Imamo pravo zviždati i zviždat ćemo

Čim neki nadobudni mladac dođe na fakultet informirani iskusnjaci, odnosno studenti koji imaju koju godinu studiranja iza sebe, obavijeste ga koji su ispiti “krvavi”, a preko kojih će lagano prekoračiti. I tako se naš mališa (ili mala, naravno), odmah počne psihički pripremati za ispite kod “zmajeva” koji će na njih rigati vatru i za one kod dobrodušnih “domaćih”, na kojima će skupljati snagu za nastavak. I u pravilu to je tako. Za polaganje nekih ispita potreban je težak rudarski rad i neprospavane noći, a za neke je dovoljno ležerno prelistavanje skripti uz kavu. I u pravilu, na teškim je ispitima lako pasti, a lagane je, naravno, lako položiti. Ako je tako, zašto, pobogu, naša vlast pada na najlakšim ispitima? Stvarno nitko ne očekuje da krizu koja se razvijala tri godine prije nego što je Kukuriku koalicija pobijedila na izborima riješe preko noći. Situacija je takva da rezignacija vlada ovim prostorima, pa je valjda malo onih koji bi se previše uzrujali da Hrvatska za dva dana bankrotira. Nitko ne očekuje ni da će nered, koji Slavko Linić ognjem i mačem pokušava potjerati iz Hrvatske, brzo nestati. Što se ukorjenjivalo godinama, ne može se iskorijeniti u kratkom vremenu. No, da će vlast predvođena “najdemokratskijom” od demokratskih stranaka u Hrvatskoj padati na malim ispitima iz demokracije, nitko nije mogao očekivati. Dakle, dok je političara bit će i ljudi koji ih ne vole. Neki zato jer mrze politiku kao profesiju. Neki zato što ne vole određenog političara. Neki zato što ne podnose ideologiju neke političke stranke. Neki zato što su izmanipulirani. Uglavnom, dok je političara bit će i ljudi koji će iz bilo kojeg od navedenih razloga imati potrebu javno i glasno izreći svoj stav. Neki će vikati, neki zviždati, neće ih gađati jajima i rajčicama, neki će im, možda, pokazati golu stražnjicu... Takvi iskazi političkog neslaganja s nekom strankom ili političarom nisu lijepi. Međutim, oni su dio demokracije. U slobodnim državama ljudi imaju pravo - DAKLE, IMAJU PRAVO! - javno iskazivati svoj politički stav i na nepristojan način. Bitno je da ne potežu noževe i pištolje, da ne bacaju nekome kamenčuge u glavu, odnosno da njihova demonstracija političke nesnošljivosti ne ugrožava ničiji život i zdravlje. To što će nekom političaru stradati taština, u demokraciji je potpuno nevažno. I ako je tako, a jest, jer tako je u svim demokratskim državama na svijetu, zar je potrebno uhititi tamo nekog lika, zviždača, ili hukača, svejedno? Zar policija u ovoj zemlji nema pametnijeg posla nego tražiti zviždače koji su snagom svojih pluća udarili na taštinu hrvatskog premijera? Da, Zoran Milanović se, istina s pomalo zakasnjelim paljenjem, ogradio od kompromitirajućeg uhićenja. I resorni ministar Ranko Ostojić imao je potrebu pojasniti građanima da političari ne naređuju policiji koje će aktivnosti provoditi, nego da ona o tome odlučuje potpuno samostalno. U redu, ali, dragi ministre, i još draži premijeru, ne vidite li onda problem u tome što u policiji očito još uvijek prevladava mišljenje da represivni sustav treba na svaki, pa i na tako stupidan način, štititi taštinu vladajućih? Uhićenjem nekog lika, zviždača koji ne zna zviždati, pa je zato hukao, potpuno je kompromitirano demokratsko biće ove zemlje. Potpuno je kompromitirana demokratska priroda vlasti. Hrvati su godinama bili prisiljeni šutjeti. I ma koliko zviždanje premijeru na proslavi Dana domovinske zahvalnosti u Kninu bilo neumjesno, ljudi jednostavno imaju pravio na to. I nitko im nema to pravo oduzimati, nema ih pravo disciplinirati ritualnim uhićenjem nepristojnih pojedinaca. Osim toga, nepristojnost, pa bila i masovna, još uvijek nije kazneno djelo, zar ne...

Izvornu vijest možete pogledati OVDJE