'Imam li PTSP? Naravno, sa 16 sam u ratu ubijao ljude kao glinene golubove'
Sa 16 godina zgrabio je pušku i branio Vukovar. Odratovao je šest dugih godina. Danas kaže 'volio bih da se sve ponovi'. Danas je i dopredsjednik Udruge maloljetnih dragovoljaca, koji je priveden i koji je pod istragom zbog razbijanja dvojezičnih ploča u Vukovaru. On je Enver Arnautović.
Enver Arnautović s neopisivom strašću opisuje svoj ratni put na način kako ga je doživio kroz dječje oči i s istim takvim žarom priča o Vukovaru nekad... i sada:
- Bio sam fakin, to je istina. Oduvijek sam se družio sa starijom ekipom, pa sam s njima dočekao i krvave, vukovarske dane. Meni je bilo logično krenuti za njima, a obitelj nisam puno niti pitao. Aktivirao sam se u mjesnoj zajednici, zadužio pušku i prve dane bio u Vukovaru, koji je bio blokiran i gdje je već počinjalo tutnjati. Poslije sam otišao u Borovo naselje, tamo smo bili s čuvenim 'Tigrovima'. Tada sam prešao iz ZNG-e u našu, 204. vukovarsku brigadu.
Nakon toga se Arnautović vratio u obranu Vukovara koji je uslijed žestokih borbi poklelao. Dječak-ratnik, nakon pada svog rodnog grada, završio je u bolnici odakle je žarko želio u proboj:
- Spriječili su me, bila je tu i doktorica Bosanac. Baš tada na nekim vratima doveli su jednog našeg izrešetanih nogu koji je nastradao u proboju. Došao je i Šljivančanin i počeo sa svojim govorancijama, a počela su i razvrstavanja, pa je nastalo brzinsko presvlačenje u civilnu odjeću. Postrojili su sve muškarce na lijevu, a žene i djecu na desnu stranu. Oko mene je nastalo komešanje, pitali su me koliko imam godina i srećom se tad izderao Šljivančanin koji je bio iznerviran zastojem. Tad su mi rekli: 'Gubi se tamo', i gurnuli me među žene i djecu. Cijela lijeva strana završila je na Ovčari.
'Volio bih da se sve ponovi, vrijeme prljavog rata puno je čišće od današnjeg!'
Enver Arnautović želi podsjetiti da je od 93 maloljetna vojnika poginulo njih 46. Također kaže, volio bih da se sve ponovi:
- Kad to kažem, ne želim da Vukovar opet prođe pakao. Ali ono je vrijeme, unatoč svim prljavštinama, bilo čišće od današnjeg. Znalo se, ili si miš ili lav. Čovjek ili nečovjek. To nije bilo vrijeme laži i prevare. Ratovali su i ginuli časni ljudi. Volim reći da su u ratu nastradale tri stvari: životinje, ekologija i sirotinja. Svi drugi su profitirali i na ratu dobro zaradili. Osim toga, ne znam da je ijedan sin nekog moćnika ili političara ranjen ili poginuo. Sve su to manje-više sinovi radničkih obitelji.
Arnautović priča i o neobičnoj 'ostavštini' iz rata, odnosno konstantnoj potrebi za adrenalinom:
- Imam li PTSP? (smijeh) ... Pa svi ga imamo. Meni je dijagnosticiran '99. Morate znati da je rat u očima dječaka igra. Moj rat nije završio u Vukovaru, išao sam i dalje po bojišnicama. Ubijao sam ljude kao glinene golubove. Jednom sam vidio srpskog vojnika i samo sam ga ranio, nisam ga želio ubiti. Onda sam zapalio cigaretu i gledao kako mu njegovi pomažu. Rekao sam na glas 'nisam ja više za vojnika', a moj zapovijednik Arbanas mi je rekao: 'Tek sad jesi. Zadaća je vojnika onesposobiti neprijatelja na najbezbolniji način'. Da sada mogu vratiti vrijeme, poštedio bih puno više života.
Enver Arnautović danas je otac i suprug, ali i dopredsjednik Udruge maloljetnih dragovoljaca za koje se žestoko zalaže. I danas se bori za svoj Vukovar, ali ne prestaje ni njegova unutarnja borba s duhovima prošlosti. Izvornu vijest možete pogledati OVDJE
