Junaci Oluje i 2. gardijska brigada – ratnici koji su svojim životima branili Banovinu 1991. dočekali dan da je oslobode
Priča o 2. gardijskoj brigadi jedna je od najljepših ratnih priča. Bila je to udarna brigada koja je u ljeto 1991. branila Banovinu, možda najteže ratište u to vrijeme i mjesto najvećih napada četnika, kao najvećih pokolja nad hrvatskim narodom (uz istočnu Slavoniju). Glina, Petrinja, Kostajnica, Struga, Kozibrod, Dubica, Viduševac, Topusko, Sisak, Sunja i druga mjesta ostala su zapisana u našoj kolektivnoj memoriji.
Konačno je došao trenutak da 2. gardijska brigada vrati svoju Banovinu u njedra hrvatskog naroda i države Hrvatske. 6. kolovoza 1995. pripadnici 2. gardijske brigade ušli su u Petrinju i time počinje kapitulacija i predaja srpske vojske potpisana dva dana kasnije u Dvoru.
Bitka za Petrinju bila je možda najteža u cijeloj Oluji. Srbi na Banovini pružili su najveći otpor i bili visokomotivirani za obranu Banovine, premda ih je pogodila vijest o padu ‘glavnog grada SAO Krajine’ Knina u sjajnoj strateško-napadnoj akciji s Dinare i Velebita gardijskih brigada i specijalne policije, uz potporu domobranskih pukovnija.
Hrvatska vojska je gotovo polovicu svojih gubitaka u Oluji imala na Banovini, a čak 90 vojnika je poginulo kod oslobađanja Petrinje.
U operaciji “Oluja” postrojbe 2. gardijske brigade djelovale su na glavnom smjeru napada Petrinja-Maja-Dvor. Neprijatelj je pružio jak otpor kako bi držao odstupnicu i koridor za izvlačenje svojih snaga iz šireg područja Korduna. Crtu bojišnice je detaljno četiri godine utvrđivao, ukopavao i minskim poljima osiguravao.
Brigada je uz ostale snage Zbornog područja Zagreb uspjela slomiti neprijatelja, osloboditi Petrinju, blokirati Glinu, presjeći glavni smjer povlačenja neprijatelja k Dvoru i time stvoriti uvjete za predaju 21. Kordunskog korpusa vojske pobunjenih Srba.
Spajanjem 2. brigade Gromova kod Žirovca s pripadnicima 505. brigade iz Bihaćkog korpusa, stvoreni su konačni uvjeti za predaju neprijateljskog 21. kordunskog korpusa koji se tada našao u dvostrukom okruženju. Samo pravodobnim izvršenjem svih napadnih zadaća na ovome smjeru, a kasnije i održavanjem visokog tempa napada cijele Brigade Gromova, stvoreni su uvjeti za povijesnu predaju neprijateljskog korpusa. Gromovi su ponosni na svoj borbeni rezultat i doprinos u Oluji jer na Banovini neprijatelj nije samo otjeran s okupiranih područja RH, već je zarobljen golemi broj neprijateljskog ljudstva i tehnike.
Ova jedinstvena predaja korpusa simbol je velike pobjede hrvatskih snaga na Banovini gdje su Gromovi bili glavni nositelji operacije.
Izvor:Narod.hr
Autor: Petar Horvatić/Foto: Udruga 2GBR-Gromovi
