Istinita priča o posljednjem Danu hrvatske državnosti!?

Početi ću s kraja ove istinite, otužne priče…. Središnji dnevnik Prisavske javne kuće, 19,30 sati! Repriza je to podnevnog dnevnika i poslijepodnevnih vijesti, vijesti iz metropole ili regionalnih, svejedno, preslik preslika. Gledao sam taj 'središnji' desetak minuta a onda mi se definitivno ogadilo, i gledati i slušati. A danas bi trebao biti veliki dan za moju, našu Domovinu, pa, Dan je državnosti, najveći blagdan, praznik, velika fešta u jednoj državi koja bi morala biti ponosna na svoju neovisnost, suverenost i slobodu…i to javno pokazati!? Gdje su ranojutarnje budnice gradske limene glazbe, nema ni tv-prijenosa svečane sjednice hrvatske vlade, gdje su vojska, policija, vatrogasci, izviđači, narodna zaštita….u svečanim paradnim uniformama, ne čuju se počasni plotuni barem iz 'alkarskih mačkula'? Gdje su hrvatski barjačići, makar bili od papira, u rukama razdragane djece, gdje su petarde, lampioni, rakete, baloni, vatromet? Ajme, ništa od toga! Tom velikom događaju ova 'pretplatničko-plaćenička' televizija u središnjem dnevniku posvetila je tek nešto više od 3 minutice a onda je slijedila poduža priča kako je 'razminiranje' u štrajku, pa onda kako Ostojićeva super-policija, improvizirajući, vježba ozbiljne situacije zbog skorog dolaska, valjda, srbijanskog Tome-Grobara za 'europ(b)ski dan. Nakon toga slijedila je po treći-četvrti put ovog dana, četiri-minutna reportaža o bratstvu i jedinstvu malog pograničnog sela Ključ nedaleko Zaprešića u kojem sretno žive slovensko-hrvatski 'mješanci' ….itd. Kad je došlo na red neobično važno pitanje za Hrvate, što to croatofob Carl Bildt misli o skorom upadu Srbije u 'Jevropu'….e, onda mi je pukao film pa sam izišao na balkon kako bi se malo o'ladio! Stanujem u jednoj od zgradurina sa 126 stanova u jednom malom dalmatinskom mjestu na ušću Cetine a s balkona visokog osmog kata cijeli grad mi je kao na dlanu. Vjerovali ili ne u toj zgradi od brojnih stanova samo moj, jedan jedini hrvatski stijeg zaboden u stalak iz nehrđajućeg čelika, ponosno vihori na laganoj burici. Dalekozorom s balkona uporno tražim ne bi li vidio još kojeg 'nacionalističkog imbecila' koji se 'usudio' objesiti hrvatsku trobojnicu!? Gle čuda, ima, ima….vidim barem još jedan u ovom gradu od 12 tisuća duša i to na supermarketu Todorićeva 'Konzuma'; bravo gazda Ivo, sretan ti praznik državnosti, kliknem naglas…samom sebi. Pomislim: Hvala ti Bože, ima nas još, nas ognjištara! Upozori me supruga…pa, ti si senilan, taj barjak tamo visi 365 dana u godini i nikad se ne skida, valjda radi 'reklame'! Aaaaa, znači tako, zbunjeno odgovorim. Vratimo se na početak priče, ujutro…. Slušao sam hrvatski radio, radio Split, pa se u prigodnoj anketi za naš veliki hrvatski praznik javi jedna 'baba' iz Podgore, direktno u 'eter', uživo: „Ja i moje drugarice, mi još uvijek slavimo onaj stari praznik, 29./30. novembar i slavit' ćemo dok smo žive, ta dva dana bilo nam je i ljepše i veselije nego ovo danas“, sic! U neku ruku 'baba' je u pravu!

E, sad mi je postalo jasno zašto naš premijer ni slučajno nije došao na Svetu misu za, i njegovu, Domovinu….a mogao je doći barem taj posljednji put jer 'sutra' više ni našu lijepu himnu ne će morati slušati nego, valjda, 'Ode an die Freude'('Oda radosti?), Ludwiga van Beethovena! Čudnovato, nije ga bilo ni na antifašističkom derneku u Brezovici a u Crkvu će, kaže on, samo jednom na godinu, za Božić-svejedno, katolički ili pravoslavni(?), i to tek formalno, protokolarnog reda radi…da ga voljeni narod vidi! Ponešto i shvaćamo, jer, davno se on 'riješio' Boga i vjeronauka, pitanje je dali se odrekao i svog većinski katoličkog naroda i svoje Domovine, po agnostiku Josipoviću začete po antifašističkom ocu, ili je u pitanju definitivan raskol u državnom vrhu? A i ovu trojicu, Ivu, Josipa i Freda na misi zahvale bilo je komično gledati kako bulje u neku imaginarnu točku pred sobom; iako dobro znaju ni prekrižiti se nisu htjeli a premijerov delegat(?), ministar Fred samo što se nije naglas proderao: 'kardinale glasnije, ne čujem dobro'! U svakom slučaju premijer je čudan neki, kontradiktoran lik što i nije neka posebna novost jer za njega je „Hrvatska nacija nevjerojatan paradoks i to nije lako držati zajedno“ (Berlin, 21. rujna 2012.). Da, da, Hrvatska nacija je danas poput stada zabludjelih ovaca koju vode vlašću drogirani, bezbožni pastiri, ni sami ne znajući kud i kamo!? Tužno i žalosno!   damir kalafatić Izvornu vijest možete pogledati OVDJE