IMA LI NEŠTO LJEPŠE NEGO KAD SVAKO DIJETE NOSI HRVATSKI DRES ILI ZASTAVU
Mora sada zvanična vlast na loptu stati, pogledati lijevo, desno, naprijed, kao Subašić kada ispucava loptu, odmjeriti svoj odnos spram cijele Europe, posebno naglasiti nacionalni interes, razmišljti u smjeru, što bi moj narod rekao da ih izdam, a ja sam ih već izdao, domaćim i stranim interesnim skupinama. Nema izlike da je kasno, ne, nikad nije kasno učiniti ispravan potez, donijeti ispravnu odluku, samo mora se (namjerno izbjegavam – treba) mora se imati, slobodan um i hrabro srce, istinsko domoljublje
Napisao: Zdravko Cik
Ovaj veličanstven poduhvat i rezultat, na FIFA Svjetskom prvenstvu 2018.godine u Rusiji, koji je ostvarila Hrvatska – Hrvatska nogometna reprezentacija, sjajna generacija domoljubnih, hrabrih, momaka, internacionalnih virtuoza nogometne lopte, kao i ukupno ponašanje svih oko njih, daje nam za pravo da budemo veseli, ne veseli kao u birtiji, nego da budemo ponosni, koliko se je samo puta viorila zastava Hrvatske izvodila himna iz tisuće grla naših navijača na tribinama, u domovini, ponosni, jer smo pokazali veličinu u svim segmentima društvenog, socijalng i nadasve moralno – sportskog i odgovornog ponašanja na međunarodnoj sceni, a poglavito u samom finalu.
Sada smo svjedoci pojave dušebrižnika, zabrinutih za mišljenje nekoga u svijetu za ponašanje predsjednice, za pojavu Thompsona, za izjavu ovakvu ili onakvu.
Neka ih, neka izađu iz mišijih rupa, neka se čude kako se može slaviti „poraz“ jer oni su poraženi, jer oni nisu dorasli velikima, niti će imati hrabrosti učiniti nešto veliko, a što može biti veće i slavnije nego slaviti svoje junake, jer finale FIFA Svjetskog prvenstve se ne igra svakog vikenda, a kamoli lucidno, požrtvovno, znalački i hrabro osvojiti počast igrati samo finale, osvojiti srebro zlatnoga sjaja. Neki će malodušni govoriti da se samozavaravamo, neka ih u svojim skučenim i ograđenim strašivim umovima, hrani njihov strah, to je njihov problem, kao što je problem svih onih koji negativno pišu i spočitavaju za ponašanje predsjednice, za nastup Thompsona na sve iskazano zajedništvo, domoljublje, pa zar niste vidjeli da svako dijete ima nacionalni dres, da svako dijete ima zastavu svoje domovine Hrvatske, zar to nije divan prizor.
Dušebrižnici iskazuju strah
Da divan je prizor za nas domoljube, ali oni dušebrižnici doma i u svijetu iskazuju strah, napadaju, omalovažavaju, blate umanjujući postignuto, strah je na njihov strani, jer je doista strašno, neopisivo to hrvatsko zajedništvo taj ponos, slava, odlučnost u pokazivanju veličine i zaštita hrvatskog bića. Hrvatska je suverena samostalna džava.
Ma ne, nemogu oni ništa umanjiti, jer oni se pokazuju u pravom svjetlu, oni nisu ništa slično postigli, a vjerojatno niti neće, ali drugima zamjerati ispoljavajući vlastiti strah tu će oni zlato osvojiti sigurno. Sada se vidi u Europi tko ne želi Hrvatskoj dobro, tko joj cijelo vrijeme, podmeće, otežava, zavlači, tapša, a iz džepa uzima za sebe, dok neki misle da su upravo oni naši prijatelji. Nikada i nisu bili, samo za sebe i u svoju korist, jer su nas opustošili u ratu, nastavili nakon rata, uništavaju sve, plasiraju zelenaške financije, nekompletne, manjkave proizvode, a htjeli bi jeftino hrvatsko blago, od zemljišta do drugih vrijednosti. Dobro je to za njih, samo kada vide kako smo ujedinjeni onda malo zastanu, strah ih je hrvatskog naroda, nažalost nije strah prisutan kod domaćih političara, barem ne u onoj mjeri u kojoj su ovih dana finala pokazali i pokazuju, prerušeni u ponizne farizeje, zaboravjajući da se narod više prevariti neda i da može uvesti reda.
Stati na loptu
Mora sada zvanična vlast na loptu stati, pogledati lijevo, desno, naprijed, kao Subašić kada ispucava loptu, odmjeriti svoj odnos spram cijele Europe, posebno naglasiti nacionalni interes, razmišljti u smjeru, što bi moj narod rekao da ih izdam, a ja sam ih već izdao, domaćim i stranim interesnim skupinama. Nema izlike da je kasno, ne, nikad nije kasno učiniti ispravan potez, donijeti ispravnu odluku, samo mora se (namjerno izbjegavam – treba) mora se imati, slobodan um i hrabro srce, istinsko domoljublje.
Da sam imalo pakostan, mogao bih i grublje opisati svoje misli o onima koji ovaj uspjeh nazivaju porazom, o onima koje brine što pišu u Austriji, Engleskoj, Njemačkoj, koji odreda imaju svoje neonaciste AFD, čak u vlasti, nazivajući hrvatsko zajedništvo prostačkim ustašlukom i slično, na regiju neću trišiti niti slova, jer imamo mi u Hrvatskome narodu i jednu krasnu poslovicu koja je tako primjerena ovim opisima, a ona glasi:„Za dobrim konjem se praši“ to se izuzetno cijeni u Cetinskoj krajini, a pjesma koja srce dira „Inati se Slavonijo“, „Oj Zagoro lipa li si“ Hrvatsko je srce veliko ponosno.
ISTINA & DOMOVINA T
