Ivan Miklenić: 50 godina djelovanja Kršćanske sadašnjosti

Svečanom misom zahvalnicom u zagrebačkoj prvostolnici, programom »Kršćanska sadašnjost – putovanje u pet slika« te znanstvenim kolokvijem pod nazivom »Vjera i kultura« najveća hrvatska crkvena izdavačka kuća »Kršćanska sadašnjost« d.o.o. proslavila je u utoraka. lipnja 50 godina plodnoga višestrukoga djelovanja bez kojega je nezamisliva pokoncilska Crkva u Hrvata, a istodobno to je vrlo važan doprinos ukupnoj hrvatskoj kulturi, piše Ivan Miklenić za Glas koncila. Premda danas »Kršćanska sadašnjost« (KS) ponajprije i poglavito živi i djeluje kao izdavačka kuća u vlasništvu Zagrebačke nadbiskupije, njezini početci i djelovanje u komunističkom razdoblju bili su plodan znak životnosti Crkve odozdo, u katoličkom, osobito teološkom, intelektualnom krugu. Nastanak i početak djelovanja KS-a, a taj je naziv prvi put spomenut u časopisu »Svesci« g. 1966., koji je tiskalo Hrvatsko književno društvo sv. Ćirila i Metoda, bio je novo okupljanje katoličke inteligencije, koja je počela izlaziti »iz sakristije« u javni prostor i patničku Crkvu, ranjenu i traumatiziranu likvidacijama i zatvaranjem brojnih svećenika na čelu s nadbiskupom Alojzijem Stepincem, otvarati se europskim i svjetskim idejnim strujanjima u općoj Katoličkoj Crkvi. Provođenje ideja II. vatikanskog koncila Naime, Crkva u Hrvata, mora se priznati, zbog okovanosti komunističkim režimom nije sudjelovala u idejnoj pripravi II. vatikanskoga koncila i tek je s pojavom Glasa Koncila u hrvatske katoličke krugove počeo dolaziti dio idejnih strujanja koja su se sučeljavala na II. vatikanskom koncilu i Izvan njega. Osnivači KS-a i osnivači Glasa Koncila jednako su disali i jednako su željeli izvući Crkvu u Hrvata iz izolacije »sakristije« i izolacije koju je nametala državna granica, te nije bilo važnijega crkvenoga događanja u koje ne bi bili snažno i plodno uključeni. Stvaralački nemir i oduševljenost novim licem koncilske Crkve nagnao je profesore Katoličkoga bogoslovnoga fakulteta u Zagrebu da uz svoj profesorski rad razvijaju djelatnosti koje su istodobno bile provođenje ideja II. vatikanskoga koncila i oživljavanje traumatizirane Crkve u Hrvata. Odvajanjem od Hrvatskoga književnoga društva sv. Ćirila i Metoda te u suradnji sa zagrebačkim nadbiskupom kardinalom Franjom Šeperom koji je 22. veljače 1968. izdao dekret o utemeljenju »Centra za koncilska istraživanja, dokumentaciju i informacije Kršćanska sadašnjost« profesori teologije počeli su okupljati i intelektualce vjernike laike, te prepuni ideja, počeli jedinstveno i iznimno služenje kakva nije bilo za usporedbu ni u jednoj državi pod komunističkim režimom. Premda suočeni s nedostatkom sredstava, prostora i suradnika, zahvaljujući spremnosti na žrtvu i odricanje, kako osobnu tako i članova različitih redovničkih zajednica koje su često ustupale i svoje prostore, može se reći, u rekordnom roku omogućili su ostvarivanje koncilske liturgije u Crkvi u Hrvata izdavši na hrvatskom jeziku misal, lekcionare, obrednike, kao i Časoslov naroda Božjega, koji danas u rukama ima svaki đakon, svećenik i svaka Bogu posvećena osoba. Drugi vatikanski koncil u Crkvi u Hrvata ni na kojem drugom području nije Crkvi u Hrvata ni na kojem drugom području nije bio tako uspješno oživotvoren kao na liturgijskom, zahvaljujući upravo KS-u. Osim toga, nemoguće je izbrojiti tribine, predavanja ili nagovore u kojima su profesori KBF-a u Zagrebu, osobito oni aktivni u KS-u, tumačili koncilske zasade i poglede na Božju riječ, koncilsku teologiju općenito, suočavanje sa suvremenim svijetom, dijalog, ekumenizam… KS U vremenima kad je knjiga vjerskoga ili teološkoga sadržaja bila željno očekivana i nasušno potrebna KS je osobito tekstovima svojih osnivača Tomislava Janka Šagi-Bunića, Vjekoslava Bajsića i Josipa Turčinovića, unosio u hrvatsku crkvenu i vjerničku javnost posve nove ideje i naglaske, usklađene sa zahtjevima novoga vremena, a vjerne i evanđelju i crkvenoj tradiciji, koje su danas u Crkvi u Hrvata, može se reći, općeprihvaćene. Izdavački napori nisu bili lišeni brojnih poteškoća, uključujući i one što je Crkva živjela u uvelike neprijateljskom režimu, te su zahtijevali i posebnu umješnost, dijalošku otvorenost prema tadašnjim državnim vlastima i povezivanje s katoličkim izdavačima u Europi. Nakon demokratskih promjena u Hrvatskoj na tu žegu dana koju je trebalo podnijeti gotovo se posve zaboravilo te je, katkad uz nedomišljene hijerarhijske potpore, relativno malo hrvatsko tržište knjiga vjerskoga i teološkoga sadržaja otvoreno privatnim inicijativama kojima je nužna dobit, a manje služenje općemu dobru Crkve i ukupne hrvatske kulture. Crkva se ne može odreći služenja cjelovitomu društvu u kojem djeluje, pa tako i crkveni izdavači svjesno izdaju i knjige kojih se troškovi katkada i ne mogu pokriti, ali su nužne za vjersku i opću kulturu u Hrvatskoj. Nemjerljiv je i doprinos KS-a hrvatskoj kulturi posljednjih 50 godina jer uz knjige vjerske, crkvene i teološke tematike, KS je bio pionir stvaranja vjerskoga filma, promicatelj književnoga, likovnoga i glazbenoga stvaralaštva kršćanske inspiracije, bilo zanemarene ili prešućene baštine bilo novih ostvarenja. Zahvaljujući doprinosu KS-a i drugih crkvenih izdavača, recentna hrvatska kultura obogaćena je kako važnim djelima kraćega daha tako i djelima visokih umjetničkih dometa, a koja u suvremenu hrvatsku stvarnost unose na suvremen način neprolazne kršćanske vrjednote. Stoga treba pozdraviti napor KS-a što je za svoj zlatni jubilej objavio »Jubilarni opći katalog izdanja Kršćanska sadašnjost 1968. – 2018.« jer on dokumentira iznimno izdavačko, vjersko i kulturno djelovanje koje bi i crkvena i opća javnost u Hrvatskoj trebale puno više vrjednovati i svjesnim čitanjem ne dopuštati da sve to (p)ostane zakopano ili neotkriveno blago. Ivan Miklenić / Glas Koncila