Ivica Šola: Desnica (HDZ) je izdala naciju, a ljevica (SDP) radništvo!

Sablast kruži Europom – sablast populizma! Za tradicionalne stranke ljevice i desnice u Europi porast populizma je babaroga kojom svaki dan “mainstream” stranke ljevice i desnice u EU-u plaše narod. Tako stalno grakće Junkcker, tako stalno bruji Merkel, tako drvi demagog Macron koji bi s Merkel krojio EU po njihovoj mjeri, a ostalima kako bude, piše Ivica Šola u Slobodnoj Dalmaciji. Tako trubi, na kraju krajeva i naš Plenković, koji je sve više bezlična figura koja ovdje ponavlja i provodi bruxelleska opća mjesta, poput čovjeka koji nema vlastitu pamet da uvidi da je ideja Europske unije, baš krivicom “nepopulista”, poput ovih spomenutih, pred propašću. Razlog je jednostavan: tradicionalna desnica je izdala (suverenu) naciju, a tradicionalna ljevica (narod) radništvo, i jedni i drugi pobjegli su u bezlični centar udaljivši se od običnog čovjeka i njegovih problema. Tzv. populizam je nužan, ako ga shvatimo kao osluškivanja bila naroda i artikuliranje istoga, a ne populizam u smislu demagoškog laprdanja protiv establišmenta i Bruxellesa, već vraćanje vlasti narodu, a ne opskurnim bruxelleskim globalističkim lobijima daleko od stvarnog života koji, u pauzama između dvije trla baba lan sjednice, štipaju za guzicu mlade asistentice i u zamjenu za napredovanje nude seks sa uspaljenim, vremešnim bruxelleskim birokratima. Bljak! Dakako, usput ti isti izglasaju tzv. Istanbulsku konvenciju protiv nasilja prema ženama!? I onda ti zlostavljači žena u Bruxellesu, licemjeri i bonvivani bez ikakve odgovornosti, visokih plaća, nutkaju Hrvate da je ratificiraju uz podvalu zvanu rodna teorija, fluidna sintagma za orwellovsku uporabu. Kako već napisah: “Što uopće znači reći za nekoga da je populist? Najveći populist u povijesti hrvatske politike bio je Stjepan Radić. Već 1902. godine piše djelce “Najjača stranka u Hrvatskoj” u kojem udara temelje za svoje populističko djelovanje. U kojem smislu? Premda populizam ima danas isključivo negativnu konotaciju, no ako populizam shvatimo kao osluškivanje bila naroda i njegovu artikulaciju, onda politika bez populizma jest autoreferencijalni ples raznih oligarhija, daleko od naroda i njegovih problema, želja i stremljenja. Tako i Radić već zarana “populistički” uočava da u Hrvatskoj postoji “peti stalež”, seljaštvo, koji je daleko najbrojnija društvena skupina, a potpuno je isključen iz političkog života i odlučivanja, da nema osobu ili stranku koja bi artikulirala njegove probleme, zastupala ih. Radićeva je krilatica bila, među inim, vratiti politiku narodu. Čista populistička politika. U tom smislu Hrvatskoj ne treba ni Plenković kojemu je najveće dostignuće da je sposoban deset minuta suvislo govoriti ni o čemu, a još manje pajser političar Krešo Beljak, karikatura radićevštine. Kada kažem da je i u EU-u i u RH desnica izdala naciju, a ljevica radništvo, a jedni i drugi narod i njegovu suverenost, mislim na sljedeće. Propast ljevice, od Francuske do Austrije i Njemačke, posljedica je jedne bizarne i, druge, podmukle prijevare naroda. Naime, ljevica, kako je davno upozorio Espozito, politiku je zamijenila biopolitikom, a brigu za radnička prava zamijenila brigom za homoseksualna prava, crvenu zastavu zamijenili su onom duginih boja. U Austriji, gdje su Zeleni doživjeli fijasko, najveća im je briga bila zaustaviti uvoz vibratora iz Kine jer su loše kvalitete!? To je “ozbiljna” ljevica, koja je u kratko vrijeme prošla put od Marxa do šupka. Druga podvala je, kako je i Milanović rekao za SDP, “mi smo liberalna stranka”, to znači na strani kapitala, a ne rada, a najveći frend mu nije bio Alija Sirotanović, već Emil Tedeschi. Ako tome dodamo da je socijalist Dominique Strauss Kahn bio na čelu MMF-a, globalnoga gulikože sirotinje, hvala na takvoj ljevici. Desnica je pak izdala naciju jer svaki suverenistički glas, od Trumpa u SAD-u, do Kurza u Austriji, proglašavaju opasnim, ksenofobnim, homofobnim, populističkim…, pretvarajući se u anacionalne adlatuse globalnog kapitala i globalističkog kulturološkog sravnjivanja na štetu bogatstva različitosti. No, nakon pobjede Kurza, takvoj desnici koja se uopće ne razlikuje od spomenute ljevice pa lako koaliraju, treba reći samo jedno: “Fala Kurzu!” Nije EU-u problem populizam, već “mainstream” ljevica i desnica koje su pobjegle u “centar”, koje nemaju odgovore na tri goruća problema koji rastaču EU i običnog čovjeka, narode i nacije: 1. Masovne imigracije koje jednaku iskorjenjuju i došljake i domaće; 2. Monetarno i političko izvlaštenje država (više Europe, više globalizacije, manje suvereniteta!) od strane Bruxellesa; 3. Destabilizirajući učinci globalizacije na prosječnog radnika i države. Da, oni nemaju odgovor, pa se čude, daleko od stvarnog života ljudi, “populistima” kao pura dreku. Populisti barem pokušavaju, krivo ili pravo, nebitno. Bitna je samo činjenica da su ljevica koja se odrekla radništva, naroda, i desnica koja se odrekla nacije (države), dokinule politiku, ubile joj svaki smisao. Čitaj, ubili su Europu. Hrvati, oprez!, zaključuje Ivica Šola u Slobodnoj Dalmaciji.