HKV: Način na koji je izveden natječaj ‘Mediji zajednice’ dogurao je stvari do takvih apsurda da bi vrijedilo razmisliti o prijavi nadležnim europskim tijelima
Baš kao i oko malverzacija u projektu Rijeka 2020. – Europska prijestolnica kulture, kad je ministrica kulture izjavila da su se oni kao vlada obvezali osigurati određena sredstva, ali da – eto – ona nema ništa s tim jer je taj projekt pod isključivom nadležnošću Grada Rijeke, tako je otprilike odgovorila i za natječaj „Mediji zajednice“ koji je raspisalo njezino ministarstvo, piše portal Hrvatsko kulturno vijeće koji je također bio jedan od prijavljenih na natječaju, ali nije prošao. HKV donosi detaljan pregled kada je i kako natječaj pokrenut i izvršen, odnosno detaljno objašnjava kako se o ovom natječaju zna malo ili ništa.
Naime, Ministarstvo kulture donijelo je 31. srpnja 2020. odluku o financiranju 13 projektnih prijedloga u sklopu poziva „Mediji zajednice – potpora socijalnom uključivanju putem medija, faza I.“, koju je potpisala ministrica Nina Obuljen Koržinek i tako raspodijelila 15 milijuna kuna iz Europskoga socijalnoga fonda, no Večernji list (Ministrica Obuljen Koržinek nije odlučivala oko provedbe i odluke natječaja za dodjelu sredstava medijima) piše da su iz Ministarstva kulture priopćili kako su oni samo posredničko tijelo i da je potpis ministrice na kraju isključivo tehnička stvar.
Čekalo se kraj izbora kako bi se objavili rezultati koji su bili poznati u travnju
Poziv „Mediji zajednice – potpora socijalnom uključivanju putem medija, faza I.“, koji je raspisan unutar Operativnog programa Učinkoviti ljudski potencijali 2014 – 2020 iz Europskoga socijalnog fonda, objavljen je 15. travnja 2019. godine, a rok za podnošenje projektnih prijedloga bio je 17. lipnja 2019.
Nakon godinu dana, krajem travnja 2020. godine prijavitelji su dobili obavijest Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva (Posredničko tijelo 2. razine) o rezultatima ocjene kvalitete projektnih prijedloga, no Ministarstvo kulture (Posredničko tijelo 1. razine) čekalo je tri mjeseca kako bi donijelo odluku o financiranju projekata. Ako je doista ministričin potpis bio samo formalnost i ako je cijeli natječajni postupak i odabir projekata provela Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva, zašto je ministrici za potpis te odluke trebalo tri mjeseca? Zapravo, u cijelom slučaju ne znamo što je tužnije i nevjerojatnije – to što je ministrici trebalo toliko vremena za jedan potpis kojim dodjeljuje 15 milijuna kuna a pravda se da je to tehnička stvar i da je njezino ministarstvo samo posredničko tijelo, iako je upravo njezino ministarstvo institucija nadležna za provođenje tog natječaja, ili to što se de facto potvrdilo ono što otprilike svi znaju, a to je da sav posao oko svih tih natječaja raznih ministarstava koji se tiču organizacija civilnog društva zapravo odrađuje Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva, a ministarstva samo formalno stoje kao nositelji. Zabrinjavajuće je i jedno i drugo.
Sve je velika tajna
Kad je riječ o Ministarstvu kulture, već smo upozoravali na mnoge nepravilnosti, nelogičnosti i netransparentnosti postupka u njihovim natječajima u kojim raspodjeljuju novac hrvatskih poreznih obveznika (nejasni kriteriji prijavljivanja, vrjednovanja i ocjenjivanja prijava, manjkavi i raštrkani podatci o rezultatima, nedostatak obrazloženja…, v. Analiza programa otkupa knjiga koji provodi Ministarstvo kulture RH), no izgleda da Ministarstvo kulture nije ništa bolje ni kad je riječ o europskom novcu. Naime, na upit pojedinih medija da se objave bodovne ljestvice kako bi se vidjelo koliko je koji projekt dobio bodova, Ministarstvo kulture i Nacionalna zaklada odgovorili su da je to tajno, kao i da su tajna imena članova Odbora za odabir projekata. Dakle, dodijeljeno je 15 milijuna kuna projektima za koje se ne zna tko ih je bodovao i koliko su bodova ostvarili. Zna se jedino da je odluku o financiranju potpisala ministrica Nina Obuljen Koržinek, ali njezin je potpis samo „tehnička stvar“. I ponovno smo u zoni koju je teško uopće zamisliti. Osim javnog poziva na natječaj sve je praktički tajno, od kriterija pa do rezultata, nepoznati odbor određuje koji će projektni prijedlozi biti financirani, a ne postoji ni bilo kakav uvid javnosti u bodovanje ili u obrazloženja.
