JOSIP FRKOVIĆ: KAKO JE POČEO RAT U MOM SISKU

Nekoliko dana prije proslave obljetnice braće Radića, početkom lipnja 1991., u društvenom domu u Desnom Trebarjevu, na sastanku koji su vodili Đuro Brodarac i Vlado Milanković, sastalo se naše prošireno zapovjedništvo naoružanih dragovoljačkih pripadnika HDZ-a. Iznad razastrte vojne karte tog kraja, Vlado Milanković nam je objašnjavao pojedinačne i zadatke grupa u osiguranju održavanja obilježbe obljetnice. Lekenička grupa dobila je zadatak osigurati prometnice od Ogulinca do mosta u Stupnu, i to oko 500 m po dubini od ceste, s tim da budemo “nevidljivi Napisao: Josip Frković U sklopu brojnih obljetničkih sadržaja obilježbe obljetnica braće Radića i Dana Sisačko-moslavačke županije, stranački i vojni sudionici povijesnih događanja temeljenja druge hrvatske države u 20. stoljeću prisjetili su se, 13. lipnja, zametaka dragovoljačkih nenaoružanih odreda HDZ-a, buduće jezgre 57. samostalne bojne, prve dragovoljačke formacije ZNG-a u zemlji. Tim smo povodom za prisjećanje zamolili dragovoljca Domovinskoga rata, stranačkoga dužnosnika i člana prve višestranačke Skupštine općine Sisak od 29. svibnja 1990., brigadira Željka Sklepića, najpouzdanijega arhivista svakako sudbonosnih događaja o rađanju slobode u sisačko-moslavačkom i banovinskom kraju. U njima je brigadir Sklepić, trijumfalnom vojnom pobjedom Hrvatske vojske nad velikosrpskim uzurpatorima, imao svoju fotografski trajno zabilježenu obavještajno-sigurnosnu osobnu ulogu pri predaji tzv. kordunskoga korpusa srpske vojske krajine u šumi Branjenici (Viduševac kod Gline) generalu Petru Stipetiću 8. kolovoza 1995. Pođimo redom. – Na sastanku vodstva HDZ-a Sisak, 24. srpnja 1990. godine, Josip Brajković, tada o.d. predsjednika Općinskog odbora, upoznao je nazočne s inicijativom središnjice HDZ-a o osnivanju dragovoljačkih jedinica civilne zaštite i protupožarne službe, koje bi trebale čuvati objekte u Hrvatskoj, osobito u priobalju zbog namjernog podmetanja požara i uništavanja imovine od strane rastuće velikosrpske pobune u Hrvatskoj nakon pobjede HDZ-a na prvim višestranačkim izborima. Petorke nadziru područje općine Ovaj sastanak možemo smatrati začetkom organiziranja sisačkih dragovoljaca, koje je dovršeno u lipnju 1991. godine formiranjem 57. samostalne bojne ZNG-a. Inače sastanci Općinskog odbora HDZ-a Sisak održavali su se, gotovo u pravilu, svakog utorka i na njima smo pozorno pratili sva zbivanja, posebno nakon 17. kolovoza 1990. godine, kad počinje kninska “balvan revolucija”, nakon što srpski pobunjenici zauzimaju policijske postaje u tom dijelu Hrvatske, blokiraju ceste barikadama i počinju otvorenom četničkom politikom protiv samostalnosti Hrvatske. Sredinom rujna te godine u prostorijama obrtničke udruge “Sloge” u središtu Siska, u večernjim satima, sazvan je sastanak povjerljivih ljudi, uže skupine iz HDZ-a, poradi tajnog organiziranja za obranu Hrvatske i pružanja otpora, kako velikosrpskim pobunjenicima tako i srbiziranoj tzv. JNA koja se stavila na njihovu stranu. Nekoliko dana prije toga sastao sam se s Josipom Brajkovićem, koji mi je objasnio inicijativu središnjice HDZ-a da u najvećoj tajnosti organiziramo članstvo u formacijske grupe, petorke, te da ja, na turopoljskom dijelu sisačke općine, od Dužice prema granici s velikogoričkom općinom, organiziram deset takvih petorki, kojima bih rukovodio, te da popis ljudstva donesem na sljedeći sastanak. Stoga sam obišao teren, upoznao ljude od povjerenja sa zadaćom i sastavio traženi popis. Naoružavanje dragovoljaca  Te