KAKO JE HRVATSKA PROLAZILA KROZ "POGLJAVLJE 23" (analiza prije 4 godine). A MI SMO POSTALI NOJEVI!

Ulaskom u tvorevinu EU, dali smo mogućnost daljnjem progonu hrvatskih branitelja, no utočište više neće naći u toj Zajednici, znači povijest nam govori o emigraciji u Australiju, Sjevernu i Južnu Ameriku. Ne svi, ali biti će traženja političkog azila, jer smo meta za odstrjel, smetamo za ulazak u EU, a s druge strane lakše će se rješavati eventualni politički rivali. PRISTUPNO POGLAVLJE 23 (Pravosuđe i temeljna prava) Što je zapravo „poglavlje 23“ na čemu toliko jaši Europa? Pravosuđe i temeljna prava? Ili, prvo izvješće slijedi deset mjerila za zatvaranje Poglavlja 23, a poseban je naglasak na nastavku reforme pravosuđa, borbi protiv korupcije i organiziranog kriminala, zaštita manjinskih prava, zbrinjavanje prognanika i izbjeglica, te suđenje za ratne zločine. Zašto se preko vikenda u DORH-u užurbano radilo? Tražila su se dodatna izvješća. Koliko se može pratiti, jer informacije, tj. detaljno se ne može ništa dobiti, tako da se ne zna na što se u detaljima poglavlje odnosi, jer šuti EU, a još više naši, osim informacija da se nešto poduzelo. Preko medija i izjava nekih političara, Hrvatska politika se hvali da su učinili podosta toga u tom poglavlju, posebice na korupciji i organiziranom kriminalu. Zbrinjavanje prognanika i izbjeglica? Pa zar većina srpskih kuća nije obnovljena ili ponovo izgrađena, a ponajviše joše se grade besplatni stanovi za te iste Srbe, koji će dobiti stan, istog prodati i opet se neće vratiti u Hrvatsku. Tako da tu nema problema, osim što po navici Srbi uvijek laju radi sebe, da im nije dovoljno učinjeno, a lajao bi i ja da mogu na jeftin način osigurati si daljnju egzistenciju, uzimajući u obzir standard života u Hrvatskoj spram Srbije. ZAŠTITA NACIONALNIH PRAVA Zanimljivo pitanje. Ako se odnosi u globalu, ne znam koja to država više daje za nacionalne manjine nego Hrvatska, kako u financijskom smislu, tako i u rješavanju pravne problematike. Što ovdje smeta? Posljednji popis stanovništva. Koliko Vukovar ima Srba, jako bitan postotak. S 33,33% imaju velika prava, no ispod tog praga, gube dosta toga. No kako je kod nas sve moguće, upisati će i deda Žiku iz Šumadije da je taj dan bio u Vukovaru, samo da se pređe taj prag. Neću reći da je sve počelo 04.10.2010. godine u Vukovaru, ulizivanjem Kosorice i Josipovića s Tadićem. Problem je dublji, još tamo od 2009. godine, Gradsko vijeće koalicije HDZ-a, HSP-a dr. Ante Starčević i SSDS imalo je većinu. Uvodi se čirilićno pismo. Da bi mu napakostili, koalicione snage su izglasali Statut u kojem je ćirilica postala jedno od dva službena pisma na području grada Vukovara. Naravno, to je bila usluga SDSS-u koja je omogućila HDZ-u i HSP-u dr. Ante Starčević da kontroliraju gradsko vijeće. Dakle, u Statutu grada Vukovara stoji da srpska nacionalna manjina ima sva prava koja su propisana Ustavnim zakonom u pravima nacionalnih manjina, bez obzira na njihov postotak, što je u skladu sa svim hrvatskim zakonima. Postotak srpske nacionalne manjine u gradu Vukovaru, što se tiče dodatnih i posebnih prava, Srbima ne donosi ništa novo. Štoviše, Statut grada Vukovara čak omogućuje Srbima da imaju 9 vijećnika, iako ih po važećem popisu iz 2001. treba imati 8. Da bi imali pravo na 9 vijećnika, moraju participirati sa 