Moje duboko uvjerenje je da mi u Europi nemamo ni zajednički jezik, ni zajedničke vrijednosti, ni zajedničke interese: jednom riječju, uvjeren sam da Europa ne postoji i da nikada neće stvoriti nekakav europski narod pa samim tim ni demokraciju (vidi etimologiju termina demokracija), jednostavno zato što ne želi konstituirati narod.
Ukratko, Europa je glupa ideja koja se postupno pretvorila u ružan san iz kojeg ćemo se uskoro probuditi. Te riječi izgovorio je za portal Infowars francuski pisac svjetskog glasa Michel Houellebecq, zgrožen nad gušenjem slobode govora u europskim medijima.
Povod je bio, između ostaloga, izbacivanje s televizije francuskog novinara i pisca, autora knjige “Suicid Francuske”, Erica Zammoura, koji detektira da se isti suicid događa zbog globalizma (neoliberalizma), nekontrolirane invazije islama, koja u Francuskoj traje desetljećima, i na što su reakcije “žutih prsluka” tek vrh ledene sante, te šlag na torti što se tiče slobode govora, a to je diktatura političke korektnosti.
Houellebecq, genijalac, kojem je k tomu otežavajuća okolnost što je pušač, bijelac, heteroseksualac i još k tomu ima automobil na dizel, i još k tomu, da ga zabetoniram, ima afirmativan stav prema kršćanstvu, bolje reći, kršćanskoj kulturi, nije nikakav provokator po profesiji, on je i svojom umjetnošću i svojim javnim nastupima postao glas Europljana kojima je pun kufer pretvaranja kontinenta u Euroarabiju, a javnog prostora, od medija do sveučilišta, u koncentracijske logore misaone i jezične praznine kada je u pitanju realitet.
Javna smrt
Osvrnuti se kritički na islam, na LGBT agendu ili na tzv. migracije, koje Houellebecq smatra invazijom, znači akademsku i javnu smrt. Tako je na sudu zbog izgovorene riječi završio i profesor Georges Bensuassan.
To je povjesničar svjetskog glasa koji se cijeli svoj vijek bavi izvorima i genezom antisemitizma te koji je za francuski radio, na pitanje zašto muslimani masovno pale sinagoge po Francuskoj a Židovi bježe iz Francuske kao nekada iz Njemačke, rekao kako “muslimani mržnju prema Židovima upijaju s majčinim mlijekom”.
Tužila ga neka udruga, “Kolektiv protiv islamofobije”, a u obranu mu nisu stali francuski zastrašeni intelektualci, nego muslimani, konkretno, na programu France 3 alžirski sociolog, musliman, Smain Lacher, rekavši: “Antisemitizam arapskih useljenika pohranjen je u njihovim domovima i njihovu svakodnevnom govoru.
Kada roditelji žele uvrijediti vlastitu djecu, onda im kažu da su Židovi. Sve arapske obitelji to znaju.” Lacheru se pridužio i drugi musliman, Boualem Sansal, musliman, sunit, rekavši da je iste riječi o antismeitizmu među svojim suvjernicima više puta izgovorio u Alžiru, ali da nikome ne pada na pamet zbog toga ga osuditi, za razliku od “slobodarske” Europe i Francuske. Luda kuća… Znanstveno istraživanje i akademske slobode u cijeloj su EU u katastrofalnom stanju.
Svete krave
Prošlog je mjeseca izbačen sa Sveučilišta u Toulusu profesor Phillipe Soual, stručnjak za Hegela, kojeg je udruga LGBT studenata tužila da je bio blizak pokretu Manif pour tous, koji je izveo milijune ljudi na ulice Pariza kako bi zagovarali brak kao zajednicu muškaraca i žene.
U Švedskoj je profesor Germund Hesslow, neurofiziolog, pod sveučilišnom istragom jer je ustvrdio da “postoje biološke razlike između muškarca i žene”.
Uistinu, opasna tvrdnja. Na Cambridgeu Noah Carl, nakon što je istraživao psihološke, sociološke i političke aspekte stava prema imigrantima te uzroke Brexita, osuđen je za rasizam, a peticiju protiv njega potpisalo je 300 (tristo) njegovih kolega iz cijelog svijeta, koji traže njegovo izbacivanje.
Moj kolega, profesor moralne teologije na Oxfordu Nigel Biggar govorio je na temelju istraživanja (i) o pozitivnim aspektima britanskog kolonijalizma, što je opće mjesto, od Indije do Zimbabvea (Rodezije), no kolege, na čelu s matematičarom Clementom Mouhotom, digli su pobunu protiv njega i optužili ga da “legitimira rasističke stereotipe”.
Zbog kratkoće prostora ne mogu nabrajati sve stotine i stotine slučajeva na Zapadu, od medija do akademske zajednice, gdje se guše akademske i medijske slobode ozbiljnih znanstvenika, javnih intelektualaca i novinara kada se dotaknu tema islama, migracija, LGBT ideologije i sličnih svetih krava političke korektnosti.
Houellebecq ima pravo, referirajući se na Le Bonovu “psihologiju gomile”: Sloboda je u Europi postala sposobnost izbora vlastitog ropstva. Ružan san…
