Jad i bijeda Putinovog režima: mobiliziraju starce, bolesne, sirotinju i za rat nespremne ljude koji će biti topovsko meso

 Najveća i kad su u pitanju prirodni resursi najbogatija zemlja na svijetu koja ima oko 150 milijuna stanovnika, (navodno) najjača nuklearna sila, s vojskom koja je prema svim analizama (donedavno) smatrana drugom vojnom snagom na svijetu, nakon podmukle i krvave agresije na susjednu Ukrajinu, otkrila je svu bijedu svoje političke elite, režima, ali i vojske.

 Nakon neuspjelog blitzkriega i evidentnih poraza što ih u zadnjih mjesec dana doživljava na bojišnici u Ukrajini, Putin i njegova kamarila su umjesto pregovora i mirovnog rješenja odabrali eskalaciju rata. Na sreću, to još uvijek nije totalni rat - kakav najavljuju - jer vjerojatno su i u Kremlju svjesni kako za takvo što nemaju snage niti uvjeta. Upravo to dokazuje ovih dana stanje u Ruskoj Federaciji, gdje je prije nekoliko dana započela "djelomična mobilizacija" vojnih obveznika - nažalost, uglavnom sirotinje iz ruralnih područja Sibira, Gruzije, Dagestana, te okupiranih krajeva, ponajprije krimskih Tatara, pri čemu nema nikakve selekcije vezano za godine i obučenost budućih "ratnika", pa se na frontu šalju i starci, bolesni ljudi, mahom oni koji će služiti kao topovsko meso i samo formalno popunjavati postrojbe koje su preživjele najveće gubitke u ljudstvu.

 

Smrknuti i zbunjeni pogledi i znatiželjno promatranje oružja onih koji odlaze na bojište silom natjerani - kao topovsko meso

 Da je proglašena opća mobilizacija, Ruska Federacija bi prema svim pokazateljima u skoro vrijeme (pogotovu u gradskim, urbanima sredinama) imala masovne pobune, pa moguće i građanski rat, jer i ovako je stanje u mnogim regijama krajnje napeto. Učestale su diverzije na vojnim i gospodarskim objektima, tvornicama, skladištima, napadaju se lokalni centri za mobilizaciju, stotine tisuća mahom mlađih ljudi bježi iz Rusije. Jedan broj Rusa se odlučio na aktivni otpor mobilizaciji, drugi se nastoje dokopati susjednih zemalja za koje im ne trebaju vize, a vlast nema petlje zatvoriti granice, nego tomu nastoji doskočiti tako što premješta centre za mobilizaciju bliže graničnim područjima gdje se i posredstvom satelitskih snimki jasno vidi kako se u kilometarskim kolonama čeka na bijeg od rata. Za pretpostaviti je da će ovi procesi postati još izraženiji nakon što ruski parlament ozakoni protupravno pripajanje okupiranih područja poslije tragikomičnog "referenduma" provedenog na u najvećoj mjeri etnički očišćenim područjima, gdje su Ukrajinci i oni neskloni Putinu pod prijetnjom oružja izlazili na tobožnje "izjašnjavanje" čiji se rezultat unaprijed znao. I nije samo iznuđena potreba proglašenja "pobjede" u ovoj fazi rata jedini razlog žurbe vezano za aneksiju dobrim dijelom devastiranih i opustošenih oblasti Donjecka, Luhanska, Zaporižja i Hersona, nego i to što Putin tako dobiva bazen iz kojeg može mobilizirati desetke tisuća onih koje će slati kao topovsko meso u rat, jer nakon što to postane "dijelom Ruske Federacije" i mobilizacija za "obranu" će postati "legalna" i "zakonita". U naročito tragičnom položaju su Ukrajinci koji žive u tim krajevima, jer oni će prvi biti gurnuti u pogibelj.

 Da se Kremlj nema namjeru urazumiti i da će patuljasti zločinac i njegova klika nastaviti istim putem po svaku cijenu, dokazuju provokacije kojima se nastoji izazvati Zapad - ne bi li NATO, SAD ili koja zapadna zemlja reagirali na to i pružili povod za eskalaciju ratnog sukoba. Upravo je u tom kontekstu posve jasno tko i zašto je izvršio diverziju na Sjevernom toku plinovoda. I taj će se tajni, podzemni rat agresora koji je okrvavio ruke do ramena u Ukrajini zacijelo nastaviti. Zločinac Vladimir Vladimirovič Putin i njegovi slugani neće prezati ni od čega, to je sasvim izvjesno, jer oni mogu ostati na svojim pozicijama samo dok rat traje.

 Poslije sedmomjesečnog surovog, neljudskog, barbarskog, divljačkog, genocidnog rata protiv ukrajinskog naroda, nakon što su napadnutoj zemlji nanijeli nemjerljivu štetu masovnim ubijanjem njezinih građana, uništavanjem gradova i sela i infrastrukture, poslije progona preko 8 milijuna Ukrajinaca iz domova i stotina tisuća deportiranih žena i djece koji su završili kao roblje u Rusiji ili Bjelorusiji, agresivna kremaljska vrhuška nastavlja kršiti sve civilizacijske norme, uz stalne prijetnje i onim najgorim scenarijem: nuklearnim ratom.

 Hoće li konačno većina Rusa shvatiti da je to put u kolektivno samoubojstvo, u kataklizmu nakon koje neće više biti povratka - jer, ne zaboravimo kako se ovih dana čak i oni s čijom se potporom ili barem neutralnošću računalo u Kremlju (Kina i Indija), distanciraju od rata, traže mir i odbijaju priznati kako su okupirane ukrajinske regije dijelom Ruske Federacije, odnosno, izražavaju nedvojben stav poštivanja teritorijalnog integriteta i suvereniteta Ukrajine - pitanje je na koje zasad odgovora nema. Krimski Tatari, Dagestanci, Gruzijci, pa čak i Čečeni čini se, ni najmanje nisu raspoloženi dati svoje živote za bolesne ciljeve kremaljskih vlastodržaca i za očekivati je da će otpor ratu biti sve žešći. Kako sada stvari stoje, Putin može biti zaustavljen samo iznutra, masovnim otporom mobilizaciji koji režim neće moći staviti pod kontrolu.