Vijesti Najčitanije
IZDVOJENO MIŠLJENJE Brazilski sudac Antonio Trindade: ‘Hrvatska nije žrtva rata, već pokolja!’
BRAZILSKI sudac Antonio Augusto Cancadi Trindade, koji je uz hrvatskog suca Budislava Vukasa prilikom izricanja presude Međunarodnog suda pravde u utorak u Den Haagu glasovao protiv odbacivanja hrvatske tužbe protiv Srbije za genocid, u izdvojenom mišljenju naveo je da se u Hrvatskoj, sudeći po razmjerima sustavnog razaranja, zapravo nije radilo o ratu, već o izloženosti žestokom napadu.
“Dokazi predočeni na sudu, koji se tiču prije spomenutog raširenog i sustavnog obrasca uništenja, pokazuju da se u oružanim sukobima u Hrvatskoj nije u stvari radilo o ratu već prije o pokolju”, ističe sudac Trindade u svom izdvojenom mišljenju.
Brazilski sudac podsjeća na rašireni i sustavni obrazac uništenja, “dobro utvrđen na izlaganjima pred Sudom”, koji obuhvaća neselektivne napade na civilno stanovništvo s velikim brojem ubojstava, mučenja i premlaćivanja, sustavno protjerivanja iz domova i masovni egzodus, te silovanja i ostale oblike seksualnog nasilja. Također ukazuje i na postojanje sustavnog obrasca glede nestalih osoba.
“Prisilni nestanak ljudi predstavlja trajno kršenje ljudskih prava i međunarodnog humanitarnog prava s destruktivnim učincima i svjedoči proširenju pojma žrtava, jer se ne tiče samo nestalih već i njihovih bližnjih koji ne znaju gdje su završili”, smatra Trindade.
Krivnja se ne može prebaciti na državu koja je prestala postojati
“Gore spomenuta teška kršenja ljudskih prava i međunarodnog humanitarnog prava predstavljaju kršenja ‘jus cogens’ i podrazumijeva odgovornost države te poziv na odštetu žrtvama”, dodaje brazilski sudac.
Govoreći o kršenjima ljudskih prava velikih razmjera u Hrvatskoj, Trindade se u izdvojenom mišljenju poziva na izvješća bivšeg UN-ovog Povjerenstva za ljudska prava (1992-1993) i izvješća Povjerenstva stručnjaka Vijeća sigurnosti UN-a (1993-1994
Što se tiče nadležnosti suda za događaje u Hrvatskoj počinjene prije 27. travnja 1992., Trindade smatra da se krivnja ne može prebacivati na “državu koja je prestala postajati”.
“Postoji nastavak politike i prakse u razdoblju počinjenja djela od 1991. nadalje”, tvrdi Trindade i pojašnjava da “u zaštiti ljudi koju nudi Ženevska konvencija i situaciji raspada države u vremenu nasilja, ne može biti prekida, i to onda kada je ta zaštita najpotrebnija”.
Trindade je također izrazio žaljenje, posebice iz perspektive žrtava, zbog “odugovlačenja procesa bez presedana”, podsjećajući da je hrvatska tužba podignuta prije 16 godina.
“Paradoksalno, što su teža kršenja ljudskih prava čini se da je dugotrajnije i teže postići pravdu”, zaključuje Trindade.
