Kako je lako naoružana satnija zaustavila Mladićeve tenkove kod Skradina

– Ratko Mladić je došao sa dva svoja vojnika na crtu razdvajanja i pokušao nas uvjeriti da se Hrvati ne trebaju ničeg bojati dok je tu JNA. Ponudio mi je da ćemo se sigurno provesti kroz čitavu Krajinu i Knin i garantirao da mi neće ni dlaka s glave pasti. Tada je još bio slatkorječiv, nimalo bahat i nadmen, ali nisam mu mogao vjerovati. Došao je tobože pregovarati o primirju, a najvažnije mu je bilo da vidi koliko nas ima i kako smo naoružani. JNA je tada fingirala su da razdvaja zaraćene strane, nas i Martićevce, a u stvari su svojim oklopnjacima širili teritorij Krajine. Jer položaje koje su zauzimali u tim operacijama navodnog razdvajanja, vrlo brzo su od mladih ročnih vojnika i rezervista sa zvijezdama petokrakama preuzimali bradati, prljavi i kokardama okićeni banditi – ispričao je Frkić za 24sata. Drugom zgodom, Mladić ih je pozvao nas je k sebi na položaje ispred sela Gardijani, prisjeća se 46-godišnji Tišnjanin. – Tamo je imao tri tenka i tri oklopna transportera koje su opsluživali neuredni, neobrijani i zapušteni naoružani ljudi u civilu i uniformama. Da su znali da na čitavoj bojišnici imamo samo tri ručne protuoklopne rakete ‘zolje’, odavno bi nas pregazili. Bojao nas se i pokušao nas uvjeriti da JNA garantira sigurnost i Hrvatima. Da sam mu povjerovao, Skradin, a poslije i Šibenik, završili bi kao što je četiri godine kasnije završila Srebrenica – kaže Frkić. Svoje pravo lice Mladić je pokazao 4. kolovoza. – Preko vruće telefonske linije Knin – Šibenik pozivao me je na pregovore o prekidu vatre. Međutim, zamijetili smo da Mladić izmješta svoje oklopnjake s položaja ispred sela Gardijani. Umjesto pregovora, Mladić nam je poslao dva vojna zrakoplova koji su koji su nas napali. Gađali su nas  bombama, raketama i mitraljezima, što je bio prvi zrakoplovni napad na šibenskom ratištu. No, nisu nas pokolebali. Moral lako naoružanih gardista bio je visok. Nismo se bojali. Mladić je mislio da ćemo pobjeći, a mi smo napravili nešto što nije očekivao. Pred napad zrakoplova, naime, njegovi vojnici su se povukli sa svojih položaja da ne bi bili izloženi bombama. Mi smo zauzeli i utvrdili položaje koje su njegovi vojnici napustili pred napad zrakoplova – ispričao nam je Frkić. Nakon upotrebe Jugoslavenskog ratnog zrakoplovstva u neuspjeloj ofenzivi protiv hrvatskih snaga u Gardijanima, Mladić više nije mogao nikome lagati o tome kako Jugoslavenska narodna armija samo razdvaja zaraćene strane. Po dolasku u kuću  u Gardijanima u kojoj je pred zrakoplovni napad bilo Mladićevo zapovjedno mjesto, gardisti su zatekli neobičan prizor. – Mladić je kraj telefona ostavio pismo u kojem se vlasniku ispričava na smetnje i novac za telefon kojim je razgovarao – ispričao nam je Frkić kako je zločinac fingirao manire. Šibenčani su na vrijeme shvatili s kim imaju posla. Organizirali se i obranili od napada Mladićeve armade koja je 16. rujna 1991. sa 120 oklopnjaka, zrakoplovstvom i pomorskim snagama napala Šibenik. Oklopnjaci su tog dana zaustavljeni na Šibenskom mostu. Frkić i njegova 1. satnija 3. bataljuna slavne 113. šibenske brigade HV-a prva je izašla na Šibenski most i zauzela Mladićeve položaje. – Mladić je u Šibeniku i njegovoj okolici ostavio zapaljen grad, sela, tisuće prognanih, ranjenih, ubijenih… O onom što se događalo u BiH ne želim niti promisliti – zaključuje Frkić koji danas radi kao domar Doma za starije i nemoćne u Tisnom.