Hribar: Ne priznaje etiku, pravosuđe i sudove i osobito zakone RH, priznaje samo sud partije

Ravnatelj HAVC-a Hrvoje Hribar podnio je ostavku na mjesto ravnatelja HAVC-a. Hvala Bogu! index Kao razloge navodi sljedeće: Hribar u izjavi za Index kaže kako je podnio ostavku iz dva razloga. "Prvi je svakako što o nalazu Državne revizije nemam dobro mišljenje o čemu će se više znati sljedećih dana..." Zanimljiva je ova pojava da svatko optužen ili osuđen za kriminal nema dobro mišljenje o optužnici, sudu, presudi, zakonima, državi Hrvatskoj, hrvatskom narodu, i slično. Hribar nije iznimka, on je pravilo partijske parole "Priznajem samo sud svoje partije". Hribar je izgubljen čovjek, izgubljen u vremenu i prostoru i na jedan način žrtva vlastitih zabluda da je, ako je neprijatelj Hrvatske, i ako na sve moguće načine nanosi štetu Hrvatskoj da će biti doživotno zaštićen i da može protuzakonito trošiti milijune kako mu se prohtje, te da nitko ne može oko toga ništa, a onda, nekim čudom, netko otvara Pandorinu partijsku kutijicu zvanu HAVC. Da je čudno, čudno je, s obzirom da svi znamo da se nikad ne dira one koji rade protiv Hrvatske. "Drugi, puno važniji je činjenica da je protiv mene i HAVC-a posljednjih 12 mjeseci vodi prava Goebbelsovska kampanja u kojem se na sve načine pokušava ocrniti naš rad i prikazati kao leglo korupcije i pljačke..." Goebelsovu kampanju spominje Hribar, a nije Goebelsova kampanja kad on financira film koji lažno prikazuje Hrvatsku vojsku kao ubojice metalnih bolesnika u Dvoru na Uni. Taj film obilazi čitav svijet i prikazuje Hrvatsku kao zločinačku državu čiji vojnici ne poštuju nikakva pravila, ni ljudska - konvencije, ni Božja. Beskrupulozno i surovo, goebelovski, ne odustaju u svojim lažima ni milimetra. Dakle kad HAVC financira takve laži onda to nije Goebelsova kampanja. Također valja napomenuti da nikada nije bila jača goebelsovska kampanja od one usmjerene na ocrnjivanje ministra kulture Hasanbegovića kojega su razapinjali do besvijesti, a sad vidimo (neki sad, svi pošteni. pravedni i inteligentni i prije) da je ministar Hasanbegović bio u pravu kad je dirnuo u protuhrvatsko leglo korupcije, pljačke, izdaje i svekolikog zla. Kaže Hribar da se njihov rad pokušava ocrniti i prikazati kao leglo korupcije i pljačke? Da vidimo, falsificiranje bilanci nekretnina sa razlikama od preko 300 000 kuna dakle nije korupcija i pljačka, prema partiji? Isplaćivanje autorskih honorara osobama kojima po zakonu ne mogu isplaćivati takve honorare, nije korupcija i pljačka, prema partiji? Dijeljenje službenih mobitela obitelji, rođacima i prijateljima i generiranje računa od 50 000 kuna nije pljačka i korupcija, prema partiji? Plaćanje parkirnog mjesta podalje od HAVC-a koji inače nema vozila i plaćanje tog mjesta 12 000 kuna nije mito, korupcija i pljačka, prema partiji? Dijeljenje koeficijenata i plaća koliko kome fali za ljetovanja i skijanja, a protuzakonito, nije korupcija, mito, pljačka, krađa, prema partiji? Prema zakonu osoba koja je sjedila u komisiji za dodjelu sredstava iz fondova filmovima ne smije sljedećih pet godina sudjelovati u natječajima, no ta ista osoba prijavi se slijedeće godine i dobije nekoliko milijuna kuna? Ne, to očigledno nije mito, korupcija i pljačka, prema partiji? narod.hr Dalje navodi index "...kaže Hribar za Index dodajući kako iz HAVC-a na kraju svega ostaju respektabilni rezultati." Ako se pod respektabilnim rezultatima smatra nestanak 300 000 kuna iz financijske bilance