Vijesti Najčitanije
'Hrvatska se brani u Vukovaru, a ne na Trgu bana Jelačića...'
Na današnji dan 1998. nakon ekshumacije i identifikacije s Novog groblja u Vukovaru pokopan vukovarski branitelj, pukovnik Velimir Đerek Sokol, zapovjednik I. bojne 204. brigade
Velimir Đerek Sokol svojim velikim nesebičnom srcem i hrabrošću spojio je Vukovar i svoj rodni Imotski. Rođen 14. kolovoza 1965. godine u Vinjanima Gornjim kraj Imotskog djetinjstvo i mladost je proveo u rodnom kraju, a sudbina ga je odvela u razrušeni Vukovar.
Ovaj vukovarski heroj, junak Sajmišta, nije dugo razmišljao kad je vidio da je njegova domovina napadnuta. Odlučio je pomoći, odlučio se boriti. Već u svibnju 1991. godine priključio se vojsci i stavio na raspolaganje domovini.
'Fantastičan čovjek i ratnik'
- Sjećam se kad sam došao u Vukovar 1991., Đerek je već bio tamo. Došao je u Vukovar iz Zagreba, gdje je imao fin posao u hotelu Esplanade. Bio je fantastičan čovjek i ratnik koji je uvijek bio prvi na liniji. Njegovu rečenicu ću uvijek pamtiti: ‘Hrvatska se ne brani na Trgu bana Josipa Jelačića nego tamo gdje krvari, a to je Vukovar' - kazao nam je svojedobno Damir Markuš Kutina, bivši pripadnik HOS-a, kojem je Velimir Đerek bio jedan od zapovjednika.
Đerek je uvijek nosio šljem koji nitko od HOS-ovaca nije htio nositi jer ga je nosio neprijatelj. No Đerek ga je nosio jer mu je čuvao glavu.
- Nadimak Sokol bio je za sve zapovjednike Sajmišta, pa tako i za Đereka. Kad je jedan zapovjednik poginuo, nadimak bi preuzeo drugi, tako da bi neprijatelj uvijek mislio da je Sokol živ - rekao je Markuš.
Stipo Šeremet ratovao je s Đerekom rame uz rame
- Branili smo Sajmište, koje je bilo najteže napadano.Tu smo vodili ulične borbe, bili stalno granatirani i zbog toga smo izgubili nekoliko zapovjednika. Đerek, kojeg smo mi zvali Švicarac, bio je jedan od njih - kazao nam je u razgovoru jednom prilikom Šeremet dodajući kako je Sajmište branila bojna od oko 400 ljudi.
Oskvrnuli spomen ploču
U ožujku 2016. godine u Vukovaru je razbijena spomen ploča Velimiru Đereku Sokolu, gdje su je 2011. godine na 20. obljetnicu pogibije hrabrog Imoćanina postavili UDVDR Imotska krajina i Grad Imotski.
Rajka Mikulić, sestra Velimira Đereka Sokola tada je kazala: ‘Ožalošćena sam spoznajom kako po svetom hrvatskom tlu hodaju spodobe kojima smeta kameni spomen na žrtvu hrvatskoga branitelja koji je život položio za bolji i pravedniji svijet' te sljedeće proučila počiniteljima: 'Ne možete vi srušiti toliko spomenika braniteljima koliko ih mi iznova i opet možemo podići u beskrajnoj ljubavi prema njima i njihovoj žrtvi’.
Ploča je obnovljena je i postavljena na Dan državnosti 2016. godine. Njegova sestra Rajka Mikulić tom prilikom održala je govor a između ostalog je rekla:
- Dvadeset i pet je godina prošlo od onoga poziva, jednoga vrelog ljetnog dana 1991. godine, još tako živog u sjećanju, kada me moj Vele, moj Sokol, a usuđujem se reći da nije samo moj, jer on je bio simbol svih domoljuba, nazvao i rekao: „Sestro, ja odlazim u Vukovar“! “ Vukovar, zašto u Vukovar?“ S jedne strane ostala sam zatečena, a s druge nimalo iznenađena! Ipak sam ga sebično pokušala odgovoriti. A on, onako hrabar, lijep i stasit kakav je bio, reče: „Sestro, Hrvatska se ne brani na Trgu bana Jelačića, već na njezinim granicama!“ - kazala je Sokolova sestra koja je pokušala razuvjeriti brata da ne ide u Vukovar.
'Čovjek ispred svog vremena'
- Potpuno svjestan cijene i cilja, iz udobnosti sjaja i luksuza mramornog hotela zagrebačke Esplanade, čovjek ispred vremena, intelektualac, poliglot, dragovoljac, a ne bojdžija. Idealist, hrvatski idealist, zalupio je vrata lažnom sjaju i hedonizmu metropole, odgurnuo od sebe tzv. urbane kukavice, zaboravio u mah svoju majku, svoje sestre, svoje prijatelje i sve lijepe žene koje su ga tako voljele i vinuo se visoko, iznad svih obzorja, na put bez povratka i sletio, s krunicom oko vrata, u pakao Vukovara...
