Ivan Miklenić: Manipulacije hrvatstvom i katolištvom

Pozornost, osvrt i promišljanje zaslužuju riječi koje je izgovorio glavni tajnik HDZ-a u subotu 22. rujna u Osijeku: »Posebno nas iritira da nam se broji jesmo li dovoljno Hrvati i dovoljno katolici. Treba jasno i precizno reći da jesmo. Postoje danas političke snage i neki tipovi, koji cijelo vrijeme dovode u pitanje jesmo li mi dovoljno Hrvati i katolici, brinemo li se dovoljno o interesima Hrvatske. Briga za Hrvatsku, naše tradicionalne vrijednosti, među kojima su obitelj, vjera i nacija, to je dio programa HDZ-a.« Te se riječi mogu analizirati iz vrlo različitih kutova gledanja, od stranačko-političkoga do propagandnoga. Ne ulazeći u ovom osvrtu u meritum smisla navedenih riječi ni stranačke politike ni u zapisana programska polazišta te stranke, vrijedno je upozoriti na čestu manipulaciju hrvatstvom i »velikim hrvatstvom«, kao i katolištvom i »velikim katolištvom«, koja se događa kako u politici tako, još više, u pojedinim medijima. Dobro je poznato da su vjerska i nacionalna, etnička pripadnost već dugo u političkoj praksi gurnute u sferu privatnosti, tako da se ni na kojim političkim izborima u državama kao što je Hrvatska, npr. etnički Hrvati kao takvi, ili pripadnici određene Crkve ili vjerske zajednice, ne mogu ni o čemu izjasniti niti o ičemu odlučiti. Po uspostavljenom pravnom poretku u Hrvatskoj na izbore izlaze, ako je riječ o Hrvatima i katolicima, isključivo građani, a samo u posebnoj biračkoj jedinici mogu, ako to žele, glasovati pripadnici etničkih manjina. Dakle politička moć, pravo biranja i pravo biti izabran u Hrvatskoj za Hrvate i pripadnike vjerskih zajednica proizlazi isključivo iz činjenice da su građani Republike Hrvatske, tj. da imaju hrvatsko državljanstvo (da imaju dokument prozvan »domovnica«), U tom kontekstu vrlo je očito da svaki političar koji govori o malom ili velikom hrvatstvu ili katolištvu zapravo manipulira. Katolička pripadnost očito smeta određenim političkim i ideološkim ciljevima. Hrvatstvo odnosno etnička pripadnost kao i katolištvo odnosno vjerska pripadnost, premda ih pravni poredak ne prepoznaje kao izvor političke moći, ipak su veoma važne vrjednote i uvelike određuju osobe koje ih slobodno prihvaćaju i njeguju. Stvarno prihvaćanje tih vrjednota i djelovanje u njihovu duhu uvijek se očituje u stvarnom služenju općemu dobru, legalnim i legitimnim hrvatskim nacionalnim interesima i stvarnomu dobru svake ljudske osobe, bez obzira na sve njezine pripadnosti. Znaju to i oni koji su se bilo svjesno bilo praktično u ime ideologije kozmopolitizma ili u ime ideologije ateizma odrekli svoje etničke odnosno svoje vjerske pripadnosti pa omalovažavaju, ocrnjuju, izruguju, katkad čak i progone iz javnosti etničku i vjersku pripadnost. U Hrvatskoj je hrvatska etnička pripadnost sustavno razvodnjavana, katkad i razarana, u obje Jugoslavije, i iz pozicije i interesa drugih etničkih i vjerskih zajednica, pa bi bilo neobično da one iste snage, koje su to radile ranije, i sada, u Republici Hrvatskoj, ne bi nastavljale svoju rabotu, jer imaju sasvim određen politički i ideološki cilj. Također je katolička pripadnost bila na udaru u obje Jugoslavije, i bilo bi čudno kad te iste snage ne bi svoju agresiju prema katoličkoj vjeri nastavljale i u samostalnoj Hrvatskoj jer ta katolička pripadnost očito smeta određenim političkim i ideološkim ciljevima. Veliki Hrvati i veliki katolici U Hrvatskoj postoji i možda jedinstvena pojava da se pojedinci ili manje skupine vole deklarirati kao veliki Hrvati i veliki katolici, a da su intimno, u svom slobodnom osobnom uvjerenju, zapravo posve indiferentni ili čak neprijateljski raspoloženi i prema hrvatstvu i prema katolištvu. Takva pojava posebno je u doba komunizma bila snažno i prepoznatljivo na djelu u hrvatskom iseljeništvu i samo bi krajnje naivni mogli misliti da je danas ta pojava nestala kako u hrvatskom iseljeništvu tako, pogotovo, u Hrvatskoj. Takvi pojedinci i manje skupine poslani su da truju političku scenu, posebno stranačko-politički život i djelovanje, i jedan od rezultata toga i takvoga djelovanja upravo je za malu Hrvatsku nevjerojatan broj političkih strančica od kojih neke participiraju na tradicijskim hrvatskim političkim strankama. Takvi »veliki Hrvati i katolici« često pokušavaju manipulirati hrvatskim braniteljima, crkvenom hijerarhijom i mnogim segmentima društvenoga života u Hrvatskoj, a zapravo rade protiv općega dobra i legalnih i legitimnih hrvatskih nacionalnih ciljeva i interesa. Hrvatstvom i katolištvom vole se kititi i pojedinci i skupine koji žele na taj način obmanuti naivne ljude da im iskazuju veće povjerenje nego li ga objektivno zaslužuju, odnosno da se tim obmanjivanjem domognu Ispunjenja svojih sebičnih interesa. Tim obrascem vole se služiti i neke političke stranke u Hrvatskoj, no već prevareni ljudi sve teže pristaju na nove obmane i nove prijevare. Hrvatstvom i katolištvom često se manipulira kad se dogodi nešto loše, kad pripadnici hrvatskoga naroda ili pripadnici Katoličke Crkve učine nešto loše, te se to loše upotrebljava za ocrnjivanje i hrvatstva i katolištva. Manipulacija je uz ostalo s jedne strane u tome što manlpulatorl ne dopuštaju da Hrvati ili katolici smiju pogriješiti, biti slabi ili podleći zlu, a s druge strane u tome što se slabosti ili zla djela, koja učine Hrvati ili katolici, izdižu do neba da bi se zatlrala svaka svijest o vrjednoti hrvatstva ili katolištva. Usprkos svim pokušajima manipulacija i usprkos svim manipulacijama, i hrvatstvo i katolištvo u današnjoj Hrvatskoj ostaju vrjednote koje bi, kad bi bile življene u što savršenijem autentičnom obliku, sigurno donijele boljitak svim ljudima u Hrvatskoj, otvorenost za suradnju sa svim ljudima, i korektan odnos prema svim drugim narodima i državama. Ivan Miklenić Glas Koncila