ISTINA, PRAVDA I SJEĆANJE NA ŽRTVE Otvoren Muzej žrtava komunizma u Washingtonu, Hrvatska ga još uvijek nema

U sjedištu američke političke moći, u Washingtonu, 13. lipnja ove godine, otvoren je novi muzej - Muzej žrtava komunizma. 

Tako je zemlja predvodnica borbe protiv totalitarnih režima indirektno još jednom pokazala da je demokracija i sloboda ono čemu treba težiti. Iako ne treba čuditi da u Americi postoji takav muzej, uzimajući u obzir njihovu povijesnu borbu protiv komunizma, zanimljivo je da zemlja koja nikada nije osjetila teror režima komunizma u sjedištu svoje političke moći otvara upravo muzej ovoga tipa. 

Muzej žrtava komunizma obrazovna je, istraživačka i neprofitna organizacija za ljudska prava posvećena obilježavanju više od 100 milijuna žrtava komunizma diljem svijeta i traženju slobode onih koji još uvijek žive pod totalitarnim režimima.

Kulturna ustanova, koju će zasigurno posjetiti brojni posjetitelji, podijeljena je u tri dijela, točnije kako oni navode – Galerije,  koje svaka na svoj način priča priču o surovom režimu komunizma.

Uspon komunizma

Prvi dio Muzeja sadrži Marxove i Engelsove početke komunističke ideologije pa sve do Lenjinovog neuspješnog utopijskog obećanja. Tako posjetitelji  dolaze u  prvi instinktivni susret s nasilnim revolucijama rođenim u Rusiji koje su zahvatile Europu počevši od Lenjinove boljševičke revolucije. Također posjetitelji, od kojih se pretpostavlja velika većina nije živjela ili ne živi u komunizmu, upoznaju se s Komunističkim manifestom, ''sićušnim političkim pamfletom koji će postati izvor patnje za mnoge''.

Staljinov teror

U drugom dijelu muzeja, posjetitelji će se susresti s herojima koji su se borili protiv komunističkog ugnjetavanja kao i sa žrtvama njegovih zločina. Uspon Josifa Visarionovič Staljina na vlast prikazan je zajedno s jezivim pričama o masovnoj deportaciji u gulage i patnji unutar njega. Njih je jedan od najotvorenijih i najpoznatijih ruskih disidenata i preživjelih logoraša, Aleksandar Solženjicin, opisao kao "mlinac za meso". Eksponati prikazuju kako su izgladnjivanje, neimaština, zatvaranje i ubojstva milijuna ljudi postali banalni pod Staljinovom vladavinom terora. Također dio je posvećen i  disidentima i žrtvama, uključujući kardinala Józsefa Mindszentyja, Miladu Horáková, Witolda Pileckog i Nataliju Talanchuk. Cilj ovog dijela postava je rasvijetliti istine o nepovratnim učincima komunističke ideologije, upozoriti na ponavljanje povijesti i prisjetiti se smrtonosnih zločina komunizma.

Čuda i suze

Dio muzejskog postava pokazuje i  mukotrpnu borbu za slobodu onih koji su predvodili otpor i održavali plamen slobode. Posjetitelji muzeja tako se upoznaju s Aleksandrom Solženjicinom, Andrejem Saharovim, Armandom Valladaresom, Wei Jingshengom i Václavom Havelom. Međutim, posjetitelji također imaju priliku  naučiti o katastrofalnoj eskalaciji komunizma i kako se proširio Azijom, Afrikom i Latinskom Amerikom. Dok je 1989., "godina čuda", vidjela pad komunizma u europskom  Istočnom bloku, ovaj postav također odaje počast onima koji se još uvijek moraju boriti protiv komunizma u Kini, Kubi, Laosu, Sjevernoj Koreji i Vijetnamu.

Zapamtite nas!

''Sjetite se heroja, disidenata i boraca za slobodu. Sjetite se onih koji su se borili, krv prolijevali i ginuli. Sjetite se onih koji su se protivili i nastavljaju se protiviti komunizmu''. Napisano je u atriju muzeja u kojem su predstavljene priče samo nekolicine žrtava režima diljem svijeta. Svojevrstan je to spomen na više od 100 milijuna žrtava i više od 1,5 milijardi još uvijek potlačenih pod komunizmom diljem svijeta.

'Muzej planira istaknuti komunizam u Jugoslaviji'

Portal Direktno je provjerio koliko su komunistički zločini na području Jugoslavije zastupljeni u galerijama Muzeja žrtava komunizma u Washingtonu.  Kako su nam objasnili u odgovoru ''trenutačno Muzej nema posebnu izložbu o Jugoslaviji, ali priče i žrtve iz razdoblja Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (SFRJ) istaknute su u jednoj od galerija''.

Potvrdili su nam i da ''Muzej planira istaknuti komunizam u Jugoslaviji u bliskoj budućnosti'', pa će se tako uskoro u Washingtonu vjerojatno pronaći i nekoliko eksponata upravo iz Hrvatske.

Iz Muzeja su nam naglasili kako duboko vjeruju da je ključno da se narodi sjećaju zločina i žrtava komunizma u Jugoslaviji i diljem svijeta, s čime se samo možemo složiti.

I dok se u SAD-u otvara muzej koji priča istinu o komunstičkim zločinima diljem svijeta, u Hrvatskoj takav muzej, naravno još uvijek ne postoji, a hoće li ikada i postojati teško je reći. Ovakav tip muzeja samo je još jedna u nizu kulturnih institucija koje Hrvatskoj očajnički nedostaju jednako kao i Muzeja ratnog djetinjstva, o čemu je portal Direktno također pisao.

Zato nam ne preostaje ništa drugo nego postaviti pitanje: Hoće li Hrvatska kao država preuzeti odgovornost i kroz kulturu sjećanja pričati priču o našim povijesnim etapama, žrtvama i herojima ili će sve ostati na građanima i pričama koje se već sada predugo prenose s ''koljena na koljeno'' i kolje su postale sastavni dio "obiteljskih povijesti"?