Izgraditi spomenik na mostu gdje je Bihać deblokiran

Toplinski val nazvan Lucifer već danima lebdi iznad BiH. Političarima kao da nije dovoljno što je stigao “kralj pakla”. Svojom retorikom, gore od Lucifera, izazivaju požare. Na mnogim mjestima planuli su oni najopasniji – međunacionalni. Nitko ih ne gasi. Piromane njihovi sunarodnjaci doživljavaju herojima. Na takvim požarištima ovih dana teško je biti Hrvat u BiH. Srbi zbog Oluje žestoko optužuju RH. Bošnjaci, umjesto da je slave, krenuli su u još žešću ofenzivu protiv Hrvata. S obje strane granice. Gotovo su im proglasili rat. Baš na dan Oluje krenuli su s kampanjom protiv Pelješkog mosta. Hrvati i Bošnjaci bi, umjesto rušenja mostova, konačno trebali početi graditi ih. Primjerice, zašto ne bi na mostu u Tržačkoj Rašteli izgradili spomen-sobu, spomen-park, muzej ili utemeljili institut za mir. Jer tu su se na mostu iznad rijeke Korane 6. kolovoza 1995. susreli general Marijan Mareković i Miroslav Tuđman sa zapovjednicima Armije BiH i HVO-a Atifom Dudakovićem i Ivanom Pršom. Simboličnim rukovanjem označili su deblokadu Bihaća, Bosanske Krupe, Cazina, Bužima, Velike Kladuše. Taj most simbolizira snagu savezništva. Hrvatska je Olujom deblokirala Bihać, a Bihać je, braneći 260 kilometara ratne crte, vezao veliki broj srpskih vojnika. Koji su morali biti u tim rovovima, a ne raspoređeni po granici tzv. “SAO Krajine”.
Zar za Hrvate i Bošnjake ima boljega mjesta od mosta na Korani za nadahnuće u gradnji istinskog savezništva. Nažalost, ono se sada pretvara u suprotnost. Ako se ulogu Oluje relativizira u deblokadi Bihaća, što onda govoriti o drugim projektima. A ima ih na desetke i ni jedan nije iskren. Hrvati i Bošnjaci su na početku rata vezali zastave pa su nakon rata kao neprijatelji silom, Washingtonskim sporazumom, ugurani u savezništvo – Federaciju, potom u daytonsku BiH. Potpisali su na desetke drugih ugovora. Čini se, jedini koji je istinski proveden je Splitski sporazum. On je omogućio hrvatskim snagama ulazak na bh. teritorij i tako stvorio preduvjet za Oluju, odnosno oslobađanje Hrvatske i deblokadu unsko-sanskog područja. Najbolji je to pokazatelj snage savezništva.
Sadašnji bošnjačko-hrvatski odnosi moraju na reviziju. Ovako više ne ide. Laži, podmetanja i prijevare smjenjuju se kao na traci. Međunacionalno nepovjerenje sve je veće unutar BiH, a slučaj Pelješkog mosta svjedoči kako se vatra lako širi i na Hrvatsku. U njoj ne nestaju samo postojeći već se ugrožavaju i oni još neizgrađeni mostovi. Na potezu su, prije svih, vodstva bošnjačkih i hrvatskih stranaka. One nose teret, ali i odgovornost za sadašnjost i budućnost svojih naroda. Koji im na izborima daju najveće povjerenje. To treba opravdati na teškim ispitima, a revizija hrvatsko-bošnjačkih odnosa težak je, možda i najteži ispit za stranke, a prije svih, dvije stožerne. Veliku ulogu u toj zadaći mogu imati Islamska zajednica i Katolička crkva. One svojim utjecajem, i na zemlji i na nebu, mogu protjerati Lucifera koji je već odavno zagospodario bh. paklom.