Vijesti Najčitanije
Izložba "Na krilatim kotačima do Opatijske rivijere"
Zbog velikog interesa produljena je izložba "Na krilatim kotačima do Opatijske rivijere", u Vili Angiolini Hrvatskog muzeja turizma iz Opatije, sve do kraja listopada 2019. godine.
Više od izložbi -
Zadnja dionica pruge od Beča do Rijeke, Sv. Petar (Pivka) – Rijeka s postajom u Matuljima (Opatija), dovršena je 1873. godine. Dužina trase bila je 55 kilometara te se s prugom za Trst spajala u Sv. Petru na Krasu (danas Pivka), u Sloveniji. Monarhija je 1869. godine razriješila Društvo južnih željeznica koncesijskih obveza i osigurala sredstava za izgradnju željeznice. Društvo južnih željeznica dovršilo je već započetu izgradnju i svečano pustilo u promet prugu 25. lipnja 1873. Iste godine, nekoliko mjeseci kasnije (23. listopada 1873.) puštena je u promet i druga željeznička pruga koja je Rijeku povezala s Karlovcem odnosno Zagrebom i Budimpeštom. Tako je i Opatija te godine dobila željezničku vezu s Bečom, Budimpeštom, Zagrebom, Trstom, Ljubljanom i ostalim gradovima na trasi pruge. Za Rijeku su ove prometnice bile preduvjet snažnog lučkog prometa i gospodarskog rasta, a Opatiji su omogućile turistički razvoj. Društvo južnih željeznica sudjelovalo je u ovom grandioznom projektu i izgradilo kolijevku hrvatskog priobalnog turizma – Opatiju (hotel Kvarner, 1884. godine).
Veza od željezničke postaje Opatija – Matulji do Opatije (oko 5 km) prvih se desetljeća odvijala kočijama. Oko 1900. godine promišljalo se o izgradnji male električne željeznice od Matulji, preko Voloskog, do Opatije i Lovrana. Sredstva su osigurana preko Bečke kreditne banke a graditelj je bio Jakob Ludwig Muntz. Koncesija za 12 km tramvajske pruge izdana je 12. studenoga 1906. a promet je započeo 9. veljače 1908. Tramvajem je upravljalo dioničko društvo Električni tramvaj Matulji – Opatija – Lovran. Polazna stanica trase nalazila se u Matuljima na 212 metara nadmorske visine a zatim se pruga spuštala prema obali prateći pretežito glavnu (erarsku) cestu sve do okretišta u Lovranu. Prtljaga se vozila posebnim vagonima a tijekom ljeta koristili su se otvoreni vagoni. Mala električna željeznica – opatijski tramvaj imala je napon od 750 V, najveći u Austro-Ugarskoj, a vožnja do Lovrana, sa zaustavljanjem na 30 postaja u cijeloj dužini, trajala je oko sat vremena.
Godine 1933. uveden je autobusni promet, tramvajska pruga je demontirana a dio vagona prodan je Gradskom magistratu u Ljubljani gdje su prometovali do sredine 20. stoljeća.
