I. Marijačić: Jazovka i Jadovno

Ekstremna izopačenost koja je ovladala institucijama RH

Ponekad ne možete vjerovati da je istina i pomislite da se to događa negdje drugdje, ali, na žalost, hrvatska zbilja nadilazi svaku distopijsku maštu i pretvara ovu državu u ludnicu u kojoj su i najiracionalnije izopačenosti moguće. Nad praznom Šaranovom jamom na Velebitu, u sklopu kompleksa Jadovno, za koju je odavno speleološkom istragom utvrđeno da u njoj nema ni jedne ljudske kosti, o čemu postoje zapisnik i fotoeleborat, Milorad Pupovac i drugi tzv. profesionalni antifašisti i ove su godine održali komemoraciju. Pupovac se razbacivao s brojem ubijenih i bačenih Srba, Židova i ostalih u nju za vrijeme NDH pa je spominjao podatke od 10.000 do 42.000, ovisno o imenima „povjesničara“. Nisu na Velebitu u nedjelju bili luđaci pobjegli iz zagrebačkoga Vrapča, nego taj događaj ima i institucionalno „pokriće“ jer su i izaslanici Vlade i drugih institucija postavili cvijeće žrtvama kojih nema.

„To zaista nisu normalni ljudi!“

Jedan povjesničar mi ovih dana kaže sljedeće: „To zaista nisu normalni ljudi! Pa, vide li oni gdje je Jadovno, kakav je pristup tome mjestu. Kojoj bi vlasti i režimu i danas, a kamoli prije 70 godina, bilo uopće izvedivo logistički organizirati dovoz i likvidaciju, primjerice, deset tisuća ljudi...“. Čovjek, dakako, razmišlja ne samo kao povjesničar, nego logično i zdravorazumski, ali u Hrvatskoj, na žalost, zdravome razumu Bog je, čini se, odavno rekao – laku noć. Više no pristaše bilo kojega kulta, Pupovac i njegovi opsjednuti su fanatičnom potrebom da obnavljaju stare velikosrpske orgije laži nadograđuju novim izmišljotinama. Ove godine postavio je i novu ploču u znak počasti izmišljenim žrtvama. Ali ono, pak, što spada u sferu nesvakidašnjih i umobolnih bizarnosti činjenica je da su mediji u Hrvatskoj toga dana opširno izvješćivali o tome događaju sa sudbonosnom ozbiljnošću, dakle o skupu nad jamom u kojoj nema ljudskih ostataka, a samo dan prije potpuno su prešutjeli komemoraciju ponad jame Jazovka u kojoj je istragom pronađeno, otkopano više od 450 ljudskih kostura, žrtava komunističkoga režima, ranjenika, časnih sestara i bolesnika iz zagrebačkih bolnica, dakle posve nevinih civila umorenih bez ikakva suda i bačenih u ponor Jazovke. Može li se, dakle, nazvati normalnom država u kojoj državna i ostale televizijske kuće te tiskani i elektronički mediji bruje o jami s izmišljenim srpskim žrtvama, a prešućuje jamu u kojoj su, izvan svake sumnje otkrivene, ostatci stotina hrvatskih mučenika. Nije li taj duboko amoralni dvostruki kriterij znak zastrašujuće i ekstremne izopačenosti koja je ovladala institucijama i općenito političkim ozračjem u Lijepoj Našoj.

Svijet laži

Čitav jedan svijet laži, čitavu jednu virtualnu povijest konstruirali su jugosrpski nostalgičari u Hrvatskoj kako bi spasili svoju sramnu prošlost. Nije samo Jadovno laž nego je laž i Brezovica gdje su se ovih dana okupili i također evocirali  izmišljeni, nepostojeći događaj jer niti je osnovan na tom mjestu prvi tzv. antifašistički odred u okupiranoj Europi, niti su se komunistički odmetnici uopće našli u toj šumi, nego u mjestu Žabno. Još ima živućih svjedoka o tome, a ima i literature. Jedna laž proizvodi drugu pa su na tome događaju akteri i ove godine poslali u javnost laž da bez partizana ne bi bilo Hrvatske premda svatko razuman znade da partizani nisu bili borci za Hrvatsku nego za Jugoslaviju. Sve je laž što su stvorili komunisti i partizani, od Kumrovca preko Jasenovca do Brezovice i Jadovnoga. Godinama već čekamo da se netko suprotstavi teroru laži kojemu smo izloženi, ali na žalost Hrvatska nema odgovornih političara i državnika koji bi imali znanja, hrabrosti i uvjerenja da zaustave te retrogradne i neprijateljske tendencije koje potječu iz beogradske velikosrpske kuhinje. Hrvatska je danas potpuno paralizirana, a neki kažu i retardirana pravna i politička tvorevina. Čelni ljudi države jedu iz ruku akterima ove prljave promidžbe protiv Hrvatske.

Demokracija kao anarhija

Demokracija je postala istinska anarhija, nema vertikale vlasti od vrha do dna koja bi vodila računa o bitnim nacionalnim interesima. Bolest je to od koje obolijeva i dobar dio svijeta i Europe. Najuspješnije su one države u kojima se osjeća ta vertikala. Amerika, Rusija, Mađarska, dakle, Trump, Orban i Putin, imaju najbolje rezultate, nezaposlenih gotovo da i nemaju, gospodarstva im stoje nikad bolje, ponosniji su no ikada, dignitet njihovih nacija nikad veći... Evo, sada je i kancelarica Angela Merkel zauzela poziciju na kojoj je Viktor Orban od početka. Kad se pogledaju nogometni stadioni u Rusiji, sve jedan ljepši od drugoga, a Hrvatska nije u stanju izgraditi ni jedan, onda se shvati razlika između uspješne i neuspješne politike, razlika između autentične suverene, kakve imaju te države, i sluganske, soroševske, kukavičke i tuđinske kakvu imamo mi u Hrvatskoj već 18 godina. Nelustrirani jugosrpski nametnici, koji čitavoga života ništa nisu radili osim što su klevetali hrvatsko nacionalno biće i ideju, i dalje drže Hrvatsku prikovanu za dno europskoga razvitka. Kad budemo imali državnika kao što ga imaju spomenute države, i mi ćemo krupnim koracima krenuti naprijed. S Plenkovićem i Pupovcem možemo samo tonuti. Ivica Marijačić / Hrvatski tjednik / HKV