Hoće li Atif Dudaković odgovarati za zločine u Hrvatskoj?

Nakon "Oluje" je V. korpus Armije BiH krenuo u pljačku i palež! Knjiga “Vrana – Oko istine”, jednim je dijelom dospjela u prodaju, iako je sve to teško išlo, jer se pojedini segmenti knjige o razotkrivanju istine ne nalaze još uvijek u prodaji na prostoru BiH nakon što su temeljito obrađeni sudionici i izdajnici svog naroda, iako su to bili pojedinačni slučajevi. Ipak, i ti segmenti u suštini daju odgovor na pitanje: S kim smo se mi morali boriti da bi raskomadali Jugoslaviju? Hrvatima se mora priznati da su tijekom rata puno pomogli muslimanima iz Bosne i Hercegovine, pa je u jednom trenutku u Hrvatskoj bilo 500.000 izbjeglica, a Hrvati su spasili i Bihać i Cazinsku Krajinu. Bihać je mogao vrlo lako postati druga Srebrenica, s još težim posljedicama. Hrvatska vojska je na prostor BiH ušla temeljem sporazuma Predsjednika RH i Velikog Vezira, potpisanog u Splitu. Oslobođen je dio BiH, a u tim borbama teško su stradale sve elitne postrojbe Srba, odnosno JNA. Bihać je bio grad pod opsadom Srba i mogao je svakog trenutka biti osvojen. Ali nije. Trgovanje je bilo uvijek ispred svega. Iz Zagreba se mogla prevesti roba u Bihać bez većih problema, jer je jedna vreća crnog brašna vrijedila je 1000 DM od kojih je 200 DM po vreći išlo za četnike u Hrvatskoj, 200 DM za Unprofor, a trgovcu bi ostalo 600 DM. I svi su bili zadovoljni, osim sirotinje u Bihaću. Na čelu V. korpusa Armije BiH, bio je general Atif Dudaković koji je granatirao Kijevo u Hrvatskoj i na popisu je ratnih zločinaca. A probajte dokučiti zašto je to činio? Bio je zaljubljen u zagrebačku novinarku Nadu Starijaš, koja je udajom postala Nada Al Issa. Često bi je nazivao u Zagreb i telefonom bi joj znao svašta ispričati što bi ona kasnije komentirala u krevetu s agentom – Vranom. Zamjenik Dudakoviću bio je Mirsad Ćatić koji je zapovijedao i koordinirao razaranje Zadra. Bilo je, zapravo, toliko izdaja da je V. korpus imao stalne gubitke u ljudstvu i tehnici. Demoralizirana vojska željela se predati, jer im je bilo dosta akcija u kojima bi ih uvijek dočekali spremni Srbi. Peti korpus je provodio genocid i na vlastitom narodu. Tako su pobili 500 civila na Hukića brdu kod Kladuše i tri dana nisu dali Unproforu u da uđe na tu lokaciju. Iz bihaćkog kraja je 80.000 izbjeglica pobjeglo Srbima zbog straha od V. korpusa Armije BiH. Bilo ih je puno i u AP Zapadna Bosna. Nakon „Oluje“ je V. korpus Armije BiH krenuo u pljačku i palež srpskih kuća u Hrvatskoj. Napadali su kolone izbjeglih Srba, ubijali ih i pljačkali. To se kasnije pripisivalo Hrvatskoj vojsci i generalima Gotovini i Markaču. Hrvatska vojska je zaustavila V. korpus kod Plitvica, inače bi došli do Karlovca, navodi se također u dijelovima knjige. Dudaković nikada nije odgovarao za zločine u Republici Hrvatskoj, a niti za namjerno vođenje svojih vojnika u srpske zasjede!