Jama Vranine

Nadomak grobne tame, trajan podižem znamen i skrivene, gorke suze, izlijevam, tiho, u kamen.
Dahom ga toplim grijem, brišem tragove soli; i otvor bezdane jame, primičem zidu boli.
Do uresa ne držim, nit marim sjaja zlata: tek križ, blistat će goli, uz odar mrtvih Hrvata.
Od velikih zazirem riječi- prazno i šuplje zvuče- i odjek prijetvorno zveči, kad stravnim dnom otuče.
Kraj okna, ni otiska stope- Trage su tvoje isprale kiše; do puste, samotne drage, ni staza ne vodi više.
Ostaje nebo daleko, dok ruka svijeću pali; nestvarno plavim morem, nečujno odmiču vali.
Za mnoštvom hvastavih riječi, gorak okus praznine; i tek bljesak sućuti u svijeći, zrakom se samotno vine.
Među ljudima koje su partizani 1944. godine ubacili u jamu, bio je i Jakov Bilobrk-Nevenko Bilobrk, njegov sin, idejni je tvorac spomen obilježja.
Zdenka Bilobrk












