Humanitarna pomoć za obitelj Sandre Topić, maloljetne pripadnice HOS

Ne vidi izlaz i davno je odustala od borbe s institucijama.
No njezin apel za pomoć čuli su suborci, branitelji iz Splita i Trilja te pokrenuli veliku humanitarnu akciju. Za obitelj Topić već danima skupljaju novac i hranu, a donacija bi u Vinkovce trebala stići već sljedeći tjedan.
Suprug Mario ima 37 godina i trenutno je nezaposlen. Ako znate nekoga tko traži malera ili fasadera molimo vas da kontaktirate obitelj, piše cibalia.info .
Hitno potrebna pomoć u hrani i higijeni (omekšivač, šamponi, ulošci, pelene broj 5, paste, kreme…).
Ako netko ima za darovati odjeću i obuću:
Majka: broj majica XL, hlače 42-44, a broj noge je 38.
Otac: nosi veličinu majica XL, hlača 52 i broj cipela 44.
Najstarija je kćerka (22g.), a boluje od atrofično difuznih promjena na mozgu.
Nosi broj odjeće 38, kao i broj cipela.
Kćer (10 godina), ide u 4. razred osnovne škole i vrlo je dobra učenica. Ove godine njezini vršnjaci idu na izlet, koji je nažalost preskup za obitelj Topić.
Broj noge je 36-37, hlače broj 148, a majice veličine za 12 godina.
Kćer ( 6 godina), broj noge ima 29-30, odjeću nosi za 6-7 godina, a visoka je 120 cm. U 9. će mjesecu krenuti u prvi razred osnovne škole.
Kćer (3 godine), broj cipelica je 25-26, a za odjeću 98-100, pelene br. 5.
Za curice koje idu u školu potreban je i školski pribor pa ako imate išta molimo vas da donesete kako bi im uljepšali dane u školskim klupama.
Kontakt:
Sandra Topić
Makedonska 49
097-711-58-20
32100 Vinkovci
Sve informacije, o obitelji Topić na mail: janjac1991@gmail.com
IBAN: HR3423400093230468314
Račun je od male kćerke ime joj je: Tina Topić za one u inozemstvu broj je SWIFT adresa (BIC) Pbz : PBZGHR2X.
Priča Sandre Topić nekada bojovnice HOS-a !
Zovem se Sandra Topić rođena sam 15.11.1973 u Vinkovcima.
U postrojbe HOS-a sam pristupila 29.10.1991.
Prvi teren sam dobila da idem u Nijemce kao sanitet. Tamo sam vidjela što nikada nikome nemože se opisati kolika je strahota, mrtvih ljudi, ljudi bez nogu, ruku. Trčiš, bježiš od silnog raketiranja aviona i minobacača a usput pomažeš kolege da ne iskrvare i da prežive taj kaos.
Ja koja sam imala 17 godina u to vrijeme morala sam biti hladne glave i potpuno zrela kao da imam 30 godina, njihovi životi su bili meni u rukama, STRAŠNO.
Kad su Nijemci pali prešli smo u Malu Bosnu mislila sam sad će biti možda malo lakše ali prevarila sam se i ovdje potpuna strahota.
Jako puno mladih ljudi od 15 godina pa nadalje ranjeni ili poginuli.
Sve mi je to jako teško pričati jer nije lako se prisjećati dana tog ružnog rata i svih tih jadnih ljudi i svega.
Da bih danas bila majka 4 djece koja nije dobila mirovinu niti invalidnost, bolujem od PTSP-a i nemate pojma koje su to nočne more skoro svako drugo veče, ali i dalje se borim kao i 1991 zbog svoje prekrasne dječice i supruga koji trpi sve moje nervoze i nespavanja.
Dobila sam status branitelja ali ne i status maloljetnog branitelja i to je sve od Hrvatske države što sam dobila kao zahvalu što sam bila kao djevojka od 17 godina u ratu.
Sandra Topić











