Vijesti Najčitanije
Hrvatska udruga Benedikt poziva sve članove i prijatelje te štovatelje svetog Benedikta na svetu misu
Hrvatska udruga Benedikt poziva sve članove i prijatelje te štovatelje svetog Benedikta na svetu misu koja će se povodom njegovog blagdana održati u četvrtak, 11. srpnja 2019., s početkom u 19 sati u Crkvi svetog Ante na Poljudu u Splitu.
Euharistijsko slavlje predvodit će duhovnik i član Savjetodavnog vijeća HUB-a dr. sc. don Mladen Parlov.
Po završetku svete mise nastavit će se zajedničko druženje uz večeru.
Sv. Benedikt je otac zapadnog redovništva, osnivač benediktinskog reda i zapadnoeuropske kršćanske kulture uopće. Benedikt je rođen oko g. 480. u Nursiji, u Umbriji, kao dijete dobrostojeće obitelji, koja ga je poslala u Rim na odgoj i stjecanje znanja. U Rimskom Carstvu je to bilo vrijeme burnih događanja. Rimske prilike nisu oduševile mladoga i ozbiljnoga Benedikta. Njegov je duh težio za nečim višim i sadržajnijim. Zato je i napustio Rim i studije. Da bi našao Boga u što većoj mjeri, nastojao se osloboditi svih spona koje bi ga u tome mogle spriječiti. Odlazi u Affile, gradić udaljen 50 km od Rima, živjeti asketskim životom. Ne želeći slavu svijeta, koja mu se nudi nakon njegovog prvoga čuda, već samo i posve omiljeti Bogu, ostavlja Affile i traži samoću u dolini Aniene, u Subiacu. Uz pomoć monaha Romana započinje u jednoj špilji svoj monaško-pustinjački život u pokori i askezi.
Tri se godine bori s demonima, napastima, sa samim sobom; moli se i trapi. Poučio ga je kako valja osnovati zajednicu te u njoj zajednički tražiti Boga.
Benedikt je proučio i redovničko pravilo sv. Bazilija Velikog te došao do spoznaje kako pojedine samostanske zajednice trebaju postati crkve u malom, što savršenije ostvarenje crkvene zajednice. Međusobna povezanost članova treba biti slična povezanosti udova u jednom živom organizmu, a prava će glava svakoj zajednici biti sam Krist, koji je glava otajstvenoga svoga tijela, to jest Crkve. U Subiacu su ga razne skupine monaha zamolile da im bude duhovni otac. On ih je podijelio u 12 malih samostana, a svakome stavio na čelo jednoga kao oca. Sam je pak preuzeo cjelokupno duhovno vodstvo sviju. Tako se malo-pomalo počeo oblikovati benediktinski način redovničkoga života, “škola služenja Gospodinu”, u kojoj je vladao duh prve Crkve u Jeruzalemu. U tome načinu apostolskoga života – po uzoru apostola – naročito su se poštovale kreposti poslušnosti, molitve i rada, stvarao se benediktinski ideal: “Moli i radi!”
Sv. Benedikt je svojim zajednicama kao glavno pravilo dao ovaj program: “Božjem djelu ili Božjoj službi ništa drugo ne smije se pretpostaviti!” Zato je sav benediktinski život uokviren i prožet svetom liturgijom. Sveti Benedikt umro je 21. ožujka 547. u bogomolji montecassinskog samostana, a blagdan se sv. Benedikta slavi 11. srpnja. Grob mu se nalazi u crkvi slavne opatije Monte Cassino. Papa Pavao VI. proglasio je sv. Benedikta zaštitnikom Europe. Razlog je tome što se njezina povijest bez Benedikta i njegova djela ne može zamisliti.
Sv. Benedikt je otac zapadnog redovništva, osnivač benediktinskog reda i zapadnoeuropske kršćanske kulture uopće. Benedikt je rođen oko g. 480. u Nursiji, u Umbriji, kao dijete dobrostojeće obitelji, koja ga je poslala u Rim na odgoj i stjecanje znanja. U Rimskom Carstvu je to bilo vrijeme burnih događanja. Rimske prilike nisu oduševile mladoga i ozbiljnoga Benedikta. Njegov je duh težio za nečim višim i sadržajnijim. Zato je i napustio Rim i studije. Da bi našao Boga u što većoj mjeri, nastojao se osloboditi svih spona koje bi ga u tome mogle spriječiti. Odlazi u Affile, gradić udaljen 50 km od Rima, živjeti asketskim životom. Ne želeći slavu svijeta, koja mu se nudi nakon njegovog prvoga čuda, već samo i posve omiljeti Bogu, ostavlja Affile i traži samoću u dolini Aniene, u Subiacu. Uz pomoć monaha Romana započinje u jednoj špilji svoj monaško-pustinjački život u pokori i askezi.
Tri se godine bori s demonima, napastima, sa samim sobom; moli se i trapi. Poučio ga je kako valja osnovati zajednicu te u njoj zajednički tražiti Boga.
Benedikt je proučio i redovničko pravilo sv. Bazilija Velikog te došao do spoznaje kako pojedine samostanske zajednice trebaju postati crkve u malom, što savršenije ostvarenje crkvene zajednice. Međusobna povezanost članova treba biti slična povezanosti udova u jednom živom organizmu, a prava će glava svakoj zajednici biti sam Krist, koji je glava otajstvenoga svoga tijela, to jest Crkve. U Subiacu su ga razne skupine monaha zamolile da im bude duhovni otac. On ih je podijelio u 12 malih samostana, a svakome stavio na čelo jednoga kao oca. Sam je pak preuzeo cjelokupno duhovno vodstvo sviju. Tako se malo-pomalo počeo oblikovati benediktinski način redovničkoga života, “škola služenja Gospodinu”, u kojoj je vladao duh prve Crkve u Jeruzalemu. U tome načinu apostolskoga života – po uzoru apostola – naročito su se poštovale kreposti poslušnosti, molitve i rada, stvarao se benediktinski ideal: “Moli i radi!”
Sv. Benedikt je svojim zajednicama kao glavno pravilo dao ovaj program: “Božjem djelu ili Božjoj službi ništa drugo ne smije se pretpostaviti!” Zato je sav benediktinski život uokviren i prožet svetom liturgijom. Sveti Benedikt umro je 21. ožujka 547. u bogomolji montecassinskog samostana, a blagdan se sv. Benedikta slavi 11. srpnja. Grob mu se nalazi u crkvi slavne opatije Monte Cassino. Papa Pavao VI. proglasio je sv. Benedikta zaštitnikom Europe. Razlog je tome što se njezina povijest bez Benedikta i njegova djela ne može zamisliti.
