Vijesti Najčitanije
'Imao je tek 3 mjeseca, ubio ga je geler. Umro mi je na rukama'
Najmlađa žrtva Domovinskog rata je Ivan Špoljarić, ubijen u autokampu Grabovac u kojem su u rujnu 1991. bili smještene majke s djecom i starci. Tog 26. rujna sa srpskih položaja ispaljena je granata...
Bila sam sa mojim Ivanom sama u sobi i držala ga na rukama. Nije spavao, veselo me gledao znatiželjnim okicama. U jednom trenutku čula sam zvuk granate. Geler je doletio i pogodio ga dok mi je bio na rukama. Drugi je pogodio mene. Dok sam ležala na podu, bespomoćna, znala sam da je mrtav, da mu nema spasa - prisjeća se Petra Špoljarić trenutaka kad je izgubila sina. I sada, iako je prošlo 27 godina jako joj je teško pričati o tome.
Pjesma za ubijenu djecu Špoljarića
Paviljon Jelena u autokampu Grabovac gdje su 1991. stradali maleni Ivan i njegove dvije rođakinje Dubravka(17) i Josipa(18)
Troje mrtvih, osmero ranjenih
Naime, tog 26. rujna 1991. godine oko 18 30 sati s brda Višnjevače iznad sela Smoljanca ispaljeni su smrtonosni projektili na autokamp Grabovac koji nisu ubili samo malenog Ivana. Ubijene su i njegove rođakinje Dubravka (17) i Josipa (18) Špoljarić, a osmero ljudi je teško ranjeno.
Dubravkini roditelji Zlatko i Ljubica Špoljarić, Josipini roditelji Petar i Ljubica Špoljarić i majka bebe Ivana, Petra Špoljarić prije nekoliko dana na 27. obljetnici spomena na ubijenu djecu
Iz bolnice odjurila sinu na sprovod
Petra koja je tada imala 26 godina i koja je već krajem kolovoza prognana zajedno sa ostalima iz svog sela, odmah je istu večer s ostalim ranjenima prevezena u bihaćku bolnicu. No sljedećeg jutra unatoč zabrani liječnika odlučila se vratiti i otići sinu na sprovod. Kaže da je ništa nije moglo spriječiti.
Petra sa pjesmom Ante Nadomira Tadića Šutre o ubijenoj djeci Špoljarića
- Jedva sam hodala, ma ne znam zapravo kako sam uopće hodala, ali morala sam ga doći ispratiti. Za ruku sam držala Ivanovog starijeg bracu Rafaela. Znate, upravo je taj maleni Rafael koji je sad veliki momak, ozbiljan čovjek, od skoro 30 godina dobio sina. Moj unuk ima sada tri mjeseca - kaže nam Petra, a u očima joj se u isto vrijeme vidi i sreća i tuga. Petra ima još jednog sina, Luku, kojeg je rodila 1995. godine
- Ivana mi nije mogao nitko zamijeniti, to je bila moja voljena beba koja mi je umrla na rukama, ali kad se Luka rodio bilo mi je malo lakše. Nekako misli zaokupiraš drugim stvarima - kaže nam Petra čiji je suprug Milan, hrvatski branitelj, pripadnik Rakovačke bojne i sudionik u »Oluji« umro prije 5 godina od raka. Imao je tek 51 godinu. Petra kaže, da je stres 'napravio svoje'.'Tu djecu je ubila mržnja'
Pjesma za ubijenu djecu ŠpoljarićaPar sati prije granatiranja izašao iz sobe
Boris Luketić kaže da mu majka svakog 26. rujna čestita rođendan, iako je rođen u ožujku. On je kao šestogodišnji dječak zajedno s dvije godine starijom sestrom i majkom na kratko bio smješten u autokampu Grabovac.
Prije tri godine podignuto je spomen obilježje na mjestu pogibije troje Špoljarića
Roditelji djevojaka: Bile su kao sestre
Josipa je bila najmlađe, četvrto dijete u obitelji Ljubice i Petra Špoljarića i išla je u Srednju tekstilnu školu u Slunj. U vrijeme tragedije majka Ljubica bila je u bolnici u Rijeci i nije bila blizu svog djeteta kad je poginulo. I danas joj je teško pričati o Josipi . Kratko nam kaže da je bila dobra, vrijedna i poslušna i da je najviše voljela svog malog nećaka, sina starije sestre. Sve je u selu i dalje podsjeća na njezino prerano izgubljeno dijete i ističe da je svaki dan jednako težak kao i onaj kad ju je izgubila.
Majke ubijenih djevojaka. I jedna i druga se zovu Ljubica Špoljarić. Dubravkina majka (lijevo) i Josipina (desno)
