Vijesti Najčitanije
Ivan Miklenić: Mogu li vjernici i dalje biti pripadnici političkih stranaka koje dovode u pitanje zdrav razum?
Razvoj događanja oko Građanske inicijative »U ime obitelji« i legalne i legitimne akcije prikupljanja potpisa za pokretanje referenduma sve više razotkriva pravo lice pluralnoga društva u Hrvatskoj te postoje sve očevidnije zašto se tolike energije troše da bi se javnosti sustavno nudio fiktivni privid umjesto krute stvarnosti. Kad Građanska inicijativa »U ime obitelji« i akcija prikupljanja potpisa više ničim drugim ne bi urodile, već sada postigle su iznimno puno što su razotkrile neočekivane razmjere totalitarizma kod mnogih koji se vole kititi tolerantnošću, demokratičnošću i naprednošću.
Ni jedan pokušaj prikupljanja potpisa za raspisivanje referenduma na njegovu samom početku mediji i političari nisu tako bojkotirali kao aktualni. Ništa im očito ne znači što su u samu građansku inicijativu okupljeni uz vjernike, pripadnike različitih vjerskih zajednica, i građani koji se ne smatraju vjernicima te što ta inicijativa vjerojatno bolje od ikoje slične inicijative odražava postojeću pluralnost u hrvatskom društvu i reprezentant je gotovo svih sastavnica hrvatskoga društva. Budući da se na nacionalnoj razini još uvijek u Hrvatskoj nije dogodio referendum organiziran na inicijativu iz baze, novi pokušaj već bi samo zbog toga morao biti medijski atraktivan. Tim više što je sasvim jasno da političari u Hrvatskoj ne vole direktnu demokraciju već žele što je moguće veću vlast odlučivanja zadržati za sebe, što pokazuju iznimno zahtjevni uvjeti koji moraju biti ispunjeni da bi raspisivanje referenduma uopće došlo na njihovo razmatranje. U takvim okolnostima u svim zemljama koje teže standardnoj i stabilnoj demokraciji i glavna struja javnoga mnijenja i većina medija bila bi na strani građanske inicijative. Činjenica da nije tako u Hrvatskoj, otkriva da ni glavna struja javnoga mnijenja ni mediji zapravo ne žele da Hrvatska postane zemlja u kojoj se stvarno teži standardnoj i stabilnoj demokraciji.
Kad je bilo objavljeno da je prikupljanje potpisa počelo vrlo uspješno i da je u prva dva dana prikupljeno čak 130 tisuća, a u četiri dana čak 215 tisuća potpisa, glavna struja javnoga mnijenja i mediji mijenjaju svoj odnos prema inicijativi. Prenose stavove protivnika te akcije, dovode u pitanje ustavnu dopuštenost referendumskog pitanja i progovaraju o tobožnjoj diskriminaciji i ugrožavanju ljudskih prava, neistinito tvrde da je to inicijativa Katoličke Crkve... Istodobno volonteri Građanske inicijative »U ime obitelji« na više su mjesta doživjeli napade, vrijeđanja, trganja plakata, a na Cvjetnom trgu u Zagrebu bačen je čak zapaljiv materijal pod stol na potpisnom mjestu te je lakše ozlijeđena jedna volonterka. Na više mjesta izjašnjavanja građana napadači potrgali su ispunjene potpisne knjige, a na nekim društvenim mrežama govorom mržnje događa se sustavno vrijeđanje podupiratelja građanske inicijative i volontera. Članovi Platforme 112 optužili su da je Građanska inicijativu »U ime obitelji« politička a ne građanska te su je povezivali s političkom strankom »Hrast«, a činjenica je da su se predstavnici te inicijative obratili svim političkim strankama i od nekih dobili potporu, od nekih odbijanje, a od nekih potpunu ignoranciju. Nije se slučajno oglasio i Hrvatski helsinški odbor doslovno napisavši: »Podižemo danas svoj glas protiv pravog pogroma koji se odigrava na javnim površinama u RH prema aktivistima i volonterima građanske inicijative 'U ime obitelji'.«
Premda je svakoj imalo informiranijoj osobi više nego jasno da je inicijativa za ustavnu zaštitu pojma »brak« kao zajednice jedne žene i jednoga muškarca samo potvrda neupitne ljudske, civilizacijske i vjerske svetinje koja ima apsolutnu potvrdu u zdravome razumu, premda je sasvim očito da ne može postojati pravo na brak kao elementarno ljudsko pravo i premda povijesno postojanje institucije braka nikada nije ugrozilo druge oblike života ljudi, sam pokušaj zaštite braka kao specifične institucije očito neke toliko iritira da postaju agresivni. Verbalni i tvorni napadi na volontere te inicijative nisu privukli pozornost političara, javnoga mnijenja i medija, premda su po svim demokratskim kriterijima morali, a to otkriva vrlo ružnu sliku pojedinaca i skupina u hrvatskome društvu. Građanska inicijativa »U ime obitelji« uspjela je u središte pozornosti hrvatske javnosti dovesti potrebu opredjeljivanja za univerzalnu vrednotu, za stvarnost koja je apsolutno u skladu s naravi čovjeka i za stvarnost koja je potpuno u skladu sa zdravim razumom, te je izazvala dobrodošlo preispitivanje mnogih ljudi u hrvatskom društvu. Pritom nije nimalo sporno što neki ljudi misle drugačije, što na život, čovjeka i zajednički život ljudi gledaju svojim očima, ali je tragično što su iskazali netolerantnost, mržnju i agresivnost. Iznimno je zabrinjavajuće što su pojedinci i skupine, koji imaju neosporivo pravo na izbor svoje ideologije, a koji se predstavljaju u javnosti kao napredni, kao oni koji već anticipiraju budućnost, zapravo pokazali svoje ružno totalitarno lice. Je li to navještaj budućnosti u kojoj će se događati sustavno silovanje stvarnosti: ili će biti po mjeri samo nekih ideologiziranih pojedinaca i skupina, ili će biti izvrgnuta totalitarnoj represiji, jer stvarnost s obzirom na univerzalne vrednote kakva jest sve je više zatirana, a kakva bi ideološki trebala biti sve se više želi nametati čak i zakonima? Došao je čas da vjernici moraju prepoznati što se to događa i preispitati se mogu li i dalje biti pripadnici političkih stranaka koje su spremne dovesti u pitanje univerzalne vrednote i zdrav razum.
Izvornu vijest možete pogledati OVDJE