Bodovne ljestvice kao u osnovnoj školi
Bodovne ljestvice postoje, svaki je prijavitelj dobio rezultate bodovanja svojega projektnog prijedloga unutar obavijesti Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva o rezultatima ocjene kvalitete projektnih prijedloga, no uvidom u njih malo bi komu bilo što bilo jasno. Možda se srame objaviti ih jer bi se tako moglo vidjeti koliko su kriteriji rastezljivi i koliko je bodovanje moglo biti proizvoljno.
Evo kako izgleda to bodovanje u skladu s obrascem za ocjenjivanje projektnih prijedloga propisanim Uputama za prijavitelje na primjeru Hrvatskoga kulturnog vijeća i njegova projekta „Integrirana zajednica i nove medijske paradigme“.
Kako uputiti prigovor kad ništa nije poznato?
U Uputama za prijavitelje navedeno je da prijavitelji koji smatraju da su oštećeni zbog nepravilnog postupanja tijekom postupka dodjele sredstava imaju pravo podnijeti prigovor Komisiji za prigovore u roku od sedam radnih dana od dana primitka obavijesti o statusu njihova projektnog prijedloga i to zbog sljedećih razloga:
„- povrede postupka opisanog u dokumentaciji predmetnog postupka dodjele sredstava,
– povrede sljedećih načela: jednakog postupanja; zabrane diskriminacije po bilo kojoj osnovi; transparentnosti; zaštite osobnih podataka u skladu s Uredbom (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ te u skladu sa Zakonom o provedbi opće uredbe o zaštiti podataka (NN 42/2018), Zakonom o tajnosti podataka (NN, br. 79/07 i 86/12); razmjernosti; sprječavanja sukoba interesa; tajnosti postupka dodjele bespovratnih sredstava.“
Mi smo obavijest o statusu svojega projektnog prijedloga dobili 27. travnja 2020., zajedno s već navedenom bodovnom tablicom. Izvijestili su nas da je projektni prijedlog ostvario 70,5 bodova, no da „ne ulazi u okvir dostatnih financijskih sredstava sukladno alokaciji financijskih sredstava predviđenih pozivom te se nalazi na rezervnoj listi projektnih prijedloga koji su ostvarili bodovni prag predviđen uputama za prijavitelje, ali za financiranje kojih trenutno ne postoje dostatna sredstava. Naime, unatoč ispunjenju utvrđenog bodovnog praga, vaš projektni prijedlog ostvario je broj bodova manji od broja bodova koji su ostvarili projektni prijedlozi koji po rang listi ulaze u okvir dostatnih financijskih sredstava.“
Na povredu postupka nije se, dakako, imalo smisla žaliti jer ostvareni bodovi baš ništa ne govore. Žalba je jedino mogla glasiti: „Mislimo da smo trebali dobiti više bodova u kategoriji Uravnoteženi regionalni razvoj; zašto nismo?“ Žalba ni na bilo što drugo jednako nije imala smisla jer u trenutku kada je tekao žalbeni rok ništa nije bilo ni poznato. Naime, do 31. srpnja 2020. nije se znalo koji će projekti biti financirani, a ni sada kada su poznati konačni rezultati ne zna se ni koliko su projekti koji će biti financirani ostvarili bodova. Osim toga, nije nam poznato ni tko se sve natjecao i koji projekti nisu odabrani za financiranje, a i to bi bilo zanimljivo analizirati.
Nitko ni za što ne odgovara
Eto, tako izgleda još jedan javni poziv u izvedbi Ministarstva kulture: dodjeljuju se milijuni, postupak je tajan i baš nitko ni za što ne odgovara. Takvo postupanje unutar javnih poziva vjerojatno nije bilo zabilježeno ni za vrijeme komunizma. Iako se i tada, kao i danas, dijelio novac po nekim drugim pravilima u odnosu na ona proklamirana, ipak se i unutar crne balkanske krčme barem malo pazilo na formu.
Način na koji je izveden natječaj „Mediji zajednice“ dogurao je stvari do takvih apsurda da bi vrijedilo razmisliti o prijavi nadležnim europskim tijelima. Ipak se natječajni poziv temeljio na sredstvima Europske unije pa bi možda nekoga u bruxelleskoj administraciji moglo zanimati do kojeg je savršenstva u Hrvatskoj dotjeran postupak u kojem se europskim financijama navodno djeluje u interesu i na dobrobit javnosti, pri čemu je sve od te javnosti skriveno do zadnje elementarne informacije. Može li itko nakon tako provedenog postupka vjerovati u glavni proklamirani cilj poziva, odnosno „unaprjeđenje kvalitete medijskog izvještavanja o ranjivim skupinama i podizanje razine javne svijesti o njihovim pravima“?!
Izvor:Narod.hr
Autor: sv/Foto: Lana Slivar Dominić/HINA
