I SAVO ŠTRBAC U JOSIPOVIĆEVOJ KAMPANJI: Otkrivamo kako glasovi odbjeglih Srba dolaze u DIP!

Odlična suradnja na istraživanju hrvatskih zločina nad Srbima tijekom Domovinskog rata između "Documente" i "Veritasa", točnije između Vesne Teršelić i Zorana Pusića s "hrvatske" i Save Štrbca sa srbijanske strane traje već godinama. Ako se zna da je Dodikova vlada izdašno financirala "Veritas", a Josipović se hvalio kako "Documenta" radi po njegovom modelu kojeg naravno financiraju hrvatski porezni obveznici, onda i priča o pola milijuna glasova odbjeglih Srba i Jugoslavena s kojom se manipuliralo na hrvatskim izborima dobiva pravi smisao. Putujuće karavane predsjedničkih kandidata naravno nisu zaboravile BiH, točnije Hercegovinu jer je tu ipak najveći korpus hrvatskih glasača u dijaspori. I dok se tako nešto podrazumjevalo od dr.Milana Kujundžića i HDZ-ove kandidatkinje Kolide Grabar Kitarović, Josipovićev posjet franjevačkom samostanu u Širokom Brijegu vrhunac je licemjerja aktualnog predsjednika. Naime, povjesnice i sjećanja ljudi govore kako je isti taj samostan posjetio i njegov otac 1945., ali ne da bi se divio umjetninama i samostanu nego da bi se partizanska vlast "obračunala s ljutim neprijateljem" - ženama, djecom, franjevačkim redovnicima i fratrima kojima se ni danas ne zna grob. Sedamdesetak godina kasnije, sin Ante Josipovića dolazi u posjet Širokom Brijegu u sklopu svoje kampanje, obilazi samostan i mirno šeće gradom bez ijedne riječi oprosta u ime onih koji su počinili taj masakr, čak nebitno tko ga je u ime koje ideologije počinio. Ivo Josipović, čovjek koji je tijekom svog mandata na čelu Hrvatske izrekao toliko riječi isprike svima kojima je mogao, na ovim činom samo je pokazao svoj pravi karakter. On koji bi za novi mandat učinio doslovce sve, nije imao snage izreći još jednu ispriku, onima po čije je glasove došao. Tajna Josipovićeve veze sa Dodikom Odmah nakon stupanja na dužnost Predsjednika Republike u veljači 2010. godine Ivo Josipović je krenuo u seriju susreta s čelnicima iz regije, odnosno tzv. Zapadnog Balkana gdje je glavni cilj bio međusobno ispričavanje za događaje između 1991. i 1995. godine. Tako je u travnju 2010. u Sarajevu izjavio da su "politike koje su devedesetih – bilo iz zloćudnosti, neznanja, arogancije ili ludosti – vjerovale da je rješenje za BiH podjela, posijale u BiH, ali i u svojim zemljama, zlo sjeme", te da "duboko žali što je Hrvatska svojom politikom u devedesetim godinama tome pridonijela". Nekoliko dana kasnije po treći se puta u samo mjesec dana susreo s tadašnjih srpskim predsjednikom Borisom Tadićem. Tom je prilikom Tadić izjavio da će "Hrvati i Srbi jednog dana imati zajednički udžbenik povijesti", izrazivši nadu kako će Hrvatska i Srbija imati zajedničku budućnost. Njih su se dvojica prvi puta susreli u ožujku 2010. godine u Opatiji kada su razgovarali o tužbama za genocid. Tom je prilikom Josipović rekao da "nađe li se mogućnost izvansudske nagodbe o pitanjima koja jesu predmet tužbi, te tužbe doista ne bi imale smisla". Osim toga, Josipović je bio prvi hrvatski političar koji je nakon rata govorio u srpskoj Narodnoj skupštini. Bilo je to u listopadu 2013. godine kada se susreo s novim srpskim predsjednikom Tomislavom Nikolićem. Poslije su se dvojica predsjednika ljubili i susretali