Jesu li agresori u vrijeme rata otuđivali ili "spašavali" hrvatska kulturna i ina bogatstva?

Hrvatska je pravna država. Za to smo se i borili. Pravda i demokracija na prvom su mjestu. Stoga, svi oni koji su navodno počinili neko kazneno djelo trebaju i moraju odgovarati. Kao što vidimo, Državno odvjetništvo Uskok i ostale službe rade svoj posao i svako malo netko završi u Remetincu ili u nekoj drugoj robijašnici. Te i takve "spektakularne" akcije iznimno dobro prate i pojedini mediji, koji su bolje i više informirani (sic!) od samih navodnih prekršitelja. Čak znaju kad će i tko u koje vrijeme te poglavito gdje biti i uhićen, pa se uvijek pojave na pravom mjestu, kao "slučajno". No, je li krivično djelo ako vam netko ukrade kulturno i gospodarsko blago? Svi će reći: pa kakvo je to pitanje, kad se u Hrvatskoj i za ukradenu "kokoš" završi na robiji, da ne bi kojim slučajem ponovili djelo ili utjecali na svjedoke. Međutim, kad ste čuli da je netko priveden ili odgovarao za teške krađe u vrijeme hrvatskog Domovinskoga rata, a u kojima su sudjelovali Srbi i Crnogorci, koji su bili agresori na Republiku Hrvatsku? Oni su u to ratno vrijeme, zajedno s pripadnicima zločinačke JNA i domaćim izdajicama, pokrali iznimno veliki broj umjetničkih djela, strojeva i štošta drugoga, iz značajnih tvrtki (Borovo, Saponia, npr.) i sve, ali baš sve, do čega su stigli. Koliko je samo opljačkano hrvatskih kuća, osobito u okupiranim krajevima kao što su bili Vukovar ili Knin? Od 2001. do 2013. iz Srbije i manjim dijelom iz Crne Gore, prema nekim izvorima, u hrvatske muzeje, galerije i crkve vraćena su 25.262 pokretna kulturna dobra, dok se za još mnogo više traga (a zapravo ih se više i ne traži). Dakle, oni koji su otuđili to kulturno blago (vjerojatno za to što ga nisu mogli prodati!?) jednostavno su ga vratili, jer ne znaju što bi s njime. Pa, ti koji su ga vratili vjerojatno su ga i otuđili (ukrali), a s obzirom da je riječ o pravom bogatstvu trebali su i odgovarati, tim više što su i Srbija i Crna Gora pravne države. Ali, ništa od toga. Hrvatska je sretna da im je okupator barem nešto vratio, a okupatori su pak još više radosni što su se opljačkano, s kojim ne znaju što će, vratili. I pojeo vuk magare. Da komedija bude još i veća Srbi i Crnogorci postavljaju i pitanje: je li ono u ratu devedesetih otuđeno i ukradeno, kako ističu hrvatski političari, ali i branitelji, ili je samo sklonjeno na sigurno? U Beogradu je početkom rata osnovan i poseban krizni stožer čiji je zadatak bio da se s određenih hrvatskih područja evakuira pojedine predmete ili kompletne riznice. Srbi danas naglašavaju da su to blago "evakuirali" ( mi kažemo otuđili) "stručnjaci" (lopovi) iz kulturnih institucija Srbije. Oni su to, nadodaju, otuđili (krali) po najvišim standardima struke, a u skladu sa važećim europskim i svjetskim konvencijama! Da pukneš od smijeha! Te koji su "spašavali" kulturno i ino blago iz Hrvatske okupatori nazivaju "dobrotvorima", a mi pljačkašima i tražimo da svi oni koji su u vrijeme Domovinskog rata krali po Hrvatskoj i to vozili (uz pomoć zločinačke JNA) u Srbiju i Crnu Goru budu kažnjeni – po zakonu, tim više što je zauvijek nestalo na desetine tisuća vrijednih predmeta. Naime, Srbi i Crnogorci nisu samo pljačkali gospodarska i kulturna blaga, već i vrijednu dokumentaciju. Ili, drugim riječima, sve što su stigli! (Čak i opeku s pojedinih kuća!) Srbi sada okreću ploču, pa traže, da ti pamet stane, da Hrvatska goni i kazni sve one koji su u vrijeme rata uništavali srpsku imovinu. Naime, s takvom politikom, koju recimo podržava Documenta ili Sava Štrbac, ispada da su i na tom polju (krađa i uništavanja) jedni i drugi bili isti. Kad ste primjerice čuli da su Hrvati u vrijeme Domovinskog rata pljačkali, odnosno kako Srbi vele, "sklonili" vrijedno kulturno i gospodarsko blago iz Srbije i Crne Gore u Hrvatsku? Da, umalo smo "zaboravili" da tamo nije bilo rata, da se ratovalo samo na području Hrvatske, a o Bosni i Hercegovini i tamošnjim pljačkama da i ne govorimo. Stoga, pravila su jasna: ako je netko nešto otuđio, a poglavito u vrijeme rata, taj zbog toga treba i odgovarati! Ne možemo se i ne smijemo zadovoljavati da nam agresor sada, nakon toliko godina, vraća tek "mrvice", ono što njemu više ne treba, ili, kako smo već rekli, što nisu mogli prodati. Krađa je krađa! A da krađa ipak nije krađa (u tome su Srbi vrsni majstori) došlo je do potpisivanja (čujte sad ovo!) Protokola o povratku pokretnih kulturnih dobara koje su "evakuirali" Srbi, a kojeg su 2012. potpisali ministri kulture Andrea Zlatar Violić i Predrag Marković. Protokolom se regulira način i dinamika povrata preostalih kulturnih dobara, poglavito onih srpskih koji su otuđeni u vrijeme Domovinskog rata. Kad ih se pita, zbog čega su u vrijeme agresije sve što je imalo bilo kakvu vrijednost, a koju su uspjeli dohvatiti, prebacivali u Beograd, Novi Sad, Podgoricu i drugdje, Srbi odgovaraju da su "spašavali sav materijal iz hrvatskih muzeja, galerija, crkava, bolnica...", pa i iz velikih hrvatskih tvornica, hotela, a i onima iz obiteljskih kuća Hrvata. Dakle, kako Srbi i Crnogorci "nisu" bili agresori, rekli bi Teršelič, Pusić, Stanimirović ili onaj riječki "pizdun" Frljić, tako "nisu" ni otuđivali (krali) po Hrvatskoj, već su samo – "spašavali" ili "evakuirali"! I ta svinjarija očito kao takva prolazi i kod hrvatskih pravosudnih organa, ali i kod aktualne politike, pa ne će biti, kako neki misle, "spektakularnih" uhićenja zbog otuđivanja (krađa) u vrijeme oslobođenja i stvaranja slobodne, samostalne i neovisne hrvatske države. To se dakako ne odnosi na Hrvate već isključivo na one koji su bili na strani agresora! Mladen Pavković, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.) Izvorni članak možete pogledati OVDJE