IN MEMORIAM: Miro Barešić

DA SE NE ZABORAVI: Hrvatski branitelj i vitez Miro Barešić prije 25 godina poginuo u akciji u kojoj nije sudjelovala njegova postrojba!? Rođen je u Šibeniku 10. rujna 1950. godine. Odbio je služiti vojni rok u JNA zbog političkih stavova. Smatrao je da su Hrvatima ugrožena ljudska prava. Prethodno su komunisti ubili nekoliko njegovih rođaka. Osuđen je na šest mjeseci zatvora na Golom otoku. Prošlo je 25 godina od još do kraja nerazjašnjene pogibije jednog od najpoznatijih hrvatskih emigranata i boraca za samostalnu i neovisnu državu Hrvatsku, Mira Barešića. O Miru i njegovom životu puno se pisalo do sada. Rođen je u Šibeniku 10. rujna 1950. godine. Odbio je služiti vojni rok u JNA zbog političkih stavova. Smatrao je da su Hrvatima ugrožena ljudska prava. Prethodno su komunisti ubili nekoliko njegovih rođaka. Osuđen je na šest mjeseci zatvora na Golom otoku. Ilegalno u Švedsku Nakon odsluženja kazne, ilegalno je pobjegao iz Jugoslavije u Švedsku. Povezao se s pripadnicima hrvatske političke emigracije, članovima Hrvatskog narodnog odpora. U suradnji s Anđelkom Brajkovićem i Antom Stojanovim organizirao je i izveo akciju kojoj je bio cilj puštanje hrvatskih političkih zatvorenika u zamjenu za jugoslavenskog veleposlanika u Švedskoj Vladimira Rolovića, 7. travnja 1971. godine. Pružanjem otpora i pokušajem da ubije hrvatske rodoljube, Rolović je teško ranjen i umro je nakon osam dana. Švedska ih je policija uhitila pri čemu nisu pružali otpor. Služili su zatvorsku kaznu u strogo čuvanom zatvoru. Nakon godinu dana, grupa hrvatskih emigranata otela je zrakoplov u Malmou i njime su pobjegli u Španjolsku. Tražili su da puste Miru Barešića iz zatvora i pošalju ga zrakoplovom u Španjolsku. Kada je to učinjeno, napustili su oteti zrakoplov. Miro Barešić služio je zatvorsku kaznu u Španjolskoj 18 mjeseci. Nakon toga nije izručen Švedskoj, makar su Španjolska i Švedska imale sporazum o međusobnom izručenju. Potom je dogovorom španjolskih i paragvajskih vlasti, emigrirao u Paragvaj, jer mu je u Španjolskoj prijetila Udba. U Paragvaju je promijenio identitet i zvao se Toni Šarić. Služio je u paragvajskoj vojsci i napredovao po činu. Bio je karatist i tjelohranitelj paragvajskog veleposlanika u SAD-u. Kada je pobijedio na jednom karate natjecanju, tražio je da se istakne hrvatska zastava tijekom proglašenja pobjednika. S vremenom je otkriven njegov pravi identitet i američke vlasti izručile su ga Švedskoj, gdje je bio u zatvoru do 1988. godine, kada se vratio u Paragvaj. Slučaj pod velom tajne Početkom Domovinskog rata vratio se u Hrvatsku i pridružio ZNG-u, no ubrzo je nakon toga poginuo, a slučaj je ostavljen pod velom tajne. Poginuo je u jednoj vojnoj akciji u Zadarskoj županiji, samo tri tjedna nakon dolaska u Hrvatsku. Nakon VRO Oluja zaplijenjena je ogromna dokumentacija tzv. JNA i tzv. SAOK-a,te je iz Izvještaja za 31. srpnja 1991.godine vidljivo, da se tog dana i tijekom večernjih sati, osim sporedne-pojedinačne vatre) ništa posebno nije događalo. Pokojni Tomislav Matić, satnik SIS-a MORH-a radio je na rasvjetljavanju pogibije Mira Barešića. Tomislav Matić poginuo je u sumnjivoj prometnoj nesreći 24. ožujka 1998.godine, a imao je nepobitne činjenice da Barešić nije poginuo od četničke ruke. Što se tiče pokojnog Tomislava Matića treba kazati da mu je još 1993. godine u zgradi središnjice SIS-a u Zagrebu prijetio tada viši savjetnik za SIS, a danas stanovnik zatvora u Munchenu – Josip Perković, te