JE LI STOŽER PREDSJEDNIKA JOSIPOVIĆA OSMISLIO OPERACIJU “BARBIKA”: Cilj akcije je Kolindu Grabar Kitarović prikazati “lijepom i glupom”
Cilj tajnog plana je da se Kolinda Grabar Kitarović prozove Barbika, dakle “zgodna i glupa plavuša”, kao što je Stipe Mesić svojedobno Jadranku Kosor prozvao Suzanom. Prvi korak je učinjen. Josipović je već govorio “ima slike nema tona”. Tajni plan “Barbika” logičan je nastavak?
Predsjednik Ivo Josipović objavio je javnosti da postoji tajni plan, kodnog imena “Barbika”, za diskreditiranje predsjedničke kandidatkinje HDZ-a Kolinde Grabar Kitarović. Novinarima je pokazao papir, ali ga nije podijelio javnosti. - Dokument naslovljen: “Akcijski plan Barbika – radna verzija, strogo povjerljivo”, u kuverti je stigao u Ured predsjednika. Riječ je o dokumentu sastavljenom na 13 stranica, koji izgleda kao da je nastao u SDP-u, a u njemu su popisane akcije kojima bi se u predstojećoj predsjedničkoj kampanji trebala diskreditirati HDZ-ova kandidatkinja Kolinda Grabar-Kitarović- , kaže Josipović.Počela je negativna kampanja! Kako to u nas već biva, prije no što je prava predsjednička kampanja započela, umjesto afirniranja kandidata, krenulo se s difamiranjem protivnika: s namjerom da se denigrira Ivu Josipovića, produciran je – jasnim rukopisom kloake kojoj je Miroslav Tuđman dao ime “obavještajno podzemlje” – materijal imena AKCIJSKI PLAN “BARBIKA”. To je groteskno štivo već na naslovnici omanulo: spomen “radne verzije” i napomena: Primjerak broj x od ukupno y, suvišak su koji otkriva temeljni manjak ove patvorine. Ovaj štos s tobože numeriranim primjercima, od kojih onda svaki sadrži specifičnu grešku, recimo neki zarez otisnut bez razmaka, ili neku nasilnu sibilarizaciju, tipfeler, etc.etc., ukratko karakteristiku po kojoj je moguće pratiti koji je primjerak “procurio” u javnost, te tko je izdajica ovog “strogo povjerljivog” dokumenta, posljednji je puta korišten, doduše vrlo uspješno, u slučaju famoznog “Štapskog dokumenta”, sredinom devedesetih. Ali, za razliku od konceptualnog propagandnog genija – doduše, bilo ih je više – koji je proizveo taj čuveni manifest hrvatske državotvorne promičbe, ova je brljotina našeg obavještajnog untergrunta suhoparna, provincijalna budalaština.
Kao biva, SDP je skovao tajni plan imena Barbika. Barbika je, jasno, Kolinda Grabar-Kitarović(…)
Gospođu Kolindu Grabar-Kitarović valjalo bi oslikati kao sluškinju Sanadera, Zapada, šireći glasine o njenoj intimi. Nevjerojatno dovitljivo, zar ne? Ta tko bi se toga samo sjetio!
Ali, apart od sadržaja, kudikamo je zanimljiviji framing kojim se problematiziranje svake stvarne slabosti Kolinde Grabar-Kitarović pokušava umetnuti u interpretativni okvir navodne Josipovićeve tajne akcije odvraćanja njegove protukandidatkinje od kandidature. Kako bi to Josipović uspio učiniti? Recimo, neki dan je Karamarko predstavljajući Kolindu Grabar Kitarović između ostaloga kazao da ona nije odgojena na socijalističkim jaslama. Već isti dan pojavilo se tumačenje koje osporava točku po točku njegove argumenatacije zašto je HDZ odabrao baš KGK kao predsjedničku kandidatkinju, a o socijalističkim se jaslama kaže sljedeće: “Kolinda Grabar Kitorović dolazi is samoga srca „socijalističkih jasli“, i cijeli je njen odgoj, sve formativne okolnosti, ono što je formiralno njen svjetonazor, ideološku potku, politički background, sve je to autentično socijalističko. Kolinda Grabar Kitarović dolazi iz nepatvorene partijske sredine, dijete je te sredine, i jedino je utoliko autentični HDZ-ovac.” Zanimljivo, ta se, po sudu klandestinih autora slaba točka sada pokušava braniti tako da se prigovor o miljeu u kojemu je KGK stasala, a koji je sve samo ne uvriježeni hadezeovski stereotip, osporava navodnim pokušajem Josipovićeve mašinerije da “u ključnom trenutku slomi ideološki oslonac Barbike preko činjenice da su joj svi članovi uže obitelji bili partizani…”
Svaki izbori donesu poneku negativnu kampanju. Ovi iznenađuju preuranjenošću te pojave, što otkriva znatnu nervozu. Ne bih rekao na desnici, nego bih rekao u htonskim slojevima naše politike. Ipak, čak i podzemlje ima ispisaniji rukopis: ako je i od obavještajnih otpadaka, i kao smeće je bezvrijedno: ne da se čak ni reciklirati!
Pogledati i – baciti. A Josipovića i Kolindu Grabar Kitarović pustiti na miru do jeseni, da u uljuđenim i decentnim odmjeravanjima pokažu govori li slika više od tisuću riječi, ili je jedna dovoljna da slika nestana, jer nam padne mrak na oči”, zaključuje Romano Bolković. Teško se ne složiti s Bolkovićem, ali uz jednu veliku ogradu. Nakon ovoga, Kolindu Grabar Kitarović javnosti bi moga doživljavati - i oslovljavati – kao Barbiku, “lijepa a glupa”, kao što su svojedobno Jadranku Kosor zvali Suzana. Nije li to upravo bio cilj. Zna li se prvi komentar predsjednika Jospovića o Kolindi “ima slike nema tona”, operacija “Barbika” mogla bi zvučati kao zvuči kao njen nastavak. Sklon sam povjerovati da Predsjednik Ivo Josipović osobno s tim nema izravne veze, a njegovi suradnici, koje je već uhvatila panika, e to je neka druga priča.
Piše Marko Marković
Izvorni članak možete pogledati OVDJE
