Ispovijest: Nakon deset godina otkrili su da imam rak štitnjače

Redovito sam posjećivala fizijatre, neurologe, ginekologe... a onda je 2016. prijateljica liječnica posumnjala na štitnjaču i spasila me, kaže Tanja Polić Marković Tanja Polić Marković (47) jedna je od mnogih žena koje su oboljele od papilarnog karcinoma štitnjače. - Udovica sam hrvatskog branitelja, logoraša i imam sina. Naime, moj pokojni suprug je 2006. počinio samoubojstvo, no nije preminuo odmah, nego je bio u komi punih devet mjeseci. To je bio strašan šok za nas, a ta agonija bila je okidač za pogoršanje mojega zdravlja. Pojavio mi se tremor ruku, vrtoglavice, spazmi mišića. Počele su nesanice i konstantni umor. Kako sam tad smršavjela na 45 kilograma, sve sam to pripisivala stresu i umoru. Međutim, i nakon suprugove smrti stanje se u stvari pogoršavalo - priča Tanja.   Simptomi su s godinama postajali sve izraženiji, no nije znala čemu bi to pripisala. - Počela mi je opadati kosa, umarala sam se nakon gotovo beznačajne aktivnosti, poput brisanja prašine ili hodanja. Kad bih se uputila u grad, morala sam stati po nekoliko puta kako bih ulovila zrak. Uz taj kontinuirani umor pogoršala se i nesanica. Godinama sam znala budna dočekati jutro - opisuje Tanja. Bio je to začarani krug umora i nesanice iz kojeg nije mogla izaći. Koncentracija joj je oslabjela toliko da ju je već bilo strah kako će zaboraviti neke vrlo važne stvari koje treba obaviti. Bilo je vrlo frustrirajuće. No i nakon brojnih drugih simptoma, poput debljanja ili osjećaja hladnoće, ni tad joj štitnjača nije bila u primisli. Zbog svih tih neugodnih simptoma pala joj je kvaliteta života pa je pomalo počela zapadati u depresiju. Iscrpljujući i začarani krug frustracija i bolova produbljivao joj je to stanje. Redovito je posjećivala fizijatre, neurologe, psihijatre, ginekologe... Sve do 2016., kad se konačno sve promijenilo. - Moja prijateljica, inače liječnica, dr. Ivana Pavić iz KBC-a Sestre milosrdnice, prva je i jedina posumnjala na štitnjaču. Ispričala mi je čuda o tome što taj mali organ može učiniti i za što je sve zadužen. Poslušala sam je, otišla po uputnicu i započela s pregledima na endokrinologiji - prisjeća se. Vrlo brzo dijagnosticiran joj je papilarni karcinom štitnjače. - Šok! Ok, imam tamo neki rak, kažu da je operacija jedina opcija i da će sve biti u redu. Nisam baš neki ‘pekmez’, ali nije mi bilo svejedno. Ipak imam sina, koji od roditelja ima samo mene, imam majku koja ima samo mene i sad moram nekako sve posložiti. I posložila sam. Rekla sam si: ‘Tanja, nisi sama, imaš obitelj i prijatelje i sve ćeš ti to izgurati. Za Boga miloga, nije taj rak jači od mene, pobijedila sam ja u životu i jače igrače, a gdje neću jednu štitnjaču!’ - bila je odlučna. Dogovorena je hitna operacija. Operirao ju je prof. dr. sc. Mirko Ivkić, Pročelnik zavoda za kirurgiju glave i vrata KBC-a Sestre milosrdnice. - Nakon operacije moralo je proći neko vrijeme te sam upućena u Zavod za nuklearnu medicinu. Tu u stvari počinje moj drugi život. U tom novom svijetu, u situaciji kad sam bila potpuno izgubljena i ništa nisam znala, dočekali su me doc. dr. sc. Tomislav Jukić i dr. Roko Granić, spec. nuklearne medicine. I pružili su mi ruku, dali mi osmijeh i nadu. Trebalo je obaviti scintigrafiju cijeloga tijela kako bi se vidjelo je li operacijom zaista sve odstranjeno i ima li u tijelu još tragova bolesti. Tog sam se jutra na neki način ‘raspala’. Vidjeli su oni to. Držali su me za ruku do kraja pregleda. To je bio znak da sam u životu okružena ljudskošću i toplinom, da nisam izolirana, a ujedno i znak da će sve biti u redu - prisjeća se Tanja. Simptomi koje je Tanja imala godinama i koje nije povezivala s poremećajem štitnjače HLADNOĆA Često mi je bilo hladno iako za to nije bilo stvarnih razloga. I ljeti, uslijed velikih vrućina. Ljeta teško podnosim i danas. Istodobno sam se počela debljati iako nisam puno jela. KONSTIPACIJA Imala sam probavne smetnje i konstipaciju. Znala bih se kroz dan po nekoliko puta naduti do bola. Nisam znala što jesti. Stalno me je bolio želudac, i to nakon obroka, a često sam imala osjećaj kao da imam kamen. SUHA KOŽA I NEREDOVITA MENSTRUACIJA Povremeno se znalo događati i da mi je koža jako suha iako sam osoba koja doista pije puno vode. Uz to, poremetio mi se i menstrualni ciklus. VRTOGLAVICE Najgori su bili grčevi u mišićima, u predjelu vrata. Osim strahovitih bolova koje su izazivali, grčevi su izazivali i teške vrtoglavice i mučnine. Prestala sam voziti jer jednostavno više nisam mogla, kaže Tanja. GRČEVI U LISTOVIMA I STOPALIMA Bilo je jako frustrirajuće što su se odjednom javili i iznimno bolni grčevi u listovima i stopalima zbog kojih nekad nisam mogla hodati, govori Tanja. 'U tom najgorem razdoblju sam se najviše smijala i bila sam mirna' Kad sam saznala dijagnozu, došla sam kući i sinu rekla sve. Nije bilo lako. Rekla sam i najužem krugu prijatelja. U tim trenucima, kad znam da imam rak, kad znam da moram na operaciju i kad malo fali da ne puknem, Bog mi je poslao prijatelje. U tom razdoblju najviše sam se smijala, bila sam mirna. To je neprocjenjivo! Majci nisam nikad rekla, kaže Tanja.

Foto: Dreamstime

Terapija joj je simptome svela na minimum

Od terapije danas uzimam Letrox i otkad ga pijem tegobe koje sam godinama imala, koje su me mučile do zadnjeg atoma izdržljivosti, svedene su na minimum. Neke su i u potpunosti nestale. Još sam ‘nova’, terapija mi se tek titrira, ali znam da će i smetnje koje imam jednoga dana nestati. Moje tijelo sad uči kako da radi ‘dobro’ Imam liječnike koji nisu samo liječnici. Oni su ljudi, razumiju, tješe i pomažu. Moj život sad nije isti kao prije. Čovjek se navikne na bol i to mu stanje postaje poznato. Moje tijelo nije radilo kako valja, mučilo se i sad uči kako raditi ‘dobro’ - tako učim i ja. Svijet gledam drugačijim očima. Usporila sam tempo, više ne trčim kroz život. Promijenila sam prehranu, stil života. Počela sam spavati. Lakše je biti ja. A štitnjača? Ostala je na stolu kod moje prijateljice, dr. Ivane Pavić. I krug je zatvoren. Pobijedila sam ja, kaže Tanja.