36% udjela u stanovništvu grada Vukovara. To je što se tiče stanja u Vukovaru. No ni to to pitanje EU ne uzima u obzir kao poteškoća za ulazak Hrvatske u EU. SUĐENJE ZA RATNE ZLOČINE U tom grmu leži zec. U svim izvješćima stoji što je učinjeno na zahtjev EU u pogljavlju 23, osim što je šturo o suđenjima za ratne zločine. U jednom dijelu stoji, da je procesuirano oko 80% srpskih zločina. Pitam se samo koliko je u obzir uzeto slučajeva, ako je primjerice samo 10, onda je kvotu od 80% lako ispuniti. Manje-više o ovoj temi svi dosta znadete, da ne nabrajam zločine sa srpske strane, te s naše, no zabrinjava činjenica da se tu traži pojačano provođenje zadanim mjera. Prvo, ne vidim da se posebno traži ispitivanje zločina počinjenih od srpske strane, već je težište „zločini počinjeni od strane Hrvata nad nehrvatskim narodom“. No mnoge upite, koliko je zatočeno hrvatskih branitelja u Domovini i van nje, nikad odgovora, ne zna se. Ne zna se koliko još predmeta, odnosno koliko broj branitelja treba biti procesuirano da bi Hrvatska mogla „zatvoriti poglavlje 23“. Usko s tim povezano je i traženje edukacije sudstva, što je recimo Srbija učinila, današnja ministrica pravde, Snežana Malović, od 2002. godine, bavi se istraživanjem ratnih zločina na području bivše Juge. Pitanje je s kojom ingerencijom? U sporazumu stoji da se za ratni zločin počinjen u Hrvatskoj može suditi pred našim sudstvom, ali uz strogu prismotru EU, ali i srbijanskih meritornih službi. Što očekivati od naše Vlade i Predsjednika RH-a? Pa po ranijem iskustvu, dati će na pladnju indicije o počinjenom zločinu s imenima i prezimenima hrvatskih branitelja. Ništa novo, slučaj Gotovina, Markač i ostali hrvatski branitelji koji odslužuju kazne, nepravedno i politički osuđeni, poradi izjednačavanja, ne počinjenih zločina, već teze da je u Hrvatskoj bio građanski rat, odustajanje Hrvatske od traženja ratne štete, tužbe za genocid. Ulaskom u tvorevinu EU, dali smo mogućnost daljnjem progonu hrvatskih branitelja, no utočište više neće naći u toj Zajednici, znači povijest nam govori o emigraciji u Australiju, Sjevernu i Južnu Ameriku. Ne svi, ali biti će traženja političkog azila, jer smo meta za odstrjel, smetamo za ulazak u EU, a s druge strane lakše će se rješavati eventualni politički rivali. Još jedna činjenica koja se ne smije zanemariti u Hrvatsko-Srbijanskim odnosima je ta, da kad god mi povukli neki dobar potez, slijedi vađenje predmeta iz ladica Ministarstva pravde Srbije, toliko da poremete nazovi stabilnost hrvatske političke scene. U ovom dijelu za kraj, ostaje pitanje samo brojke koje je ovih dana DORH, naknadno dostavio na stol EU. REZIME: Pod svaku cijenu želi se uči u EU, podosta toga smo i već se primjenjuje prema europskim standardima, no ostaje pitanje naroda, jesmo li mi za to spremni, možemo li to podnijeti i je li cijena za ulazak u EU previsoka. Do nedavno, nije bilo žurbe oko ulaska, osim s naše strane, no okidač zvan „Purda“ te oživljavanje hrvatskog naroda ili kako su nazvali „novog Hrvatskog proljeća“ i sama EU je počela grabiti velikim koracima za ulazak Hrvatske pod svoje okrilje, ali normalno ne kao punopravna članica, jer treba se riješiti hrvatskih branitelja. ANALIZU SAČINIO:   Dražen Šemovčan - Šeki Ova je analiza sačinjena prije 4 godine i objašnjava puno toga što nam se u međuvremeno dogodilo