Jeana Michela Nicoliera je na Ovčari tadašnji gradonačelnik Vukovara premlaćivao šakama?!?

ISTINA SVE CRNJA STRAVIČNO OTKRIĆE: Jeana Michela Nicoliera je na Ovčari tadašnji gradonačelnik Vukovara premlaćivao šakama?!? Svjedoci tvrde: Dokmanović je osobno bio u dvoredu i tukao ljude, a šakama je zajedno s Kemom tukao i Francuza čije tijelo do danas nije pronađeno... Dragutin Bergofer, jedan od rijetkih preživjelih sa zlokobne Ovčare, godinama ističe kako je u hangaru, svega dva metra od njega, francuskog dragovoljca Jean Michel Nicoliera brutalno premlaćivao izvjesni Kemo. Kazivao je to za naš portal još prije tri godine, a potvrdio je to i Jeanovoj majci u dokumentarnom filmu “Sve je bio dobar san”. No, analizirajući silnu dokumentaciju sa suđenja za Ovčaru sa suđenja pri kojima su izjave davali optuženi i svjedoci, sasvim je izvjesno da je tadašnji vukovarski gradonačelnik itekako bio jedan od onih koji su zločin podupirali, ali i činili osobno, te da je u premlaćivanju Jean Michela Nicoliera – pomagao Kemi. Svjedok Emil Čakalić: Dokmanović je bio u dvoredu i tukao svoje sugrađane U svezi s događanjima na Ovčari, svjedok je naveo da su, kada su tamo stigli, pri izlasku iz autobusa, morali proći kroz dvored ljudi u civilu. Vršen je pretraga, a stvari su bacane na jedan travnjak. Prije dvoreda je stajao jedan čovek u odori kapetana sa četiri zvjezdice, koji je svjedoku zgazio naočale. Svjedok je istaknuo da je u dvoredu bio i Slavko Dokmanović, gradonačelnik Vukovara i nekadašnji svjedokov dobar prijatelj. Svjedok je rekao da su svi koji su bili pred hangarom tukli zarobljenike i da su bili u civilnoj odjeći. Svjedok Dragutin Berghofer: Dokmanović i Kemo su tog dečka tukli šakama! Dragutin Berghofer je na početku rekao da je u bolnicu došao 17. studenog 1991. godine uvečer, a da su ga sa ostalim zarobljenima 20. studenog ujutro odveli iz bolnice. Svjedok je istaknuo da je u bolnicu došao kao pripadnik 204. vukovarske birgade, da nije imao uniformu, a da je imao automat, koji je dobio pred sam pad Vukovara. Berghofer je naglasio da je u bolnicu došao s položaja, nakon što je pokušan proboj grupe u kojoj je bio i on. Tijekom boravka u bolnici bilo je riječi da će se organizirati konvoji, rečeno im je da se oni koji su uniformi presvuku i ostave naoružanje, pa je on ostavio automat ispod jednog auta. Svjedok je naglasio da su 19. studenog 1991. godine, oko 16:00 sati u bolnicu ušli rezervisti, da je on cijelu noć proveo sa sestrama i doktorima, i da je u bolnici bilo “pola” grada. Po njegovim riječima, 20. studenog ujutro u bolnicu je došao Šljivančanin i svi koji su bili u bolnici su morali izaći van. Medicinsko osoblje je išlo na jednu stranu, dok su ostali išli na drugu. Jedan rezervist ih je pregledao, nakon čega su otišli u autobuse. Naglasio je da je bilo šest autobusa sa zrenjaninskim registarskim tablicama i da su njima u 8:00 sati ujutro prebačeni u vojarnu gdje su se zadržali do 13-15 sati. Iz njegovog autobusa je jedan rezervist izveo Hideka, Kolesara i Ličinu oko 11:00 sati i odveo ih u vojni autobus gdje su tučeni, a potom je taj autobus negdje otišao i za njim jedan Yugo, u kojem je bilo pet osoba s palicama i vatrogasnim aparatima. Autobuse su čuvali mladi vojnici i nitko nije smio ulaziti i izlaziti iz autobusa. Nakon tri sata provedenih kod vojarne, prebačeni su autobusima na Ovčaru. Opisujući situaciju kada su stigli, svjedok Berghofer je rekao da je s desne strane vidio svog susjeda, optuženog Gorana Mugošu, koji je bio u civilu i pretraživao zarobljenike. Po njegovim riječima, Mugoša mu je izvadio novce koje mu je dala medicinska sestra u bolnici, a tu sa strane je bila gomila kofera i torbica. Pored Mugoše, svjedok je vidio i Miloša Bulića, koji je rekao Damjanu Samardžiću: “skidaj mantil”, pa je potom zajedno s drugima počeo udarati i Samardžića i njegovog sinovca. Svjedok Berghofer je potom rekao:“Jedan od Zorićevih sinova je mene udario štakom” i dodao da je prije nego što je otrčao u hangar, dobio još udaraca. U hangaru je, po mišljenju svjedoka Berghofera, bilo oko 250 ljudi, a on je tamo vidio Ružicu Makrobašić, Dragicu Tušan, Čakalića, kome se Dokmanović, koji je bio u plavoj, avijatičarskoj uniformi, obratio nakon čega je ovaj dobio udarac. Svjedok je rekao da je osoba po imenu Kemo tukla jednog dečka, kojeg je nakon toga Dokmanović udario škarama. Svjedok Berghofer je rekao da je vidio kada je u hangar ušao i Siniša Glavašević kojega su također prebili. Svjedok je naveo da ga je iz hangara izvukao Goran Ivanković, sin dr. Ivankovića i da je nakon toga on, zajedno s još nekim zarobljenicima, bijelim vozilom prebačen na Velepromet, a odatle u Modateks.