Velimir Đerek poginuo je na Sajmištu 12. listopada 1991. od minobacačke granate u Ulici tri ruže. Pokopan je uz vojne počasti u Vinjanima 23. svibnja 1998. godine nakon ekshumacije i identifikacije s Novog groblja u Vukovaru. U njegovu čast je igralište u Vinjanima Gornjim nazvano Velimir Đerek - Sokol.
'Fantastičan čovjek i ratnik'
- Sjećam se kad sam došao u Vukovar 1991., Đerek je već bio tamo. Došao je u Vukovar iz Zagreba, gdje je imao fin posao u hotelu Esplanade. Bio je fantastičan čovjek i ratnik koji je uvijek bio prvi na liniji. Njegovu rečenicu ću uvijek pamtiti: ‘Hrvatska se ne brani na Trgu bana Josipa Jelačića nego tamo gdje krvari, a to je Vukovar' - kazao nam je svojedobno Damir Markuš Kutina, bivši pripadnik HOS-a, kojem je Velimir Đerek bio jedan od zapovjednika.
Đerek je uvijek nosio šljem koji nitko od HOS-ovaca nije htio nositi jer ga je nosio neprijatelj. No Đerek ga je nosio jer mu je čuvao glavu.
- Nadimak Sokol bio je za sve zapovjednike Sajmišta, pa tako i za Đereka. Kad je jedan zapovjednik poginuo, nadimak bi preuzeo drugi, tako da bi neprijatelj uvijek mislio da je Sokol živ - rekao je Markuš.
Stipo Šeremet ratovao je s Đerekom rame uz rame
- Branili smo Sajmište, koje je bilo najteže napadano.Tu smo vodili ulične borbe, bili stalno granatirani i zbog toga smo izgubili nekoliko zapovjednika. Đerek, kojeg smo mi zvali Švicarac, bio je jedan od njih - kazao nam je u razgovoru jednom prilikom Šeremet dodajući kako je Sajmište branila bojna od oko 400 ljudi.
Oskvrnuli spomen ploču
U ožujku 2016. godine u Vukovaru je razbijena spomen ploča Velimiru Đereku Sokolu, gdje su je 2011. godine na 20. obljetnicu pogibije hrabrog Imoćanina postavili UDVDR Imotska krajina i Grad Imotski.
Rajka Mikulić, sestra Velimira Đereka Sokola tada je kazala: ‘Ožalošćena sam spoznajom kako po svetom hrvatskom tlu hodaju spodobe kojima smeta kameni spomen na žrtvu hrvatskoga branitelja koji je život položio za bolji i pravedniji svijet' te sljedeće proučila počiniteljima: 'Ne možete vi srušiti toliko spomenika braniteljima koliko ih mi iznova i opet možemo podići u beskrajnoj ljubavi prema njima i njihovoj žrtvi’.
Ploča je obnovljena je i postavljena na Dan državnosti 2016. godine. Njegova sestra Rajka Mikulić tom prilikom održala je govor a između ostalog je rekla:
- Dvadeset i pet je godina prošlo od onoga poziva, jednoga vrelog ljetnog dana 1991. godine, još tako živog u sjećanju, kada me moj Vele, moj Sokol, a usuđujem se reći da nije samo moj, jer on je bio simbol svih domoljuba, nazvao i rekao: „Sestro, ja odlazim u Vukovar“! “ Vukovar, zašto u Vukovar?“ S jedne strane ostala sam zatečena, a s druge nimalo iznenađena! Ipak sam ga sebično pokušala odgovoriti. A on, onako hrabar, lijep i stasit kakav je bio, reče: „Sestro, Hrvatska se ne brani na Trgu bana Jelačića, već na njezinim granicama!“ - kazala je Sokolova sestra koja je pokušala razuvjeriti brata da ne ide u Vukovar.
'Čovjek ispred svog vremena'
- Potpuno svjestan cijene i cilja, iz udobnosti sjaja i luksuza mramornog hotela zagrebačke Esplanade, čovjek ispred vremena, intelektualac, poliglot, dragovoljac, a ne bojdžija. Idealist, hrvatski idealist, zalupio je vrata lažnom sjaju i hedonizmu metropole, odgurnuo od sebe tzv. urbane kukavice, zaboravio u mah svoju majku, svoje sestre, svoje prijatelje i sve lijepe žene koje su ga tako voljele i vinuo se visoko, iznad svih obzorja, na put bez povratka i sletio, s krunicom oko vrata, u pakao Vukovara...
Velimir Đerek poginuo je na Sajmištu 12. listopada 1991. od minobacačke granate u Ulici tri ruže. Pokopan je uz vojne počasti u Vinjanima 23. svibnja 1998. godine nakon ekshumacije i identifikacije s Novog groblja u Vukovaru. U njegovu čast je igralište u Vinjanima Gornjim nazvano Velimir Đerek - Sokol.
