IMA JOŠ ŽIVIH DRAGOVOLJACA, MOGLI STE NAS POZVATI U DVERCE ZA DAN ORUŽANIH SNAGA I BRANITELJA
Gdje su svi oni koji su „preživjeli“ tako da i danas bolesni, zaboravljeni preživljavaju s pitanjem, zar se sve zaboravlja? Ovdje moram podsjetiti da na dan 30. svibnja ove godine pojedincima nije bilo mjesto na ovakvim svečanostima, jer ti pojedinci su ¨91. godine bili duboko u sigurnosti atomskih skloništa u Gradu Zagrebu. Na kraju „gle čuda“ oni bivaju veći domoljubi, branitelji i borci od nas istinskih dragovoljaca i hrvatskih branitelja Grada Zagreba
Napisao: Šefik Orlić
Ovih dana obilježavanja Dana Oružanih snaga Republike Hrvatske, prisjećamo se s ponosom, zanosa kojim smo iskazivali domoljublje uključivanjem kao dragovoljci, u same početke osnivanja postrojbi koje će kroz slavne akcije izrasti u pravu oružanu silu, koja je smogla snage osloboditi, obraniti i stvoriti suverenu Republiku Hrvatsku, za bolji život svih građana, a posebno mladih naraštaja kojima treba prenijeti i u njima razvijati domoljublje, istinitost, čestitost, hrabrost i sveukupno zajedništvo u daljem razvoju jedine nam domovine Hrvatske.
Krenuli u trapericama i tenisicama
Postavlja se pitanje koje se odnosi na braniteljske udruge s naglaskom na one u Gradu Zagrebu, kako to da su zaboravili hrvatske dragovoljce Grada Zagreba, koji su ¨91. krenuli u trapericama i tenisicama u obranu samostalne Republike Hrvatske.
Ti isti dragovoljci Grada Zagreba, koji su dragovoljno otišli braniti Republiku Hrvatsku, od Vukovara do Konavala, nisu pozvani, nisu ih se sjetili ili su namjerno zaboravljeni da nazoče svečanostima njima u čast.
U „Dvercima“ za njih nije bilo mjesta, jer od strane organizatora Grada Zagreba pozvani su samo podobni i poslušni pojedinim političarima ili strankama. Gdje su svi oni koji su „preživjeli“ tako da i danas bolesni, zaboravljeni preživljavaju s pitanjem, zar se sve zaboravlja?
U sigurnosti atomskih skloništa
Ovdje moram podsjetiti da na dan 30. svibnja ove godine pojedincima nije bilo mjesto na ovakvim svečanostima, jer ti pojedinci su ’91. godine bili duboko u sigurnosti atomskih skloništa u Gradu Zagrebu. Na kraju „gle čuda“ oni bivaju veći domoljubi, branitelji i borci od nas istinskih dragovoljaca i hrvatskih branitelja Grada Zagreba.
Ovim putem koristim priliku skrenuti pozornost i podsjetiti organizatora te svečanosti da nas pravih dragovoljaca – branitelja ima još živih.
Tužno, tužno,otužno i žalosno i nažalost za njih istinito!
ISTINA & DOMOVINA, ZA DOMOVINU SPREMAN KAO ¨91. T