je bio izbačen iz djelatne službe SIS-a. Još je 16.rujna 1993., Tomislav Matić uputio pismo Predsjedniku Republike Hrvatske dr. Franji Tuđmanu u kojem objašnjava svoju situaciju: “Poštovani gospodine Predsjedniče! Obraćam vam se s molbom kako biste razmotrili moju situaciju,te kako biste mi pomogli. Radi se o problemu kojeg možete riješiti samo Vi. Dana 13. rujna, načelnik Uprave SIS-a priopćio mi je da više nisam pripadnik Službe. Osnovni razlog tome je što sam bio na razgovoru s Predsjednikom Republike Hrvatske,tj.s Vama. Za vrijeme dok smo čekali pred vratima, dogodilo se slijedeće: Nakon što je nekoliko puta prošao pored nas, prišao mi je g.Josip Perković i ljutitim glasom upitao:’Tko je od vas Matić?’ Ja sam se predstavio,na što je on kazao: ‘A, ti si taj! Došao sam te vidjeti da te zapamtim. Koga ja jednom vidim, zapamtim ga zauvijek!’ Na posljednjem ispraćaju Tomislava Matića na kojem je bio veliki broj njegovih ratnih suboraca i prijatelja, bivši šef SZUP-a, Smiljan Reljić je kazao: “Tome, predsjednik dr. Tuđman je znao da si pravi domoljub i odan Hrvatskoj državi i zato te vratio natrag u Službu, a tvoju smrt treba istražiti”. No, do danas smrt satnika SIS-a Tomislava Matića nije se istražila. Što je znao pokojni Matić? Pokojni Matić znao je i okolnosti smrtnog stradavanja zapovjednika LOB-a Zbornog područja Knin, Saše Milanovića i njegovog pomoćnika Mladena Lažete koji su izgubili život u eksploziji ručne bombe početkom veljače 1997. godine u kninskom stanu u kojem su stanovali. Mnogi vitezovi koji su bili vezani uz LOB ZP Knin danas su uspješni poduzetnici, biznismeni, a pojedini su duboko u politici, te materijalno situirani jako dobro. Ono što Matić nije mogao do kraja rasvijetliti o pogibiji Mira Barešića, morat će hrvatske institucije same ili možda uz pomoć njemačkih institucija? A mi ćemo navesti neke zanimljive činjenice. U službenom izvješću kojeg su sastavili Antonio Lekić i Ivan Derviš 13.kolovoza 1991. godine, između ostalog, piše:” Kada je prvi od neprijatelja došao na 5 metara od našeg položaja otvorili smo paljbu. To se dogodilo u 13,30 sati.” Kada se uzmu u obzir vojničke sposobnosti Mira Barešića, njegovih gerilaca, a posebno trojice pripadnika Rosinih specijalaca iz Obučnog centra iz Kumrovca (moguće legionari), onda je doslovno nezamislivo da u 5 metara nitko od neprijateljskih pripadnika nije stradao niti ranjen. Jedini ranjeni tog dana je Željko Alavanja kojeg je ranio netko od pripadnika desetine koja je bila u odorama JNA. Činjenica je nadalje, da se u to vrijeme na tom i širem području, hrvatske snage planirale akciju Rašeljka. U akciji su sudjelovale 4. brigada, 112. brigada i 113. brigada ZNG-a, te policijske postrojbe PU Split, Zadar i Šibenik, a sve je to znao vojni i policijski vrh države. Sumnjive nesreće U zapovijedi od 29.srpnja 1991., Zapovjedništva obrane srednje i sjeverne Dalmacije, ne spominje se da u akciji sudjeluje i postrojba Mira Barišića. Čemu je služila akcija Rašeljka možda bi mogao znati Josip Perković i je li pogibija Turića, Bokanovića i Panđića poslužila da se odmakne sumnja kako je u takvoj, “filmskoj” akciji, život jedino izgubio Miro Barešić? Pokojni Zdeslav Turić koji je bio operativac SZUP-a, Frane Bokanović i Mile Panđić poginuli su u borbi sa četnicima 1. kolovoza 1991. godine u Pristegu. Desetak dana nakon pogibije Mira Barešića, pod sumnjivim okolnostima u prometnoj nesreći poginuo je i Mladen Mustać, pripadnik Mirove jedinice i sudionik akcije.