KAD ODLIČJA POTAMNE I ZAVRŠE U PRAŠINI, ZNA SE KAKVA JE SUDBINA DRŽAVE U ČIJE SU IME DIJELJENA

Svojedobno, prije otprilike dva desetljeća, domaći mediji pisali su o dragovoljcu Domovinskog rata, ratnom vojnom invalidu, koji je nezadovoljan stanjem u državi i pritisnut osobnim životnim nevoljama stavio u oglas da prodaje Spomenicu domovinskog rata, medalju Bljesak i medalju Oluja i druga ratna odličja. To je tada doživljeno kao svetogrđe, hereza, vijest na rubu skandala i nevjerice, a zapravo je bilo lagano triježnjenje, stidljivo priznanje da smo unatoč svim dobivenim bitkama izgubili rat. Da smo izgubili državu kakvu smo sanjali u rovovima. Državu u kojoj će ubojice, dezerteri, ratni profiteri , kriminalci, razbojnici, lupeži, hulje, izdajnici i pljačkaši Domovine biti u zatvorima, a pošteni, radišni, odgovorni, sposobni i školovani hrvatski državljani na vodećim državnim i društvenim položajima. E, ratniče, te Hrvatske nema. Danas u Hrvatskoj nema pijace ni stočnog sajma, ni kirbaja, ni prošćenja – od Hrelića, Gudovca do Benkovca – da se ne prodaju odličja iz Domovinskog rata. Uglavnom posložena na šatorskom krilu ili na dijelovima neke stare kamionske cerade, na prašnjavom podu, u društvu starih pegli, porno časopisa, starih knjiga, gramafonskih ploča, stvari pokojnika i svime onim što čovjeku u kući više ne treba i ne predstavlja nikakvu vrijednost. I sve po 12 kuna. Ili daj koliko daš. Kad među tom hrpom prašnjavih, izraubanih i bezvrijednih stvari ugledate odličja Hrvatske vojske iz Domovinskog rata, a da ne znate o čemu se radi, čovjek bi pomislio da je riječ o ordenju neke stare, zaboravljene i davno poražene vojske, a ne vojske koja je ne tako davno, uz ogromne žrtve, u pravednom i obrambenom ratu izvojevala veličanstvenu pobjedu i ostvarila stoljetne snove hrvatskog naroda o slobodnoj i suverenoj državi. Kad odličja potamne i završe u prašini, siguran je to znak da će ne samo nositelji tih odličja, nego i država u čije su ime dodijeljena vrlo brzo dijeliti istu sudbinu. Odličja već dugo nisu tema ni medija ni braniteljske populacije. Razlog je jednostavan: njihova inflacija, a samim time i devalvacija su takvih razmjera da nisu vrijedna nikakve društvene polemike ni pozornosti. Ni ovog teksta vjerojatno ne bi nikad bilo da prije nekoliko dana u glavnoj informativnoj emisiji državne televizije iz usta hrvatskog državnog vrha prilikom proslave vojno-redarstvene akcije Pakrac nisam čuo prijedlog o uspostavi i dodjeli odličija “Zapadna Slavonija”. Kad sam čuo te riječi, nisam bio siguran da li gledam središnji dnevnik državne televizije ili je ponovno počelo emitiranje emisije “U zdrav mozak”. I nakon što ste većinu istinskih sudionika Domovinskog rata umirovili i izopćili iz društva, nakon što je više od tri tisuće sudionika Domovinskog rata izvršilo suicid ne mogavši gledati sav taj jad i nepravdu koja se događa u državi i društvu, nakon što je u zadnjih nekoliko godina stotine tisuća mladih ljudi pred terorom političke i tajkunske mafije napustilo Domovinu, nakon što ste bogatu Slavoniju opustošili i pretvorili u sinonim za siromaštvo – nakon svega toga vi, dakle, predlažete odličje “Zapadna Slavonija”. Za ovakav prijedlog u ovim vremenima čovjek mora biti totalno otuđen od naroda i vlastite savjesti ili potpuno biti opijen vinom demagogije i misliti da se može svo vrijeme lagati sve ljude. Kako to da sudionike akcije Pakrac, za koje imate samo birane riječi hvale, niste predložili za veleposlanike, članove nadzornih ili upravnih odbora, državne tajnike, pomoćnike ministara ili ministre, ravnatelje nacionalnih parkova, direktore javnih poduzeća, voditelje državnih agencija? Ne, ta su mjesta namijenjena dezerterima, ratnim profiterima, beskičmenjacima, poltronima, vašim mrtvim dušama i stranačkim vojnicima, a hrvatskim vojnicima ste namijenili jeftinu demagogiju i devalvirano ordenje. Zar svi vi koji ste prošli hodnicima zgrade na Zrinjevcu mislite da smo svi mi sudionici Domovinskog rata nesposobni, neuki i nepismeni, vaše vječne korisne budale? Na žalost, moram priznati da u našim redovima ima mangupa koji su nas došli glave, koji su vaše korisne budale i da bez njihove pomoći ne biste nikad uspjeli opljačkati i unakaziti ovu jadnu državu. Oni će vjerojatno podržati i ovaj vaš prijedlog te napasti autora ovih redaka, ali vas i njih bih posjetio na riječi njemačkog književnika Martina Kessela: “Tko traži odlikovanje, nije ga zaslužio, a tko ga je zaslužio nije mu potrebno”.