još triput. Dobre odnose Josipović je uspostavio i s Miloradom Dodikom predsjednikom Republike Srpske kojeg njegov prethodnik Mesić nije volio. S njim se službeno susreo u ožujku 2011. u Slavonskom Brodu. Nakon toga još su se sastali dva puta, što i ne čudi s obzirom na dobre odnose dviju organizacija kojima su "sponzori" upravo Josipović i Dodik. Dakle, tijesna suradnja na istraživanju hrvatskih zločina nad Srbima tijekom Domovinskog rata između "Documente" i "Veritasa", točnije između Vesne Teršelić i Zorana Pusića s "hrvatske" i Save Štrbca sa srbijanske strane traje već godinama. Ako se zna da je Dodikova vlada izdašno financirala "Veritas", a Josipović se hvalio kako "Documenta" radi po njegovom modelu kojeg naravno financiraju hrvatski porezni obveznici, onda su česti susreti Josipovića i Dodika posve razumljivi, a priča o fantomskim glasovima Srba dobiva pravi smisao.   Hoće li Savo Štrbac ponovno čestitati Josipoviću? Da isprike nisu Josipoviću strane svjedoči i njegov kontroverzni govor u veljači 2012. godine u izraelskom Knessetu kada je izjavio "da je ustaška zmija sada oslabljena, ali je još uvijek tu". Čak i neki njemu skloni političari i analitičari su smatrali da je Josipović pretjerao, odnosno da je apsolutno naštetio ugledu moderne Hrvatske, a sve kako bi se dodvorio svojim domaćinima. Osim toga Josipović je izrazio žaljenje zbog zločina počinjenih nad Židovima tijekom Drugog svjetskog rata na području Nezavisne države Hrvatske, naglasivši kako je on sam "dijete Titova partizana". Dakle, čovjek koji je obećao kako će zacrveniti Hrvatsku, čovjek se nije odrekao svog savjetnika Saše Perkovića čak ni kada mu je otac zbog Udbinih zločina završio pred njemačkim sudom, i na koncu čovjek koji se nije odrekao komunističkih zločina, odlaskom u BiH u jeku kampanje osim licemjerstva, iznova je podsjetio da su upravo manipulacije s glasovima odbjeglih Srba i Jugoslavena s popisa 1991. bile razlogom njegove i Mesićeve pobjede na predsjedničkim izborima 2010. odnosno 2000.godine. Razlika od pola milijuna glasača duhova je upravo razlika između broja Srba i Jugoslavena s popisa stanovništva 1991. i 2011.godine. S obzirom da Savo Štrbac i njegov "Veritas" jedini imaju sređen popis svih izbjeglih Srba i Jugoslavena nakon Domovinskog rata, komunikacija između "dviju strana" ovih dana se intenzivirala. Naime, samo Savo Štrbac može na vrijeme dostaviti točna imena fantomskih glasača srpske manjine zainteresiranim stranama – prije svega DIP-u koji će ih onda uredno "raspodijeliti" kao što je to radio na trima prethodnim izborima. Uostalom, to je u nebrojenim svojim izjavama tvrdio i sam Štrbac kada je izjavljivao da će Srbi utjecati na hrvatsku politiku barem preko glasovanja na izborima. Budući u Srbiji i tzv. Republici Srpskoj nisu organizirana biračka mjesta, ti glasovi nekako moraju doći do Hrvatske, a tu je veza Josipović-Dodik, odnosno "Documeta" – "Veritas" zapravo presudna za Josipovićevu pobjedu na izborima. Na kraju treba podsjetiti kako je Savo Štrbac bio jedan od prvih koji je s one strane Drine čestitao Josipoviću na pobjedi 2010. na predsjedničkim izborima. Čak prije Borisa Tadića i Milorada Dodika. Hoće li čestitka stići i ovoga puta?    

• Autor: Dražen Boroš
• Photo: Screenshoot youtube

Izvorni članak možete pogledati OVDJE