Hrvatska zastava nije uvijek ovako izgledala

Jedan od hrvatskih državnih simbola, zastava, službeno je proglašena 21. prosinca 1990. godine. Na današnji dan Sabor je donio Zakon o grbu, zastavi i himni Republike Hrvatske te zastavi i lenti predsjednika RH. Novost na grbu bila je kruna s pet štitova na kojima se nalaze povijesni hrvatski grbovi, a likovni prikaz novog grba izradio je akademik Miroslav Šutej. Riječ je o povijesnom hrvatskom grbu u obliku štita podijeljenom u 25 crvenih i bijelih polja. Prvo polje u gornjem lijevom kutu štita crvene je boje. Iznad štita se nalazi kruna s pet manjih štitova, odnosno povijesnim hrvatskim grbovima: najstariji poznati grb Hrvatske te grbovi Dubrovačke Republike, Dalmacije, Istre i Slavonije.

Legenda o grbu

Uzorak bijelih i crvenih kvadrata, tzv. šahovnica, kao grb Hrvatske prvi se put pojavljuje 1508. godine na portretu Fridrika III. Habsburškog, koji je naslikao Hans Burgkmair. Prva službena upotreba grba datira iz 1527. godine. Sačuvan je na državnom pečatu na povelji Cetinskog sabora kada je za hrvatskoga kralja izabran austrijski nadvojvoda Ferdinand Habsburški. Na grbu se, doduše, nalazilo 64 kvadrata (8x8). No postoji i legenda da je hrvatski kralj Držislav zarobljen od Mlečana, igrao šahovski meč u kojem mu je protivnik bio dužd Petar II Orseolo. Dobio je sve tri partije i time zadobio slobodu, a po nekim verzijama i vlast nad dalmatinskim gradovima. Nakon toga je stavio šahovsku ploču u svoj grb. Tu je još i teorija da tragovi kockica vode prema Perziji, odnosno iranskom podrijetlu Hrvata. U Iranu su se strane svijeta označavale bojama, crvena je označavala jug a bijela zapad. Ipak, većina povjesničara smatra da postanak grba treba tražiti u doba narodnih vladara. Kockasti ukrasi česti su na području hrvatske ranosrednjovjekovne države.

Prva službena trobojnica

Iako su se 1848. godine neslužbeno već počele koristiti crveno-bijelo-plave trobojnice, prva službeno uvedena hrvatska trobojnica zapravo nije bila narodna zastava, već zastava bana Josipa Jelačića. Zastava je bila sastavljena od crveno-bijele zastave Hrvatske i bijelo-plave zastave Slavonije, a u sredini se nalazio grb Hrvatske, Slavonije i Dalmacije s kraljevskom krunom. Prvo polje hrvatskog grba bilo je crveno. Takva je zastava po prvi put je istaknuta u Zagrebu 5. lipnja 1848 godine prilikom ustoličenja Josipa Jelačića za bana. Otada Hrvati upotrebljavaju crveno-bijelo-plavu trobojnicu kao svoj narodni simbol. No, njezino korištenje nije uvijek bilo dozvoljeno. Bila je zabranjena tijekom Bachovog apsolutizma, ali opet je u upotrebi od 1860. te je Hrvatsko-ugarskom nagodbom 1868. i službeno potvrđena. Nakon nagodbe u službenoj uporabi u Kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji, koja se još nazivala i Trojedno kraljevstvo Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, bio je grb sastavljen od grbova ovih kraljevstava okrunjen Krunom sv. Stjepana.  

Trobojnica bez grba

Kao hrvatska zastava koristila se i trobojnica bez grba, posebno nakon 1918. kad Hrvatska gubi državnost pa tako i svoju službenu zastavu. Tada u povijest odlazi i grb Trojedne kraljevine pa se kao jedinstveni simbol hrvatskog političkog i nacionalnog identiteta učvrstio grb sa šahovskim poljem koji je 1939. postao grb Banovine Hrvatske.   Iako je za vrijeme Banovine Hrvatske većina zastava imala grb, koristila se i obična hrvatska trobojnica, bez grba. Za vrijeme NDH na trobojnicu je uz šahovnicu dodan i ustaški grb, dok su partizani koristili trobojnicu s malom petokrakom crvenom zvijezdom u sredini. To je postala i službena zastava Hrvatske u sklopu Federativne Jugoslavije, s time da je 1947. zvijezda postala veća te je zahvaćala i crveno i plavo polje. Hrvatska je 1990. vratila je u upotrebu staru trobojnicu sa šahovnicom od 25 crvenih i bijelih polja. Inačica nove zastave Republike Hrvatske prvi je put službeno istaknuta 30. svibnja 1990. na trgu bana Jelačića, a od 21. prosinca imamo zastavu kakva je i danas - sa grbom i krunom na njemu oblikovanom od povijesnih grbova hrvatskih zemalja.