Vijesti Najčitanije
JAKOV SEDLAR ODGOVORIO IZRAELSKOJ VELEPOSLANICI!
Vi kažete da " je veliki dio filma posvećen povijesti dolaska pro-nacističkog ustaškog režima na vlast u Hrvatskoj". U pravu ste, a ako želite znati razlog, onda su to laži kojima je hrvatska , ali i svjetska javnost, desetljećima , tijekom Titove totalitarne diktature, bila zasipana u tumačenju toga dijela povijesti, dio je odgovora Sedlara izraelskoj veleposlanici.
Nakon što je 4. travnja u kino Europi, premijerno prikazan dokumentarni film “Jasenovac – istina” Jakova Sedlara, čijem je predstavljanju prisustvovala i izraelska veleposlanica Zina Kalay Kleitman, ista je osudila dokumentarac.
Ovaj dokumentarac povijest prikazuje vrlo selektivno, pokušava revidirati mnoge povijesne činjenice i vrijeđa osjećaje ljudi koji su u Jasenovcu izgubili najmilije, istaknula je izraelska veleposlanica Zina Kalay Kleitman.
Izraelska veleposlanica dobila je i odgovor redatelja Jakova Sedlara kojeg prenosimo u cijelosti.
Poštovana gospođo Kalay Kleitman,
tijekom jučerašnjega dana na gotovo svim hrvatskim internetskim portalima pročitao sam Vašu izjavu o mome filmu “Jasenovac-istina” kojega ste, zajedno sa mnom i još 500 osoba gledali na zagrebačkoj premijeri. Kako se s nekoliko stvari koje ste iznijeli u Vašoj izjavi nikako ne mogu složiti, odlučio sam Vama i hrvatskoj javnosti reći sto mislim o onome što ste napisali.
Najprije, bilo mi je drago vidjeti Vas u publici, a još mi je draži bio veliki, iskreni aplauz koji ste dobili od nazočne publike. Budite sigurni da je taj pljesak, osim Vama osobno, bio upućen i državi koju predstavljate, a koju Hrvatska i Hrvati doživljavaju kao prijatelja, kao i svemu onome što je židovski narod (koji od prvog stoljeća živi u Hrvatskoj) ostavio tijekom povijesti nama Hrvatima u Lijepoj našoj, ali i civilizaciji uopće.
Točno ste napisali da je film “moje osobno viđenje toga dijela povijesti”. Pravo je i obveza svakoga redatelja da na takav, osobni, način, ali i na činjenicama, tretira bilo koju temu, jer je potpisuje kao pojedinac, imenom i prezimenom. Ne spadam među autore koji bi napravili nešto po bilo čijem nalogu.
Vi kažete da ” je veliki dio filma posvećen povijesti dolaska pro-nacističkog ustaškog režima na vlast u Hrvatskoj”. U pravu ste, a ako želite znati razlog, onda su to laži kojima je hrvatska , ali i svjetska javnost, desetljećima , tijekom Titove totalitarne diktature, bila zasipana u tumačenju toga dijela povijesti. Gledateljima je vrlo važno objasniti povijesni kontekst, misLim da se slažete s tim. Ja sam samo naveo bolne činjenice koje su u očaj i smrt otjerale masu Hrvata pod srpskim terorom koji je u Hrvatskoj trajao od 1918.
Kažete kako ste “iznenađeni politizacijom bolnih činjenica koje se tiču logora za istrebljenje Jasenovac”. Vrlo sam se jasno odredio prema svemu što je od strane ustaškog režima učinjeno tijekom četiri tragične ratne godine u Jasenovcu, jasno sam rekao tko su krivci, a tko žrtve, našao sam i autentične svjedoke koji o tome govore, pa nikako ne mogu razumjeti na što se odnosi “politizacija” koju navodite. Možda je ključ razumijevanja u dijelu izjave u kojemu kažete: ” Po mome mišljenju, film vrlo selektivno prikazuje povijest, pokušava revidirati mnoge povijesne činjenice i vrijeđa osjećaje ljudi koji su izgubili svoje najmilije u Jasenovcu”.
Poštovana veleposlanice, ovaj film ne želi revidirati povijest osim u onome dijelu koji se odnosi na ponavljanje laži koje su ponavljanjem, gotovo postale istina, jer su bile dio čak i školskih programa kao i jugoslavenske antihrvatske propagande koja, na žalost , još uvijek traje.
Čuli ste, na premijeri filma sam rekao kako su bitan razlog ovoga filma bile riječi Meir Amita, legendarnog šefa Mosada o kojemu sam radio film i s kojim sam bio prijatelj: ” Obveza novih generacija je da napišu povijest ponovno”! Mislio je, naravno, na mnoge lažno napisane tvrdnje koje su u cijelom svijetu, a posebno u totalitarnim sistemima poput jugoslavenskog, desetljećima bile ponavljane, a bile su lažne. Kada bih u filmu nijekao ustaške zločine počinjene u Jasenovcu, onda bi to bilo revidiranje na koje ste, vjerojatno , mislili. No, ako film , po prvi put govori i o žrtvama Titovoga komunistčkog režima od 1945-1951 na istom mjestu gdje je bio ustaški logor, onda to za mene ni u kom slučaju nije revidiranje povijesti. To je samo moja želja da doprinesem temeljitom istraživanju o punoj istini o tom logoru. O punoj istinu tijekom cijelog njegovog postojanja.
