Hrvatski branitelj godinama živio bez prihoda i osnovnog zdravstvenog osiguranja

Hrvatski branitelj godinama živio bez prihoda i osnovnog zdravstvenog osiguranja

 Tihomir Detković u razgovoru s gerontodomaćicom Udruge hrvatskih branitelja RH

Mukotrpan i težak život bez ikakvih prihoda - čak bez osnovnog zdravstvenog osiguranja - stvarnost je to mnogih hrvatskih branitelja danas. Godinama je tako živio i samac 61-godišnji Tihomir Detković iz mjesta Gušće kraj Siska. Međutim, zahvaljujući asistenciji i pomoći Udruge hrvatskih branitelja RH, Tihomir je nedavno dobio zdravstvenu knjižicu i dopunsko osiguranje. Lani mu je također preko udruge, u sklopu projekta "Niste zaboravljeni" Ministarstva hrvatskih branitelja, bila organizirana i doprema paketa pomoći s hranom i higijenskim potrepštinama.  U sklopu projekta  'Zajedno u miru - psihosocijalna podrška i pomoć u kući hrvatskim ratnim veteranima' sufinanciranog iz Europskog socijalnog fonda, a čiji je nositelj Udruga, Tihomira dva puta tjedno posjećuje gerontodomaćica. U sklopu istog projekta uključen je i u psihosocijalne radionice i individualna savjetovanja...
Nedavno ga je obišla i socijalna radnica iz Siska, te k njemu navrate i djelatnici Crvenog križa.  
Sve su to pomaci na bolje, ali još uvijek premalo za normalan život, te će iz Udruge hrvatskih branitelja RH nastojati pomoći Tihomiru kako bi se vidjelo može li ostvariti i koja druga prava.

 U kući trenutačno nema tekuće vode

 Krevet s doniranom posteljinom


Bez prihoda je Tihomir Detković ostao spletom životnih okolnosti. Bio je zaposlen i skupio je ukupno 15 godina staža. Zbog velikosrpske agresije na Republiku Hrvatsku, rat je 1991. godine došao takoreći na njegov kućni prag, te je postao pripadnikom 57. brigade Hrvatske vojske koja je kasnije prozvana 57. brigada Hrvatske vojske Marijan Celjak, po jednom od poginulih dozapovjednika. Tada je Tihomiru Detkoviću, 1991., nastradao sluh, uslijed eksplozija granata, u blizini mjesta Komarevo. On nije nikad zatražio da mu se prizna invaliditet, međutim, ograničen sluh mu znatno otežava komunikaciju s ljudima, zbog čega se još više povukao u sebe. To je najvjerojatnije i razlog zbog čega i nije ostvario svoja osnovna prava, jer dosad si nitko nije dao truda kako bi mu objasnio što sve može i kako. Zahvaljujući zdravstvenom osiguranju sad će u prvom redu zatražiti slušni aparat, te otići na druge kontrolne liječničke preglede, koji su posebno važni za braniteljsku populaciju, jer istraživanja pokazuju kako hrvatski branitelji češće i ranije oboljevaju od teških bolesti u odnosu na ostatak stanovništva.
Nakon što je došao iz rata, Detković je još neko vrijeme radio, među ostalim, u poduzeću Radnik, gdje je izrađivao obuću, i još na drugim radnim mjestima, a otkaz je dobio 1998. godine. Uskoro su svi prihodi presahnuli, te se vrijedni Tihomir otad snalazi tako što suseljanima pomaže u obavljanju raznih poslova, najčešće u poljoprivredi. Kaže da voli biti na zemlji i zna sve poslove obaviti, samo ne zna obrezivati lozu.
 

Ovaj hrvatski branitelj živi sam u prelijepoj staroj drvenoj kući na kat, tipičnoj za ovaj dio naše domovine. Kuća je stara preko sto godina, a u njoj ga je zatekao i razorni potres lanjskog prosinca.
- Baš sam išao jesti juhu kad je počelo tresti. Potres je izbio kuhinjska vrata iz ležišta i prevrnuo se ukrašeni bor. Ostatak tog dana sa susjedima sam proveo na dvorištu gdje smo ložili vatru i grijali se - ispričao je Tihomir. Ubrzo se ipak vratio pod svoj krov. K njemu nisu došli statičari, ali on ima povjerenja u način na koji su njegovi preci sagradili ovu drvenu kuću u koju su, kaže, ugrađene i čelične šipke. Svako malo opet zatrese, ali on sad ostaje na svome. Kuću bi, međutim, trebalo obnoviti. Najveći problem mu je u tome što trenutačno nema tekuće vode, jer je došlo do puknuća cijevi u dvorištu, a on nema sredstava i načina na koji bi to mogao popraviti. Osim toga mu nedostaje i drva za grijanje, pa je u kući vrlo hladno.
Samo mjesto Gušće dijeli sudbinu mnogih hrvatskih krajeva danas, odnosno demografski slom. Skoro u svakom dvorištu stoji po jedna drvena ljepotica, sto i više godišnjakinja. Ove kuće svojim izgledom svjedoče o tome da su građene za veće obitelji s puno djece, koje su dobro živjele od svog rada. Vidi se da su to bile kuće imućnih seljaka. Čita se to i na portretu Tihomirove bake koji nam je pokazao - sa stare fotografije gleda ponosna gospođa bogato odjevena u čipkanu kapu i ogrlicu od dukata.

 Tihomir Detković pokraj portreta svoje pokojne bake i pokojnog brata

Međutim, brojke su neumoljive i bude veliku tugu. Kako se može pročitati na Wikipediji, Gušće je 1869. godine imalo 1646 stanovnika, a 2011. godine - 385 stanovnika. Stvarno je to velika šteta jer je mjesto "dušu dalo" za seoski turizam, nalazi se dosta blizu glavnoga grada sa potencijalnim tržištem od milijun turista. A i sami statičari kažu da su drvene kuće dobro podnijele nedavne velike potrese, te bi se gradski turisti pod ovim starim krovovima mogli s povjerenjem opustiti i prepustiti seoskom miru, napuniti baterije.

Sadržaj članka isključiva je odgovornost Udruge hrvatskih branitelja RH / Portal Dnevnih Novosti.

Ovaj članak sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.