Julienne Bušić: Volite li horor filmove? Ovo je za Vas!

Svakodnevno smo svjedoci kako uglavnom mladi i obrazovani Hrvati odlučuju napustiti svoju domovinu i potražiti posao negdje drugdje. Mnogo je razloga za ovaj tragični egzodus, a najvažniji od njih je nedostatak radnih mjesta, iako i ostali imaju svoju ulogu: korupcija, nepotizam, frustrirajuća birokracija. Još je jedan razlog koji tjera naše ljude iz Hrvatske i obeshrabruje dijasporu od povratka: manjak povjerenja da čovjek može dobiti pravdu od institucija. O tome svakodnevno čitamo – o jednostavnim sudskim slučajevima koji se razvlače deset ili dvadeset godina, o razglednicama kojima trebaju dva tjedna da stignu s jednog kraja Zagreba na drugi, o naruđbama koja su plačena, ali nikad primljena, ali zbog toga nitko ne odgovara, i kupac mora svejedno platiti ili će mu račun biti blokiran. Donedavna sam takve članke čitala s ogorčenjem, ali, i toga se stidim, nikad nisam ništa konkretno poduzela protiv te neučinkovitosti, misleći da jedna osoba ništa ne može promijeniti. Imala sam pametnija posla, nisam li? Pročitati neku knjigu, prožvakati tortilla čips, što god. Ali od jučer se moj položaj promijenio i T-com, taj bezlični, pljačkaški Levijatan koji se nadvija nad barem pola hrvatske populacije i drži ih taocima svog mijazma dokumenata, ugovora, planova i odredbi, inercije i posvemašnje logoreje – T-com je razlog! Zamislite moj šok neki dan kad sam saznala da više od četiri godine plaćam tri boja mobitela, od kojih za dva nisam ni znala da ih imam. Samodopadno mi je rečeno da T-comova istraga smatra da je moja pritužba neutemeljena. Molim? To je zahtijevalo akciju, ako ne i pravi rat. Svi znamo za filmove s dva završetka, što je umjetničko sredstvo koje neki redatelji vole (jedan od primjera je film Žena francuskog poručnika). Gledatelju je dopušteno da izabere svršetak koji mu se više sviđa. Jedan od njih obično je kompleksniji, s više odabira koji su nevjerojatni, čak i apsurdni. Drugi predstavlja logičan nastavak radnje, koji se ne kosi s zdravim razumom, koji gledatelj smatra „ispravnim“. Ako ste post-modernistički tip, koji vjeruje da nema konačnog „odgovora“ ni na jedno pitanje, da je sve relativno i stalno promjenjivo, tad ćete izabrati prvi završetak. Ako vjerujete da u svijetu postoje apsolutni završeci, i da činjenice treba ustvrditi i mogu se ustvrditi, izabrat ćete drugi završetak. I ja sam smislila dva scenarija u svojoj netom podnesenoj pritužbi protiv pljačkaša iz T-coma. Koji će izabrati? Jer izabrati moraju! Hoće li nam vratiti povjerenje u hrvatske institucije? Ili će se pljačka nastaviti? Čitatelji, obavješavat ću vas! Rat je objavljen! Korisničkoj službi T-coma: Scenarij 1 Umirovljenik/umirovljenica ste bez drugih izvora prihoda osim mirovine, i nedavnoste doživjeli tragičan gubitak supružnika. Nemate djece; niste bili te sreće. Naredna četiri mjeseca provedete sa svojim roditeljima izvan Hrvatske, dok oplakujete svoj gubitak. Kad se vratite, morate se napokon pozabaviti brojnim birokratskim poslovima koje smrt vašeg supružnika podrazumijeva. Jedan od njih je i njegov ili njezin korisnički račun za usluge mobilne telefonije. On/ona više ga nikad neće koristiti, a nećete ni vi, jer imate svoj broj koji nikad niste mijenjali. Odete do najbliže T-comove poslovnice i čekate u beskrajno dugom redu. Kad prozovu vaš broj (028, predznak, jer to su bili omiljeni brojevi vas i vašeg supružnika!), priđete stolu i objasnite službeniku, koji izgleda i ponaša se kao tinejdžer, da je vaš supružnik nedavno preminuo i da biste zato voljeli nastaviti plaćati račun njegova/njezinamobitela do kraja svog života, iako taj broj više nikad neće biti korišten; odlučili stetako iako ste umirovljenik i morate