Vi ste po struci magistar ruskih studija, u Hrvatsku ste došli nedavno, drago mi je da dobro razumijete hrvatski jezik, međutim, nakon Vašega pisma , čini mi se da je najveći broj informacija o ovoj temi do Vas došao samo iz izvora poput onoga kojega desetljećima nudi amater-povijesničar Slavko Goldstein. On i njemu slični kao da su prespavali tih šest godina nakon Drugoga svjetskog rata kada je totalitarni zločinački Titov režim smaknuo nekoliko stotina tisuća hrvatskih ljudi. Za ovu tvrdnju postoji niz materijalnih dokaza , a najbolja bi revizija bila kada bi aktivni sudionici tih zbivanja rekli istinu. Na žalost, samo su rijetki, u trenucima rijetke iskrenosti, priznali tako nešto. Što mislite kako su se tijekom dugih desetljeća jugoslavenske komunističke diktature osjećali članovi obitelji mnogih Hrvata koji su nakon završetka rata ubijeni u Jasenovcu? Njima se od strane partizanskih zločinaca nitko , do dana današnjega, nije ispričao.
Iz dugogodišnjega iskustva znam i točno ste rekli kako je “Izrael demokratska zemlja koja nema cenzuru i prikazivanje je dopušteno ako ne poziva na nasilje, antisemitizam ili govor mržnje”. Drago mi je da ste to rekli , jer upravo to poništava veliki dio onoga što ste rekli o filmu.
Naime, netko tko nije vidio film , a koji je samo pročitao Vaše pismo, mogao bi pomisliti da film ,ako baš i ne širi antisemitizam, onda svakako govori jezikom mržnje! Vrlo dobro znam što je govor mržnje, znam što je antisemitizam i koliko je sve to zlo, a velikim dijelom i povijest i život (neposredno, iz osobnih druženja) učio sam od velikih sinova Izraela kao što su bili Ezer Weizman, Ariel Sharon, Meir Amit, Motti Hod. Upravo zato ne postoji nikakva šansa da nešto tako napravim. Nisam i ne želim se baviti uzaludnim poslovima poput revizija bilo čega što je dokazano kao povijesno točno, ali sam ,neovisno o žrtvi koju ću podnijeti, spreman braniti istinu i borbu za istinu koja se odnosi na moj hrvatski narod. Mnogo toga naučio sam u zemlji koju predstavljate, ona je moj drugi dom u kojoj imam mnogobrojne iskrene prijatelje i suradnike. Moje poznavanje kriterija koji su u Izraelu na snazi dovelo me u situaciju da je 9 mojih filmova dio kolekcije Yad Vashem muzeja Holokausta u Jeruzalemu, a mnogi moji filmovi s temama iz povijesti Izraela prikazivani su i prikazuju se širom svijeta.
Trebalo mi je vremena kako bih shvatio svu kompleksnost povijesti Vaše zemlje i svega onoga što ste u povijesti , kao narod, prošli. Nadam se da ćete dio Vašega vremena u Hrvatskoj posvetiti i zanimanju za povijest koja je bila zabranjena tijekom dugih desetljeća življenja Hrvata pod komunizmom i srpskom agresijom. Uvjeren sam da Vam nakon toga neće biti čudno što sam se u filmu bavio i “nekim ljudima koji danas pišu različito od autora filma”. Naime, nisu ti ljudi spomenuti zato što pišu različito od mene, oni su u filmu jer nastavljaju u ponavljanju Goldsteinovog amaterizma i laži u pisanju i prosudjivanju različitih hrvatskih tema. Oni su, prema Jonahu Goldbergu, stvarni liberalni fašisti zbog svoje isključivosti i snažno iskazane mržnje prema mnogo čemu što je ogromnoj većini hrvatskoga naroda sveto.
Kada ih već spominjete zaista bi me zanimao Vaš stav o jednom od tih, MIljenku Jergoviću i njegovom crtanju kukastih križeva u Sarajevu zbog čega je bio i priveden u policijsku stanicu. Da li bi i to , kao i pisanje riječi “židov” malim slovom, spadalo u reviziju povijesti ili je to ipak nešto drugo?
Pljesak filmu na zagrebačkoj premijeri čuli ste. Jednako snažan bio je u Splitu i Rijeci jučer i prekjučer. Snažan je bio i na svim dosadašnjim projekcijama. Hrvatski ljudi prepoznali su ono što sam želio pokrenuti: traganje za istinom koje , za sada, ima tek u nekoliko rijetkih knjiga.Uvjeren sam da će ih biti sve više. Taj pljesak i podrška koju mi svakodnevno daju Hrvati iz cijeloga svijeta najbolji su znak da sam uspio u svojoj namjeri. Jednako kao što sam za svoje radove o izraelskim velikanima (Motti Hod, Meir Amit …) doživljavao i uvijek doživljavam podršku, jer su me u tim filmovima vodili slični motivi.
U nadi da ćete za svoje djelovanje i rad u Hrvatskoj dobivati pljesak kao i na premijeri moga filma, srdačno Vas pozdravljam.
Jakov Sedlar
U Zagrebu, 8. travnja 2016.
