Ivan Hrstić: Što je sumnjivo u Istanbulskoj konvenciji?

O Istanbulskoj konvenciji ponajviše pričaju oni koji je nisu ni pročitali, no, i oni koji jesu često zvuče kao da su čitali sasvim različite tekstove. Dok jedni optužuju da se njome na mala vrata uvodi rodna ideologija, drugi uzvraćaju da su protiv konvencije samo oni koji su protiv zaštite žena od nasilja.
No, je li nešto ipak sporno? Prije svega, sumnju izaziva to što su autori u imali potrebu u njoj definirati rod, iako to nije bilo apsolutno nužno, a očekivati su mogli žestoke otpore. Tako se eksplicitno navodi da “nasilje nad ženama” označava “sva djela rodno utemeljenog nasilja”, pri čemu “rod” označava “društveno oblikovane uloge, ponašanja, aktivnosti i osobine koje određeno društvo smatra prikladnima za žene i muškarce”. Ako se takva definicija uvodi isključivo u svrhu zaštite ženskog spola, onda ne bi trebala biti suštinski sporna. No, prisjetimo se žestokih reakcija kad je ministarstvo obitelji pokušalo definirati što je to obitelj. Iako je to bilo isključivo u svrhu Zakona o obitelji, dakle određivalo se tko na temelju toga stječe neka prava, te nije nužno značilo neku univerzalnu definiciju obitelji, krenula je rafalna paljba da katotalibanska vlada na mala vrata nameće svjetonazor koga mi osobno imamo smatrati članom obitelji, a koga ne. Došli smo čak i do toga da žučno raspravljamo jesu li nam kućni ljubimci članovi obitelji! Dok za mene osobno nema nikakve dvojbe da su i moje mačke legitimni članovi obitelji, sasvim mi je razumljivo da zakon koji regulira obiteljska prava to vidi posve drugačije. Isto tako bi trebalo biti jasno ako me je moj pas ugrizao da to NE znači da sam žrtva obiteljskog nasilja. Kućni ljubimci zacijelo u zakonskom smislu ne mogu imati ista prava, a bogme niti obveze kao članovi obitelji. Kakvu nam dakle definiciju nudi Istanbulska konvencija? Poprilično nejasnu i nedosljednu, ako se gledaju ukupno svi članci u kojima se spominje rod. Mjestimice se gotovo stavlja znak jednakosti između spola i roda, dok se redak poslije već tvrdi suprotno te stvara dojam nametanja slobode proizvoljnog izbora rodnog identiteta. 
Ne vidim nužno u tome želju da se kroz konvenciju posvećenoj zaštiti žena od nasilja podvali nešto što u nju ne spada. Nigdje se izravno ne nameće neka “rodna ideologija”, ali svejedno nije nemoguće da bi se to moglo jednom dogoditi. Prije svega, da se naslutiti da autorima nije mrsko pomodno izmišljanje rodova kakva je već dala maha u nekim državama. Možda nekima baš zato nije bila ni nužna neka preciznija definicija roda ili rodnih stereotipa. Je li dakle, definicija roda u Istanbulskoj konvenciji univerzalna ili je reprezentativna samo u smislu zakona koji se neposredno na nju naslanjaju? Ni to nije nedvosmisleno. Nitko ne može jamčiti da ratifikaciju konvencije koja će imati snagu međunarodne obveze sutra netko neće pokušati iskoristiti kao polugu za promjenu definicija u hrvatskim zakonima. Hoće li ju sutra netko pokušati (zlo)rabiti za izvanjsko nametanje promjene ustavne definicije braka? Ako bude i najmanje mogućnosti, ne treba dvojiti – zasigurno hoće. Zato je nužno takvu mogućnost, koliko god tanka bila, unaprijed eliminirati. No, ne automatskim odbacivanjem ratifikacije već analizama relevantnih pravnih stručnjaka i uvođenjem osigurača, kao što je parlamentarna deklaracija da se eventualno sporne definicije mogu upotrebljavati isključivo u svrhu ove konvencije, preciznije, u svrhu zaštite osoba ženskog spola od nasilja, otkuda god to nasilje dolazilo. Ako je nacrt prijedloga Obiteljskog zakona onako ekspresno povučen zbog sporne definicije, onda i ovaj zaslužuje barem to. 
Ostaje na koncu sporno što uopće konvencija donosi hrvatskom društvu. Naime, u njoj nema gotovo ništa bitno što već nije sadržano u hrvatskom zakonodavstvu, pa su tako interpretacije da hrvatske žene trpe nasilje zbog neprovođenja konvencije prije svega neodgovorno dnevno politikantstvo. No, ne treba ni u jednom trenu zaboraviti: rodno uvjetovano nasilje prema ženama definitivno postoji. Žene u svim društvima nemaju jednaku ulogu ni status, premda imaju posve jednake biološke specifičnosti. 
Dojam je da je konvencija pisana za liberalne demokracije koje se svjesno izlažu pogibelji velikih imigracijskih valova iz civilizacija u kojima su žene i dalje izložene svakodnevnom nasilju obitelji, društva i države, a koje se posve neodrživo opravdava kulturološkim razlikama. U konvenciji se svako malo spominje vaginalno sakaćenje, kažnjavanje zbog oskvrnuća časti i slično, što jasno pokazuje otkuda dolazi zebnja sastavljača konvencije. No, ne bi bio prvi put da se migrante zloupotrebljava kako bi se lakše svladalo unutarnjeg ideološkog neprijatelja.