Je li vrijeme za Oluju protiv institucionalne okupacije?

Prije dvadeset tri godine, baš tamo negdje u ono kritično ljeto i jesen 1993., kada je Hrvatska bila toliko blizu da izgubi tek uspostavljenu državu, Franjo Tuđman je slao Gojka Šuška i Miomira Žužula u presudnu misiju. Da svaki u svome resoru, Šušak u vojnom, Žužul u diplomatskom, pokušaju uvjeriti Amerikance da nam daju šansu. Šansu da sami oslobodimo zemlju i tako njima pomognemo završiti rat u BiH. Bilo je to vrijeme u kojem je prisilni povratak Hrvatske u neku novu jugoslavensku zajednicu pod međunarodnim pokroviteljstvom bio tako blizu. Hrvati su bili pred vojnim porazom u BiH, ali istodobno pod bošnjačkom, ali i unutarhrvatskom difamacijskom kampanjom i prijetnjom međunarodnim sankcijama. Nastojalo se ubiti volju za državom. A obitelji Pusić, Goldstein i društvo okupljeno oko njihove udruge Erasmus Gilda, koja tako snažno miriše na KOS, već su u Zagrebu okupljali zagrebačke i beogradske intelektualce na razgovore o novome zajedništvu uz podjelu krivnje za rat. No Tuđmanova misija je uspjela. SAD su preuzele mirovni proces. Hrvati su im postali strateški partneri, osobito na vojnom planu. Ne bez cijene. Najveću su cijenu platili Hrvati u BiH, odricanjem od vlastitog entiteta u BiH, Herceg-Bosne. Najznačajniji rezultat tog partnerstva za Hrvatsku bila je - Oluja. Za SAD je pak najveći uspjeh bio okončanje rata u BiH američkim mirom, Daytonskim sporazumom, kojeg su omogućile uspješne vojne operacije HV-a i HVO-a Maestral i Južni potez protiv srpske vojske u zapadnoj BiH. No u međuvremenu u Hrvatskoj su idejni i politički sljedbenici stare Erasmus Gilde (u)činili sve da se to zaboravi, da preoblikuju povijest sukladno KOS-ovim tezama, u kojima je region postao zamjena za Jugoslaviju. SAD-u pak iz njihovih političkih razloga nije bilo u interesu suviše isticati partnerstvo u Oluji, kao niti u završnim operacijama u BiH. Sudjelovanje pripadnika Nacionalne garde Minnesote u vojnom programu obilježavanja Dana pobjede u Kninu ove godine, uz nazočnost američkog izaslanstva, zato je iznimno snažna i važna politička poruka. To je poruka da SAD danas i javno stoje uz Oluju. Dodatno je osnažena sudjelovanjem izraelskih borbenih aviona F16 u programu, uz nazočnost izraelskog izaslanstva. To je poruka o strateškom partnerstvu za budućnost. No takvu rijetku priliku podudarnosti hrvatskih, američkih i izraelskih nacionalnih interesa na ovom prostoru, kao i u oblikovanju novog svjetskog poretka, kvari jedan hrvatski paradoks, da ne kažem prokletstvo. SAD su, na Tuđmanovu molbu, prije četvrt stoljeća diskretno pružile Hrvatskoj partnersku pomoć da oslobodi svoj teritorij od srpske okupacije. U međuvremenu, Hrvatska je institucionalno potpuno okupirana iznutra sljedbenicima Erasmus Gilde. Danas SAD nude Hrvatskoj – budite država. Jer novi, Trumpov svjetski poredak se zasniva na povratku država u međunarodnu politiku, na povratku nacionalnog identiteta i suvereniteta u politički prostor. Nasuprot tome, hrvatski i još k tome HDZ-ov premijer Plenković je spreman braniti već propali koncept europske naddržave Angele Merkel do posljednje slobodne fotelje u Bruxellesu. Država narodu! SAD danas poziva (i) Hrvatsku – vratite državu narodu. Za današnju službenu Hrvatsku to je opasni populizam. Hrvatska Erasmus Gilda kasta naučila je vladati kao politbiro.Nekadašnji arhitekt Trumpove izborne pobjede Steve Bannon, dolazi u Europu s misijom uvezivanja suverenističkih stranaka i pokreta. Za Plenkovićev HDZ je on križar, ekstrem i fašist dakako, što se može iščitati iz paničnih napisa u hrvatskim mainstream medijima. Iako, S. Bannon ima više verificirane institucionalne, sigurnosne i poslovne zapadne pameti nego cijela sljedba Erasmus Gilde zajedno. SAD moli Hrvatsku da postane europsko energetsko čvorište i pomogne osloboditi Europu ovisnosti o ruskom plinu izgradnjom LNG terminala. Sljedba Erasmus Gilde čini sve da to spriječi. Snaga Hrvatske vojske i američka politička potpora oslobodile su Baranju i Podunavlje srpske okupacije mirnim putom. Sljedba Erasmus Gilde ih u paketu s Agrokorom, kako zasad stvari stoje, predaje Rusima. Logično je da sutra u bivšem Arkanovom kampu u Erdutu svoj kamp podignu Putinovi Noćni vukovi, na kojem će Vučićevi mladi četnici saditi aromatično bilje. Uz diskretnu potporu topništva. Naoko stanje izgleda bezizlazno, baš kao i u ljeto i jesen 1993. Ali i danas postoji rješenje. Nova demokratska Oluja, koja će osloboditi državu unutarnje institucionalne okupacije sljedbenika Erasmus Gilde. Na demokratskim izborima. I za tu Oluju Hrvatska treba strateškog partnera. Establišment je u očitom strahu. Narod je, očito, spreman. A čini se da niti potencijalni strateški partner nije nespreman. Višnja Starešina / Slobodna Dalmacija