnašati funkciju Glavnog ravnatelja HRT-a, obrazloživši svoje mišljenje sljedećim argumentom:
„S obzirom na to da je Glavni ravnatelj HRT-a (G. Radman) svoja iskustva i poimanje države, ali i nacionalnih medija stjecao u režimu koji je kao totalitaran osuđen, kako od Sabora RH, tako i od Europske unije, koje je RH članica, zapravo mu se to i ne može staviti na teret. Štoviše, razumljivo je da zapravo nije u stanju razumjeti demokraciju, demokratske uzuse, slobodu čovjeka i ljudskih prava, jer bivša, totalitarna SFRJ, u kojoj je on bio na čelu tadašnje RTV Zagreb, među ostalim, nije bila UN-ove deklaracije o ljudskim pravima. Smatram da to treba razumjeti i nikako ne osuđivati, jer se u totalitarnom režimu naprosto i ne mogu naučiti, ni poimati ljudske slobode i prava. Međutim, na nama je da u skladu sa sadašnjim demokratskim uzusima, ljudskim pravima koji su imperativ i svim sporazumima i poveljama s EU pomognemo Glavnom ravnatelju da se oslobodi ove, ali i svih ostalih javnih funkcija koje on – iz razumljivih i upravo obrazloženih razloga – nije u stanju obnašati."
Zvuči šokantno, ali je istina da je 5. siječnja 2015. g. glavni ravnatelj HRT-a Goran Radman dao Karoloni Vidović Krišto izvanredni otkaz ugovora o radu uz obrazloženje da ga je uvrijedila i omalovažila, jer se u njenoj poruci „uz ime glavnog ravnatelja veže bivša totalirtarna SFRJ i njegovo rukovođenje tadašnjom RTV Zagreb". O tempora, o mores! (O vremena, o običaji!) Otkazu je prethodila interna rasprava vođena zbog činjenice da je tadašnji urednik Informativnog medijskog servisa Špoljar 30. kolovoza 2014. zabranio nastup Vidović Krišto u emisiji Hrvatskoga katoličkog radija „Zašto vjerujem". Tvrdio je da, sukladno čl. 3, točka 3.5 Općih pravila HRT-a, te čl.15 Etičkog kodeksa HRT-a, zaposlenici, novinari i kreativno osoblje HRT-a, ne smiju „isticati političku, svjetonazorsku, gospodarsku, vjersku ni bilo koju drugu pripadnost ili sklonost koja bi objektivno mogla stvoriti dojam o njihovoj nesamostalnosti i neobjektivnosti", te kako sukladno čl. 47 Etičkog kodeksa HRT-a „novinari i kreativno osoblje moraju biti svjesni da će u svemu što rade, pišu ili šalju javnosti biti smatrani dijelom HRT-a."
U raspravu je od početka bio uključen Radman, kao i 20-ak novinara i drugih zaposlenika HRT-a, i svi oni, osim Radmana, smatraju da je ovakav Etički kodeks neprihvatljiv i da je u suprotnosti s člancima 14, 16, 17, 20, 38 i 40 Ustava RH.. Jedan od njih je napisao: „dakle, ne samo vjerska uvjerenja nego sve što radimo u javnosti, sve naše slobodne aktivnosti prezentirane u javnosti, smatraju se dijelom HRT-a, iako ih ne prezentiramo u ime HRT-a, nego u svoje ime. Zaista, to izgleda kao da smo nečije vlasništvo." Svi prisutni složili su se da su ovakva stajališta Etičkog kodeksa i Općih pravila u suprotnosti s temeljnim ljudskim pravima i Ustavom RH, te da, zapravo, „lišavaju novinare elemenata njihove kreativnosti i osobnosti".
Radmanovoj odluci o kažnjavanju zaposlenice Vidović Krišto zbog izražavanja mišljenja, odnosno verbalnog delikta, počinjenog u internoj raspravi, suprotstavila se Koordinacija svih sindikata HRT-a, tražeći da glavni ravnatelj smjesta povuče izvanredni otkaz. Posebno valja upozoriti na izjavu ogranka HND-a na HRT-u koju je potpisala Elizabeta Gojan, a u kojoj stoji: „HND HRT-a traži od poslodavca da odmah povuče odluku o otkazu, vrati Karolinu Vidović Krišto na njezino radno mjesto, a ako i dalje smatra da je potrebno bilo kako je sankcionirati, da to učini nekom manjom, razumnom kaznom poput opomene."
Pitamo se što je to "manja i razumna kazna" za delikt mišljenja jer je po međunarodnim standardima, hrvatskome Ustavu i zakonima, mišljenje neutuživo. Zatečeni smo takvim stavom i argumentacijom HND-a na HRT-u, pri čemu ukazujemo na činjenicu da u trenutku eklatantnog kršenja ljudskih prava jednoj novinarki čelništvo HND-a šuti. Sukladno iznesenom, HHO je imenovao odvjetnika Nevena Zelića, člana Izvršnog odbora HHO-a, da u daljnjim postupcima pro bono zastupa gospođu Vidović Krišto.
Očekujemo da će Hrvatski sabor prihvatiti inicijativu za raspravu o odgovornosti Glavnog ravnatelja HRT-a G. Radmana, pa predlaže Hrvatskom saboru da se i njega i gospođu Vidović Krišto pozove na raspravu pred Odbore za ljudska prava i informiranje, informatizaciju i medije. Toj raspravi rado bi se odazvali i predstavnici HHO-a", priopćili su iz HHO-a.
- Autor: T. Pšenko
- Photo: Borna Filic/PIXSELL
