Vijesti Top vijest
Josip Jović: Hrvatski špijun
U ovim danima političkih previranja među strankama i zastupnicima najteže je zacijelo zastupniku Mirku Raškoviću, koji je nekim čudnim apsurdom pribijen na stup srama nakon što je otkriveno da je početkom devedesetih bio hrvatski branitelj. O tempora…!
To je isto, a i to ima svoju izvrnutu logiku, kao da se kao skandal otkrije kako u cijeloj političkoj eliti ima i jedan koji nije ništa opljačkao. Ništa, naravno, od afere ne bi bilo da je kojim slučajem Rašković bio lojalan Miloradu Pupovcu i Zoranu Milanoviću i da nije opstruirao njihov pakt o zadržavanju vlasti.
Propadanje bez dna
Mehanizam kompromitacije prošao je do sada kroz nekoliko etapa ili razvojnih faza. Najprije je Stipe Petrina, agilni agitator SDP-ove kampanje, otkrio nakon šest godina da je Rašković od njega za potporu u izborima 2009. tražio neke silne milijune. Za svoje je, pak, svrstavanje primoštenski načelnik nagrađen s deset milijuna kuna (Bandić je dobio dvadeset puta više), i to odlukom tehničke vlade na sjednici koja je trajala samo četiri minute. Zatim se posumnjalo da je Rašković lažni branitelj i nositelj nezaslužene invalidske mirovine. Objavom zaštićenog tajnog dokumenta o Raškovićevu ratnom putu pokazalo se da on nije lažni nego pravi branitelj, koji je u okupiranom Kninu odigrao važnu ulogu kao obavještajac Hrvatske vojske. Dokument potpisuje Tomislav Karamarko, koji je to najprije zanijekao, ali kako bi i priznao kad bi priznanjem svog potpisa priznao i postojanje dokumenta, odnosno otkrio vojnu tajnu.
Raškovića se, kad već ne može kao lažnog, sada nastoji kompromitirati upravo kao pravog branitelja. I tu počinje bezdan hrvatskog nacionalnog i ljudskog propadanja, put sebičnosti, vlastohleplja i izdaje koji nema kraja.
Najbezopasnija razina tog puta na kojemu je pometen jedan čovjek, njegove zasluge i njegova sigurnost i najneviniji motiv ovoga nečasnog posla jest pokušaj ukazivanja na šurovanje Raškovića i Karamarka u svezi s aktualnim slaganjem nove vlasti, pri čemu se ne pita za cijenu koja se zove državnom sigurnošću kao ni za kolateralne žrtve.
