I. Marijačić: Lekcija Vukovar

Nedostatak liderskih sposobnosti    Narod je okrenuo leđa vlasti. Slika iz Vukovara označila bi početak njezina kraja da je malo manje autistična. Čak 100 tisuća ljudi, koji su se došli pokloniti žrtvi Vukovara, bilo je u jednoj i jedinoj koloni sjećanja. Druge nije ni bilo. Nasuprot tom mnoštvu, bilo je tek stotinjak državnih dužnosnika koje je narod ignorirao.

Vlast se u Vukovaru suočila s poraznim rezultatima svoje ukupne politike, posebice politike koja se odnosi na Vukovar, Domovinski rat, branitelje i temeljne identitetske vrijednosti hrvatskoga društva. Svaka vlast koja ne slijedi narod završava katastrofalno i s posljedicama koje doživljava za vrijeme mandata i poslije njega. Vlast je uvjerena da zna bolje od naroda pa ga u svojoj sumanutoj prepotenciji pokušava preodgojiti, razuvjeriti u ono što je i slijepcima jasno, dehumanizirati ga ideološkim kletvama kako bi ga lakše optužila i osuđivala, učiniti ga manje vrijednim u vlastitim i tuđim očima i oduzeti mu pravo na ponos i dostojanstven život. Poraženi u Vukovaru razloge za činjenicu da su ostali sami i posramljeni pronađoše u navodnim organizatorima kolone, vukovarske Hrvatske, a to su, po njima, Stožer za obranu hrvatskog Vukovara, HDZ i Crkva. Čak i da jesu, to bi više govorilo o nesposobnosti vlasti da bude sa svojim narodom, ali ne postoji taj organizator ili više njih koji bi skrenuli svih 100 tisuća građana u svoju kolonu protiv njegove volje i uvjerenja. Zastrašujući je zapravo nedostatak liderskih sposobnosti kod vodećih dužnosnika države. Oni koji žele biti prvi moraju znati i biti zadnji. Nije, dakle, sramota biti na začelju vukovarske kolone, ali uvrijeđena gospoda drugovi su to odbili i radije za svoju sramotu optužili sve druge te pobjegli. Prijezir većinskog raspoloženja U Vukovaru je bila jedinstvena Hrvatska, no nije sporno da u hrvatskome društvu postoje podjele u mnogim aspektima. Mudra politika uspješna je utoliko ukoliko pronađe način koegzistencije u sklopu koje odaje poštovanje svim razlikama. Ova politika nije odabrala put poštovanja, nego prijezira većinskoga raspoloženja i apologije manjinskoga, i u tomu je njezina kancerogena narav. Ovo u Hrvatskoj je, pak, čudna politika. To je politika u koju je uračunata rasprodaja posljednjega nacionalnog blaga, uvođenja novih nameta prezaduženom stanovništvu i pogodovanja stranome kapitalu i stranim interesima. To je politika u koju je uračunato odricanje od državnoga teritorija u pregovorima sa susjedima. To je politika u koju je uračunata zaštita ubojica jednoga mračnog totalitarizma i omalovažavanje žrtava tog totalitarizma. To je politika u koju je uračunato davanje stanova, mirovina i amnestije onima koji su razarali Hrvatsku i ubijali njezin goloruki narod. To je politika u koju je uračunata podjela unosnih sinekura svima koji su se mišlju, riječju i djelom borili protiv ideje hrvatske države, koja uračunava programe pune laži i iskrivljavanja činjenica na Radmanovoj televiziji. To je politika u koju je uračunato nasilno uvođenje ćirilice u Vukovar, to je politika u koju su uračunati policajci da razbijaju glave vukovarskim braniteljima zato što se suprotstavljaju ćirilici, to je politika u kojoj je uračunato da hrvatski stočari prolijevaju mlijeko, ratari prosipaju pšenicu, a ribari ostaju bez ulova iz svoga mora jer je dano strancima, to je politika u kojoj je uračunato da je hrvatski jezik isto što i srpski pa će ubrzano noću mijenjati nazive na državnim institucijama, to je politika u kojoj je kroz predstečajne nagodbe uračunat oprost duga najvećim lupežima, to je politika u kojoj je uračunato da su ubojice tuđe države pretvoreni u spomenike kojima se treba klanjati, a junaci svoje države u prezrene građane, to je politika u kojoj je uračunat zaborav žrtve, povlačenje tužbe protiv agresora i slanje udžbenika na recenziju četničkom vojvodi u Srbiji, to je politika u kojoj je, kao u nekoj najfantastičnijoj distopiji, uračunato da svaka zamisliva nastranost ubija ljepotu naše slobode, mudrosti, istine, humanosti, tradicije i povijesti... To je politika koja o Hrvatskoj govori sve osim onoga zbog čega smo ponosni što smo Hrvati. Ivica Marijačić
Hrvatski tjednik Izvornu vijest možete pogledati OVDJE