Imamo deklaraciju o Šešelju. A što je s onom o Domovinskom ratu?

Oni u Hrvatskoj koji su se "specijalizirali" za progone hrvatskih branitelja i za bacanje pod tepih gonjenja ratnih zločinaca, ratnih profitera, izdajnika, tajkuna, bivših Udbaša i sličnih, umjesto kritika i osuda primaju – odličja! Pozdravljamo inicijativu o donošenju deklaracije kojom će Hrvatski sabor osuditi puštanje na slobodu ratnog zločinca Vojislava Šešelja, iako je nešto takvoga trebalo poduzeti mnogo ranije, još kad je Šešelj bio u Haagu. Taj ratni zločinac osim vike i galame više na žalost ne može ništa učiniti, ali u Srbiji ima još veliki broj šešeljevaca koji su možda u ovom trenutku i opasniji od njega. No, zanimljivo je da hrvatski mediji mnogo više prenose, odnosno daju važnosti izjavama jednog psihički bolesnog čovjek, nego što to rade oni u Beogradu i drugdje. Inače, svojedobno je Zastupnički dom hrvatskog državnog Sabora (13. listopada 2000.) donio također jednu deklaraciju. Riječ je o Deklaraciji o Domovinskom ratu. Koliko se današnjih saborskih zastupnika uopće sjeća ovog dokumenta, u kojem je među ostalim naglašeno da su temeljne vrijednosti Domovinskog rata jednoznačno prihvaćena od cijelog hrvatskog naroda i svih građana Republike Hrvatske (tu se valjda mislilo i na Pupovca i Stanimirovića), da je na Republiku Hrvatsku oružanu agresiju izvršila Srbija, Crna Gora i JNA s oružanom pobunom dijela srpskog pučanstva u RH, da nakon što je RH postala samostalna i suverena država nije spremna stupiti ni u kakve jugoslavenske ili balkanske države saveze. (Što kažete na to gospodine Josipoviću?). Potom se ističe da će (čujte sad ovo!) Republika Hrvatska u okviru materijalnih mogućnosti osigurati svim braniteljima (dakle svima!), obiteljima poginulih i stradalnicima Domovinskog rata, koji su najzaslužniji za njezino stvaranje, punu zaštitu, dostojanstvo i skrb. Također se navodi da radi dostojanstva Domovinskog rata hrvatsko pravosuđe je dužno (dakle, dužno je!) procesuirati sve moguće slučajeve pojedinačnih ratnih zločina, teških povreda humanitarnog prava i svih drugih zločina počinjenih u agresiji na RH i u oružanoj pobuni, strogo primjenjujući načela individualne odgovornosti i krivnje. (To se valjda odnosi i na Šešelja). Zastupnički dom Sabora putem ove deklaracije pozvao je sve građane, državne i društvene institucije, sindikate, udruge i medije te obvezao (dakle, obvezao!) sve dužnosnike i sva državna tijela RH, da na navedenim načelima štite temeljne vrijednosti i dostojanstvo Domovinskog rata, kao zalog naše civilizacijske budućnosti. Na taj će se način čuvati moralni dignitet hrvatskog naroda i svih građana RH i tako štititi čast, ugled i dostojanstvo svih branitelja i građana RH koji su sudjelovali u obrani Domovine-zaključeno je u Deklaraciji o Domovinskom ratu. Stoga je možebitno za balkanskog krvnika Šešelja čak i suvišno donositi deklaraciju kad je njegove zločine već odavno trebalo procesuirati hrvatsko pravosuđe, kao i brojne druge srpske i ine zločince, poglavito one koji su ubijali, masakrirali, rušili Vukovar, Škabrnju, Voćin, Dubrovnik i niz drugih gradova i mjesta diljem Hrvatske. Što se čekalo i što se čeka da se ne osude srpski zločinci, od kojih mnogi i danas slobodno šeću hrvatskim gradovima, od kojih su neki čak i zaposleni i u nekim državnim službama? Tko je kriv što se ne provodi Deklaracija o Domovinskom ratu? Da se provodi, hrvatski branitelji i stradalnici danas ne bi bili ispred Ministarstva branitelja, niti bi toliki branitelji gotovo svaki tjedan oduzimali sami sebi svoje živote. Predlažemo, prije svega bivšoj ministrici i premijerki Jadranki Kosor, da u Saboru predloži inicijativu o "zaštiti Deklaracije o Domovinskom ratu" te da se donese i deklaracija o svima onima koji su se trebali, a nisu pridržavali ovog dokumenta, odnosno da se kazne krivce koji u Hrvatskoj, recimo, nisu, a trebali su procesuirati ratne zločince koji su krivi za brojne zločine u Vukovaru, Škabrnji, Kninu i drugdje. S druge pak strane, ti isti koji su morali provoditi ono što piše u Deklaraciji o Domovinskom ratu vrlo su dobro uz ostalo progonili hrvatske branitelje, pa čak i Junake Domovinskoga rata. Sjetimo se samo slučaja Gotovine i Markača. Pa, i generala Glavaša, zapovjednika obrane Osijeka. Neki saborski zastupnici ala Pupovac ni danas ne priznaju da je Srbija sa svojim kompanjonima izvršila oružanu agresiju na RH. No, također je važno da se trebaju štititi temeljne vrijednosti i dostojanstvo Domovinskog rata, ali taj se dio neprestano marginalizira, iskrivljuje, pa i prešućuje. A što je s onom točkom da će svi hrvatski branitelji imati punu zaštitu, dostojanstvo i skrb? Dakle, tražimo zaštitu o zaštiti deklaracije koja je ostala mrtvo slovo na papiru. Šešelj je, ako ništa drugo, dosad barem odležao 12 godina na robiji u Haagu, dok oni u Hrvatskoj koji su se "specijalizirali" za progone hrvatskih branitelja i za bacanje pod tepih gonjenja ratnih zločinaca, ratnih profitera, izdajnika, tajkuna, bivših Udbaša i sličnih, umjesto kritika i osuda primaju – odličja! I dok se ti i takvi kite tuđim perjem, hrvatski branitelji i stradalnici, kao u vrijeme rata na Velebitu, smrzavaju se u Savskoj 66 u Zagrebu! Branitelji, za razliku od nekih i saborskih zastupnika, su pokazali i dokazali da su uvijek spremni za obranu Domovine te da im nikakva deklaracija nije potrebna, a ako treba, i da ušutkaju jednog Šešelja, koji je poglavito i za one koji "dežuraju" u Savskoj – mlaka voda. Došlo je vrijeme da se više moramo bojati naših nego njihovih! Zar ne, gospođo Kosor? Mladen Pavković, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.) Izvorni članak možete pogledati OVDJE