ISPOVIJEST ČOVJEKA KOJI JE FIZIČKI NAPAO GRADONAČELNIKA VRGORCA

U petak poslijepodne u prostorijama gradske uprave Vrgorca fizički je napadnut gradonačelnik Ante Pranić. U predio brade udario ga je dragovoljac Domovinskog rata Nediljko Domandžić Njeza. O cijelom događaju razgovarali smo s obojicom. Pranić ističe da u svemu tome prste ima HDZ, dok Domandžić to odlučno opovrgava, piše Slobodna Dalmacija. - To je sve dio politike HDZ-a. Preuzimanjem funkcije gradonačelnika zatekao sam tri milijuna kuna neplaćenih računa komunalne naknade, pojedini građani plaćali su svoje račune, a drugi ne. Pokrenuli smo ovrhe s mogućnost žalbe prema svim neplatišama u cilju uvođenja reda. Postoje građani koji ni jednu kunu nisu platili od 2007. godine jer je sustav plaćanja bio u službi kupovanja glasova - kaže Pranić i objašnjava kako je došlo do fizičkog napada na njega u petak. - Jedan građanin koji je dobio ovrhu iz 2009. godine zbog neplaćanja mjesečnih računa od 18 kuna, pokušao se obračunati s djelatnicima gradske uprave. Riječ je o računu od 1250 kuna. Čuo sam buku u uredu pročelnika koji je izdao ovrhu i došao sam do njegova ureda. A kad sam došao, imao sam što čuti: prijetnje dotičnog građanina, psovanje i vika na gradske djelatnike. Gradski službenici napravili su žalbu na rješenje za dio koji ide u zastaru, ali to nije smirilo revoltiranog građanina. Osobno ga poznajem jer je tražio usluge pogodovanja prilikom zapošljavanja jedne bliske osobe u jednu instituciju na područja grada Vrgorca. Nisam pristao na to, kao ni na ucjenu po sistemu: 'Dao sam glas, sad ti meni posa'. Ne želim pogodovati nikome u svom mandatu, a zbog toga je došlo do fizičkog napada na mene - ističe Pranić. Vrgorački gradonačelnik navodi da ni dva gradska službenika nisu uspjela zaustaviti napad na njega. - Kad sam došao u ured, između nas su stala dva gradska službenika, no to ga nije spriječilo da iskaže svoj revolt silom i šakom. Napad nisam prijavio u PP Vrgorac, nisam izlazio u javnost jer mi je žao čovjeka koji je instrumentaliziran, zna se od koga. Znam za njegovu tragediju, ali problemi se ne mogu rješavati po sistemu 'Tko je jači, taj tlači - zaključio je Pranić. Nediljko Domandić Njeza otvorio je dušu za „Slobodnu“ i kazao što ga je ponukalo na ovaj čin. - Prvo da odmah kažem kako s ovim slučajem nema nikakve veze HDZ te ni jedna druga stranka. Pranić je doveo sve televizije u Vrgorac i pokušao to prikazati kao politički napad. Ja nisam član ni jedne stranke, a do ovog je došlo zbog moje teške obiteljske situacije - počeo je Domandžić. Ovaj hrvatski branitelj ističe kako je cijela priča s Pranićem krenula prije lokalnih izbora u lipnju. - Dolazio me molit glasove kući. Dao sam pet glasova iz kuće. Na prošlim izborima po kćer koja mi je sezonski radila u Tučepima poslao je auto da dođe glasat za njega. Kad se raspisao natječaj za domara u PP Vrgorac, došao sam kod Pranića u ured kao čovjek tražiti pomoć da mi pomogne zaposlit mlađeg sina, a on mi je tada mrtav - hladan rekao: 'Nema šanse, nema teorije'. Zna da mi je supruga ostala bez posla čistačice na Hitnoj pomoći, stariji sin mi je teško bolestan, mlađi sin ne radi nigdje, a kćer mi je otišla u Austriju raditi jer za nju ovdje nije bilo posla. Teška mi je situacija u kući - objašnjava Domandžić. Kap koja je prelila čašu bila je ovrha i, kaže, arogantno ponašanje gradonačelnika prema njemu. - Prije nekoliko dana poslao mi je ovrhu iz 2009. godine za neke slivne vode od 1600 kuna, a meni kad vratim kredit, od mirovine ostane za živjeti 1800 kuna. Dobio sam ovrhu za slivne vode, a kad kiša padne, ja moram s gumenim čizmama ulazit u kuću. Došao sam u gradsku upravu kod pročelnika Danijela Pervana i Petra Ercega da mi objasne o čemu se radi. Ljudi su mi sve normalno objašnjavali. A onda se na vratima pojavio Pranić i počeo mi nešto svisoka pametovati. Meni je tada „puka film“ i samo sam ga „uhvatio u ruke“. Da nije bilo Pervana i Ercega, vjerojatno bi puno teže prošao - veli Domandžić, kojeg, kaže, u cijeloj priči boli bezosjećajnost gradonačelnika prema njemu. - Ja sam dragovoljac Domovinskog rata, nije me privodila policija kao neke na ratište, vojni invalid sam, 34 godine gasio sam kao dobrovoljac sve požare od Dubrovnika do Splita, 95 puta sam dobrovoljno dao krv. Tražio sam samo da mi se pomogne, a ne da se glava okreće od mene. Zvao sam i neke političare po Splitu, kad mi je supruga ostala bez posla čistačice, rekli su da će pomoći, ali nitko se poslije nije javio - rekao je na kraju Domandžić za Slobodnu Dalmaciju.