večeri, prema mom sjećanju,  sastanku u „Slogi“ bili su nazočni i drugi područni vođe s istim zadacima: Marijan Celjak, Berislav Pavičić, Mato Dragojević, Mato Barić, Ivan Dinčir, Željko Malinac, Branko Krovinović, Ruda Sović, zatim Josip Brajković te iz Policijske uprave Sisak, Vjekoslav Blažević i Đuro Brodarac, tada zamjenik načelnika. Brodarac nas je upoznao s uputama vrhovništva Republike Hrvatske o predstojećem naoružavanju izabranih ljudi, ali u velikoj tajnosti, te naglasio da je to u ovom trenutku sve na što Hrvatska, uz policijske snage, može računati. Zatražio je da sve popise ljudstva, rukom pisane, predamo Vjekoslavu Blaževiću. Ja sam imao na popisu 61 čovjeka, dakle 10 petorki s grupovođama. Otprilike toliko imali su i ostali. Tako 16. listopada 1990. godine, u noći kada je Hrvatska slavila povratak banova spomenika na njegov trg u Zagrebu, naša dragovoljačka, do tada nenaoružana, postrojba preuzela je mađarske kalašnjikove i prerasla u naoružanu formaciju. Početkom svibnja 1991. godine u društvenom domu u Budaševu održan je sastanak našeg zapovjedništva kojem su između ostalih bili nazočni: Josip Brajković, Đuro Brodarac, Marijan Celjak, Vlado Milanković, Ivan Kovačić Dadek i Franjo Jansky. Na sastanak sam se dovezao s Darkom Pavlakom u njegovu automobilu “Yugo-floridi”. Policijski branitelji Hrvatske Tom prigodom dogovaramo se o organiziranju straža, a Franjo Jansky je zadužen za organizaciju veze, s tim da svako područje prikupi oko 500 DEM za nabavu prvih radiostanica. Uoči obilježavanja 120. obljetnice rođenja braće Radića u Trebarjevu Desnom, početkom lipnja, dolazim u obiteljski dom Marijana Celjaka u prigradsko Strelečko, zajedno s Darkom Kompesom, da preuzmemo i montiramo našu radio-stanicu. Tu u garaži, bili su i Josip Marčec i Božo Pulek. Budući da je Jansky bio na drugom zadatku, upućeni smo Kralju na Zeleni Brijeg, koji je na plavi “Renault 4” Darka Kompesa montirao našu, prvu lekeničku radio-vezu. Nekoliko dana prije proslave obljetnice braće Radića, početkom lipnja 1991., u društvenom domu u Desnom Trebarjevu, na sastanku koji su vodili Đuro Brodarac i Vlado Milanković, sastalo se naše prošireno zapovjedništvo naoružanih dragovoljačkih pripadnika HDZ-a. Iznad razastrte vojne karte tog kraja, Vlado Milanković nam je objašnjavao pojedinačne i zadatke grupa u osiguranju održavanja obilježbe obljetnice. Lekenička grupa dobila je zadatak osigurati prometnice od Ogulinca do mosta u Stupnu, i to oko 500 m po dubini od ceste, s tim da budemo “nevidljivi”. Stjepan Piškor Bambino je dobio zadaću da s 50 ljudi dođe u Trebarjevo i radi kao zapovjednik na osiguranju samog skupa. S nama je bio i Stjepan Grgac s ljudima iz Petrovca. Franjo Jansky je uoči proslave postavio središnju radio-stanicu u samom Trebarjevu i imao tajni poziv “Jastreb”, a mi ostali imali smo pozive “Sokol”. Ja sam se odazivao kao “Sokol-6”, a Grgac je bio “Sokol-5”. S tog sastanka otišli smo odmah na izvršenje zadatka u naša sela. Večer prije same obljetnice, zauzeli smo dogovorene položaje. Zajedno s Kompesom obilazio sam ljude, a sami smo se nalazili nedaleko ulaza u Lekenik, kod gostionice “Domingo”. Pred jutro, oko 4 sata, netko iz Grgčeve grupe je javio da je vidio dvojicu maskiranih u Gredskoj šumi. Dečki su po rosi prošli livade i šumu, ali nikoga nije bilo. Sama proslava – na koju je trebao doći i predsjednik dr. Franjo Tuđman, ali je bio spriječen – prošla je u redu a mi smo bili zadovoljni što smo uspješno izvršili još jedan postavljeni zadatak, zaključuje brigadir Sklepić. T