nekretnina, ako se pod respektablnim rezultatima smatra očita i nesporna pljačka milijuna ili desetaka milijuna, ako se pod respektabilnim rezultatima smatra šteta koja je filmom Masakr u Dvoru nanesena Hrvatskoj državi, ako se pod respektabilnim rezultatima smatra razvijanje srbijanske kinematografije, dok se istovremeno brutalno odnosi prema hrvatskim filmovima (osim onima koji Hrvatsku prikazuju kao zločinačku državu i narod kao zločinački ili mentalno bolestan), ako se odbijanje financiranja filma Ovčara smatra respektabilnim rezultatom, ako se financiranje svakoga protuhrvatskog filma i aktivnosti smatra respektabilnim rezultatima, onda da, HAVC ostavlja doista respektabilne rezultate i najmanje što se može očekivati je da četnički vojvoda Toma Grobar dodijeli Hribaru i HAVC-u najviše četničko odlikovanje za zasluge u uništavanju Hrvatske države i ponižavanju hrvatskoga naroda. Žali se još Hribar da se Hasanbegović veseli što je on pao, kao da se tomu ne veseli čitav hrvatski narod kojega je Hribar vrijeđao financirajući filmove koji nas lažno i teroristički prikazuju kao ubojice? I kaže da su se neke izjave ministra Hasanbegovića loše odrazile na ugled RH, a prikazivanje filma Masakr u Dvoru u Kanadi, primjerice, nije loše po ugled Hrvatske, čak dapače, laž da su Hrvati pobili mentalne bolesnike diglo nam je ugled, po ovom partijcu. I sve to skupa nije ništa čudno, svaka država ima neprijatelje, svaka država je premrežena obavještajcima i igračima neprijateljske države, no jedino kod nas, jedinstveno, država financira milijardama neprijatelje države i naroda, koji se, da stvar bude gora i bolesnija, uopće ne libe otvoreno raditi protiv Hrvatske, ne skrivaju da mrze Hrvate, hrvatsku vojsku, Crkvu, vjernike, branitelje, pobijene ranjenike i osoblje bolnice na Ovčari, a za kraj ne libe se izjavljivati da se ne slažu sa istragama, odnosno odriču pravo Hrvatskoj i hrvatskim službama da ocijene njihov rad kao kriminal i pljačku, odriču pravo svima, osim svojoj partiji, da im sudi! S jedne strane oni su, ako ćemo iskreno, i u pravu, s njihove točke gledišta. Jer oni nisu dio Hrvatske države niti se takvima osjećaju, oni ne priznaju zakone RH, niti samu etiku-moral kao postojeće kategorije. Naravno da oni imaju pravo ne priznati zakone RH, ali je isto tako činjenica da se mi imamo pravo protiv takvih boriti i spremati ih tamo gdje im je mjesto, doživotno. Nažalost, naše službe i naša politika previše su popustljivi prema neprijatelju koji se razgoropadio do te mjere da ne priznaje niti jednu pravosudnu i sudsku instancu, već samo sud partije čiji kraci završavaju u Četničkoj Džamahiriji. Hribar je samo vrh strahovito velike ledene sante kojoj je jedini cilj potopiti Hrvatsku. Ispred nas su opasna vremena, daleko opasnija nego devedesetih, u kojima sam bio aktivni sudionik pa mogu iznijeti stav da i uza sve strahote nisam osjećao da nećemo dobiti rat protiv terorizma i fašizma koji se i onda prigodno zaogrnuo plaštom antifašizma, dok je genocidom strvinario po Hrvatskoj, danas nisam siguran kako će završiti i hoćemo li uspjeti poraziti terorizam i fašizam koji se opet krije iza floskula antifašizma, a kojima se najčešće i najredovitije služe najstrašniji kriminalci i zločinci - fašisti i nacisti. Primjer: proslava genocida nad stotinama nenaoružanih obitelji u Srbu, a sve u svrhu etničkog čišćenja i pljačke, stvrinarenje. Vrijeme je da počnemo odlučno djelovati ili ćemo opet pod okupaciju sljedećih 50 godina.