paziti na svaku lipu; draže vam je platiti uslugukoju ne želite i ne trebate. Nije važno zašto to činite. Slobodna ste osoba i živite u demokratskom društvu pa možete donositi vlastite odluke. Možda ste glupi. Možda ste ludi. Možda volite rasipati novac bez razloga. Dvije takve osobe vidjela sam jutros u poslovnici Hrvatske lutrije. Uz zahtjev da nastavite in aeternum (latinski “zauvijek” ako niste znali) plaćati zabroj koji nikad nećete koristiti i ne možete si priuštiti, pristanete plaćati i za TREĆIbroj mobitela koji ne trebate, ne možete si priuštiti i nikad nećete koristiti. Zašto to činite? Ponovno, tko zna? Svjesni ste da mnogi ljudi, VIP-ovci, dileri drogom i tko zna tko još, imaju nekoliko mobitela i shodno tome nekoliko telefonskih brojeva. Moraju voditi „poslove“, smišljati planove, sklapati dogovore. Jedan ili dva broja često nisu dovoljna. Tako je i s vama, umirovljenikom. Zašto vi ne biste imali dva, tri telefonska broja? Možda ste na liniji s liječnikom (zbog neobične izbočine iza uha, vjerojatno raka ili barem ugriza komarca-prenosnika smrtonosnih bolesti), a čekate poziv majstora koji je prije dva dana trebao popraviti vaš bojler, ali se nije pojavio jer mu je pas pojeo alat, ili barem tako kaže. To se, prijatelji moji, s jednim brojem ne može. Osim toga, umirovljenik je oduševljen svakom prilikom da potroši novac na stvarikoje si ne može priuštiti. Noću ne spava smišljajući nove načine za to. Inače bismo se previše uljuljkali i ne bismo bili spremni za razne izazove u životu (kao što je borba s T-comom za povrat sredstava za usluge koje čovjek nije tražio, ne treba i ne može si priuštiti, ali ih je svejedno godinama plaćao). Scenarij 2 Umirovljenik/umirovljenica ste i nedavno ste doživjeli tragičan gubitak supružnika. Nemate djece; niste bili te sreće. Naredna četiri mjeseca provedete sa svojim roditeljima izvan Hrvatske, dok oplakujete svoj gubitak. Kad se vratite, morate se napokon pozabaviti brojnim birokratskim poslovima koje smrt vašeg supružnika podrazumijeva. Jedan od njih je i njegov ili njezin korisnički račun za usluge mobilne telefonije. On/ona više ga nikad neće koristiti, a nećete ni vi, jer imate svoj broj koji nikad niste mijenjali. Odete do najbliže T-comove poslovnice i čekate u beskrajno dugom redu. Kad prozovu vaš broj (028, predznak, jer to su bili omiljeni brojevi vas i vašeg supružnika!), priđete stolu i objasnite službeniku, koji izgleda i ponaša se kao tinejdžer, da je vaš supružnik nedavno preminuo i da biste zato voljeli zatvoritinjegov/njezin račun za usluge mobilne telefonije, jer više nitko nikad neće koristiti taj broj; to ste odlučili jer ste umirovljenik i morate paziti na svaku lipu, i naravno dane želite i nadalje plaćati uslugu koju ne trebate i ne želite. Istodobno pitate možete li “rezervirati” broj svog pokojnog supružnika, da ga nitko drugi ne može koristiti. Kažu vam da možete, uz malu mjesečnu nadoknadu od 10, 20 kuna. Dobijete list papira da ga potpišete, na kojem je označeno da broj neće biti javan. Potpišete taj papir. To je jedini papir koji ste potpisali ili vidjeli. Nakon toga više ni o čemu ne razgovarate. Odlazite iz poslovnice uvjereni da ste zatvorili korisnički račun svog pokojnog supružnika. Četiri godine kasnije saznate da imate tri aktivna broja mobitela (svoj, broj svog pokojnog supružnika i broj koji nikad niste vidjeli, koristili ni čuli za njega) i da već više od četiri godine plaćate za sve njih. Drugi i treći korisnički račun smjesta zatvorite i podnesete pritužbu, uvjereni da će zdrav razum prevagnuti. A sada, za koju opciju će se dragi članovi odbora T-com-a odlućiti? Jedva čekam odgovor, jer me jako zanima živimo li mi u svijetu Kafke (i bezakonja) ili zdravog razuma. Julienne Bušić