Ja sam Boris Gretić, dragovoljac Domovinskog rata i evo zašto prosvjedujem već 118 dana

Boris Gretić, dragovoljac Domovinskog rata, prosvjeduje već 118 dana ispred Ministarstva branitelja. Pojasnio je kako prosvjed u Savskoj ukazuje na sustavna omaložavanja koje se godinama provodi prema stradalnicima Domovinskog rata, njihovih obitelji, a sada u novije vrijeme i prema svim braniteljima, te prema instituciji Domovinskog rata koji se želi preimenovati u “ratna zbivanja na ovim prostorima” i na taj način omalovažiti samu bit – obrambeni rat. Trebamo kvalitetan zakon kojim bi se obuhvatile sve skupine i takav zakon staviti u Ustav da ga se ne mijenja kada kome padne na pamet Pri svakoj izmjeni vlasti netko se nađe da nešto mijenja u Zakonu o Hrvatskim braniteljima i da se nije krenulo u prosvjede u doglednoj budućnosti bi se taj zakon vjerojatno i ukinuo. Trebamo kvalitetan zakon kojim bi se obuhvatile sve skupine i takav zakon staviti u Ustav da ga se ne mijenja kada kome padne na pamet, jer Domovinski rat i sve što je on sa sobom donio je nepobitan dio naše povijesti i zaslužuje svoje stalno i nepromjenljivo mjesto, baš kao i nacionalne manjine koje su se izborile za svoje mjesto u Ustavu jer su sastavni dio Lijepe naše kroz povijest. Tamo sam i radi toga što djeca branitelja završavaju visoke škole i moraju ići u druge zemlje Europe (iako se u medijima često moglo čuti od naših cijenjenih političara da ta djeca imaju prioritet dok konkretni podaci s terena govore drugačije), dok posao dobiju djeca ljudi koji su pobjegli od svoje dužnosti, a to je braniti domovinu i već su se dobro pobrinuli za lagodnu budućnost svoje djece. Smeta me i u zadnje vrijeme izjednačavanje žrtve i agresora što je presedan u svjetskoj povijesti. Žrtva je žrtva, ali agresor je svojevoljno odlučio preuzeti rizik da postane žrtva u našoj samoobrani. Mi smo samo branili svoj prag i ništa više nismo željeli do mira u našem dvorištu. Mi smo postali žrtve ne svojom voljom. U Domovinski rat sam otišao odmah čim je počela balvan revolucija Sudjelovao sam na Pokupskom – Banijskom ratištu te u blokadama vojarni grada Zagreba. Dolazim iz Zagreba. Imam obitelj i troje djece i cijela obitelj podržava prosvjede jer znaju za što se borimo i da za to imamo pravo se izboriti. Ne ometamo nikog, ne služimo se ničim protuzakonitim, to bi nam bilo ispod časti, demokratskim sredstvima borimo se za ono za što mislimo da imamo pravo. Bez zauzimanja za svoje stavove nema pronalaska rješenja problema. Čitav se život borimo iz uvjerenja, pa je ovo samo još jedna važna borba u našem životu. U Domovinski rat sam otišao odmah čim je počela balvan revolucija. Dao sam se na raspolaganje dragovoljačkim oružanim odredima, pa policiji i na kraju Hrvatskoj vojsci. Prvo što me je ponukalo na to je bila dužnost prema domovini, prema djeci i obitelji i onima koji su bili nemoćni za ići u rat obraniti naše domove. Stradao sam u jesen 1991. u jednom minobacačkom napadu gdje mi je teško povrijeđena kralježnica, te su mi donji ekstremiteti djelomično oduzeti (parapareza donjih ekstremiteta) te sam 80% HRVI, IV. skupine sa problemima nekontroliranog mokrenja, stolice pa stoga koristim uloške i pelene, spazmima, bolovima te problemi sa sluhom. No, kada vidim svoje prijatelje 100% HRVI kojima je neusporedivo teže, onda to i nije ništa prema njima. Tijekom rehabilitacije neko vrijeme sam bio potpuno nemoćan i ovisan o tuđoj pomoći i to vrijeme nećemo nikada zaboraviti, ni moja obitelj ni ja, i zato sam 100% uz moje prijatelje i suborce. Kako smo nekad jedan drugome čuvali leđa, životom ovisili jedan o drugom, tako i sada pokušavamo izboriti jednaku pravdu za sve Kako smo nekad jedan drugome čuvali leđa, životom ovisili jedan o drugom, tako i sada pokušavamo izboriti jednaku pravdu za sve, i za one koji su s nama i za one koji su protiv nas jer su možda zaslijepljeni trenutačnim malim ponuđenim privatnim rješenjima koja se dugoročno mogu pokazati kao loša i nepotpuna rješenja. Svi koji su se borili i stradali za Hrvatsku, Lijepa naša bi se trebala prema njima odnositi kao majka, a ne kao zla maćeha.