Hrvatska nestaje, a u Vladi nema nijednog stručnjaka za demografiju

Poznati demograf i možda najmjerodavnija osoba za ocjene o demografskim mjerama predsjednice države, Stjepan Šterc, prvo je u izjavi za jedan portal govorio o Vladi: “Oni nemaju državnog tajnika za demografiju. Oni tamo nemaju ni jednu osobu koja se na stručan i znanstven način bavi demografijom”. A ministrica Murganić je osoba “koju je dovela politika, koja se okružila ljudima iz politike koji nikad nisu radili sustavno na tom problemu. Gdje su stručni radovi o tom problemu? Što je ona radila prije, objavila prije da bi se mogla baviti tim problemom?”. Pohvaljujući predsjedničine mjere, Šterc je sažeo: “Predsjednica je napravila ozbiljan prijedlog, najbolji koji smo čuli od jednog političara, referirajući se na cijeli niz radova i programa u samoj izradi. A ima i savjetnika koji je vrh u Hrvatskoj u demografiji... Predsjednica je sveobuhvatno prišla problemu. Slijedila je struku i sve ono što mi godinama ‘tamburamo’ i pokušavamo dokazati političkom sustavu. U njemu je spomenula i iseljenike, blokirane, poreze, zaštitu žena i cijeli niz stvari.” S nekoliko strana bilo je prigovora na prijedloge Kolinde Grabar-Kitarović – te zašto se ona uopće bavi tim temama, te njezine mjere ostat će mrtvo slovo na papiru, te bi provedba tih mjera koštala milijarde kuna, te kako vjerovati predsjednici koja se druži sa sumnjivim tipovima, te ona nema nikakvih ovlasti i to je posao za izvršnu vlast. Citirali smo stručnjaka Šterca upravo zato da pokažemo kako su i sa stručnog, i s moralnog, i s domoljubnog stajališta njezine zamisli i zamisli njezina tima o ublažavanju nacionalne katastrofe dosad u politici najmjerodavnije. Nisu fraze i floskule, nego najbolji mogući naputak za spas Hrvatske iz demografskog potonuća. A Ustav jasno govori o njezinoj odgovornosti za stanje u zemlji. Mnoge zemlje u svijetu čine sve što mogu za obnovu svoga stanovništva, Izrael ima demografski ured važniji od svih ministarstava, u Danskoj vlada plaća reklame u kojima se žene pozivaju na rađanje, a Irska i još neke države svoje iseljeništvo privlače natrag tako da ga uključuju u gospodarski i društveni život, nudeći mu pravnu, financijsku i stambenu sigurnost. Od 2013. godine, od ulaska Hrvatske u Europsku uniju, zemlju je napustilo 230.000 građana, a samo u vrijeme dosadašnjeg mandata ove Vlade više od 80.000. Unatoč tome, kako kaže Šterc, u Vladi nema baš nijedne stručne osobe koja bi se mogla baviti tim pitanjem sudbonosnim za opstanak ovoga naroda. U takvom stanju, predsjedničine mjere ne samo da nisu suvišne nego su prijeko potrebne. Učinci tih mjera neće ni poreći ni potvrditi njihovu opravdanost nego će samo pokazati ima li u ovoj zemlji volje, snage i patriotizma da se one provedu, jer su nužne. I desna i lijeva javnost ujedinjene su u brizi za spašavanje Hrvatske od demografske katastrofe. A tu katastrofu neće spriječiti ni veličanje Europske unije, ni česte samohvale premijera i ministara nekim “optimističnim pokazateljima”. Evo, na primjer, kako je Novi list popratio jedan od najgromoglasije hvaljenih uspjeha ove vlasti: “Kakve koristi Hrvatska ima od toga što je Europska komisija hvali jer je izašla iz procedure za smanjivanje proračunskog deficita?... Zašto Komisiju ne zanima to što Hrvatska nakon ulaska u EU klizi u alarmantan demografski deficit?” Ima nekog licemjerja u tome što ovih dana ministar obrane Krstičević poručuje iseljenicima negdje u svijetu da Hrvatsku zadrže u srcu, kao što je ima i u obilježavanju “velikih” obljetnica hrvatskih katoličkih misija u Europi i svijetu, na koje dolaze i prvi ljudi Kaptola. To “čuvanje Hrvatske u srcu” i to slavljenje obljetnica koje je zapravo slavljenje nacionalnog poraza, moglo bi značiti da smo se pomirili s trajnim odlaskom iz Hrvatske. Jednom sam na proslavi Stepinčeva u münchenskoj Operi u društvu za stolom izrazio oduševljenje mladeži koja je na podiju plesala hrvatska kola, pjevala hrvatske pjesme i vihorila hrvatskim zastavama. A jedna me žena tugaljivo upozori: “Jest, lijepo ih je vidjeti, ali, dragi moj gospodine, svi ti mladi između sebe govore njemački!” Premda sam i sam to mogao pretpostaviti, bio sam šokiran. Utješno je u svemu što na skupovima Europske unije premijer Plenković govori na šest jezika. A i njega kao i Europsku komisiju Novi list bi mogao pitati zašto ga “ne zanima to što Hrvatska nakon ulaska u EU klizi u alarmantan demografski deficit?” Ali da ga to zanima, mnogo bi manje uživao kad ga Juncker uštipne za stražnjicu. Milan Ivkošić / Večernji list